Potrošačka prava: Kada zatražiti reklamaciju, a kada kontaktirati inspekciju?

Koliko zaista poznajemo svoja prava kao potrošači? Da li smo ikada bili žrtve trgovačkih prevara, a da toga nismo bili svjesni? Kada možemo tražiti reklamaciju, a u kojim situacijama je opravdano pozvati inspekciju? Na ova ključna pitanja odgovore pruža Marin Bago za Forbes BiH, predsjednik udruženja za zaštitu potrošača "Futura", koji je godinama posvećen informisanju i edukaciji građana o njihovim pravima.

Pod potrošačkim pravima, prvo nam pada trgovina, pojašnjava Bago, ali tu su i druge oblasti obrazovanje, bankarstvo itd.

“Mi u našem društvu nismo mnoge teme pokrenuli usred manjka kapaciteta. Ključ je da moramo biti ravnopravni u svim procesima, gdje plaćamo direktno i indirektno. Niko nam ne govori o našim pravima, bilo da uđemo u trgovinu, banku, obrazovnu ustanovu… Rijedak je slučaj da nas neko informiše o potrošačkim pravima”, navodi Bago.

NI TRGOVCI NE ZNAJU PRAVA POTROŠAČA

Ako kupimo proizvod koji se pokaže da je tehnički neispravan, mi imamo pravo da zatražimo od trgovca ili da nam vrati novac, ili da zamijeni uređaj ili da ga nosi na servis.

“Dobar trgovac će uvijek izaći potrošaču u susret. Razvija se poduzeće i posao. Ima i onih koji ignorišu potrošača, onda se mora pokrenuti inspekcija, ako potrošaču se ne udovolji”, naglašava on. Problem je i manjak inspektora. Pa tako, federalnih inspektora je oko 10-ak na terenu, dodaje Bago, njih nema mnogo, ali svaki kanton ima inspekcije koje, nisu se dovoljno uključile, a potrošačka prava su jako ugrožena.

“Često ni sami trgovci nemaju znanja koja su prava potrošača, posebno sada kada nam nedostaje kadra i svakih nekoliko dana imamo nove trgovce i mnogo je mladih”, navodi

Put je vrlo jasan, dodaje on i pojašnjava šta uraditi u slučaju ako nismo zadovoljni sa nečim kao potrošač.

OPSTANAK NA TRŽIŠTU

“Uputiti pismeni prigovor. Tražiti ono što želite. Trgovac vam je dužan odgovoriti u roku osam dana, ako ne, onda se obratiti inspekciji, koja zaista može kazniti od 3 do 5 hiljada. Pa nadalje, jer obično se tu nekoliko prekršaja napravi. Ne informira se potrošač, što je prekršaj, nije mu se izašlo u susret, što je, također, prekršaj”, naglašava Bago.

Šta u slučaju ako je jedna cijena na polici a druga na kasi?

“Cijena je ona koja je na polici. Naše pravo je da platimo onu cijenu koja piše na polici. Do nas je hoćemo li dopustiti da nas neko prevari ili ne. Najbolje promijeniti trgovinu ili dobavljača”, kaže Bago, i navodi primjer:

“Sada kada je jedna od Elektroprivreda poskupila struju, druge nisu potrošači, moraju znati da je liberalizacija tržišta električne energije bila prije 10-ak godina, i da svaki potrošač može uzimati struju od koga želi. To je procedura od nekih 20-ak dana. Mi još u mnogo većim stvarima nismo dobacili, da kada smo mi ti, moramo biti ravnopravni na tržištu“, navodi Bago.

Mišljenja je i da ne bi trebao opstati niko na tržištu ko se loše ponaša prema potrošačima, ko nema kvalitetnu komunikaciju, ko podiže cijene radi svojih problema u preduzeću, zbog kriminala, nepotizma i lošeg upravljanja.

Na kraju je poručio da moramo postati ravnopravni kao potrošači i tek ćemo onda biti ravnopravni građani.