Peter Sorensen: Ekonomija i ekonomski razvoj su najveći prioriteti BiH

Šta je nužno učiniti kako bi Bosna i Hercegovina u narednom periodu osigurala aktivniji evropski put, koji su prioriteti, te kakva je važnost i uloga unapređenja i razvoja ekonomije u našoj državi bili su povod za ekskluzivni intervju koji je za InfoKom dao NJ.E. ambasador Peter Sorensen, specijalni predstavnik i šef Delegacije Evropske unije u BiH. Sa ambasadorom Sorensenom razgovarali smo o važnosti Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, IPA fondovima, važnosti donošenja zakona o sistemu državne pomoći u BiH. Za opći napredak BiH nužan je angažman domaćih političkih lidera, ali i građana. I o tome je govorio ambasador Sorensen.

Izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine u 2011. godini, koji je objavila Evropska komisija, nije zadovoljavajući. U nekoliko navrata ste upozorili da bi organi vlasti u BiH trebalo ubuduće da se okrenu otklanjanju nedostataka kako bi se proces odblokirao, a država BiH krenula ka članstvu u EU. Da li smatrate da je došlo vrijeme da vlasti u BiH težište pažnje stave na ekonomiju umjesto dnevna politička pitanja u okviru kojih vode besmislene rasprave?

Dobro ekonomsko upravljanje je izuzetno bitno da bi se zemlja mogla takmičiti na globalnom tržištu, proizvoditi i trgovati robom i uslugama visoke dodate vrijednosti, ali i pomoći onim članovima društva kojima je potrebna socijalna pomoć. Unapređenje ovdašnje ekonomije i pružanje pomoći kod stvaranja uslova za otvaranje novih radnih mjesta i rast nalaze se u središtu pažnje EU. I zaista, naša bogatstva su međusobno vezana – što potvrđuje visok obim bilatelarne trgovinske razmjene. Politički akteri treba da prilagode svoj rad ovom cilju i ostave svoje političke razlike po strani kada se radi o boljem školstvu i otvaranju boljih i brojnijih radnih mjesta. Važno je da se u kratkoročnom periodu vlasti Bosne i Hercegovinu uloži napore koji će omogućiti da Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) – ugovor sa EU – stupi na snagu. Njegovim stupanjem na snagu, BiH će načiniti još jedan iskorak ka funkcionionalnoj tržišnoj ekonomiji koja je sposobna da se nosi sa konkurencijom i tržišnim silama u EU.

Otvaranje radnih mjesta i smanjenje birokratije

Čak i kada ste preuzeli dužnost specijalnog predstavnika i šefa Delegacije EU u BiH, jasno ste rekli da niste došli da namećete rješenja, nego da pomognete u njihovom iznalaženju, i to u saradnji sa vlastima BiH. Čini se da je Bruxelles više posvećen napretku BiH nego domaći političari. Šta bi se, prema Vašem mišljenju, moglo smatrati prioritetom svih prioriteta za vlasti BiH koji se mora ispuniti kako bi se ostvarili napredak i prosperitet za sve građane Bosne i Hercegovine?

S pravom ste naglasili da lideri i građani ove zemlje treba da ulože dosta truda. Imat će te još mnogo ambasadora EU, ali svi će biti ovdje da pomognu Bosni i Hercegovini na njenom putu ka Evropskoj uniji, a ne da taj zadatak urade umjesto vas. matram da je najveći prioritet ekonomija i ekonomski razvoj. Kako ga ostvariti? Otvaranjem novih radnih mjesta, smanjenjem birokratskih uslova za domaće i strane investitore, jačanjem konkurentnosti u regionu i zauzimanjem mjesta na ogromnom evropskom tržištu, ulaganjem u školstvo i ključne infrastrukturne projekte poput koridora 5c. Ne vidim kako će to biti moguće bez sve jačeg partnerstva između BiH i EU, koje će kulminirati konačnim članstvom BiH u evropskoj porodici. Perspektiva članstva ove zemlje je realna, ali je njeno napredovanje ka EU trenutno suviše sporo, BiH zaostaje za ostalim zemljama u regionu. U ovim nastojanjima Bosne i Hercegovine da ostvari članstvo u EU, vodeću ulogu imaju građani, institucije, mediji i civilno društvo. Zbog toga sam još u septembru prošle godine definisao „partnerstvo“ kao jedan od ključnih elemenata svog pristupa.
Što se tiče puta ka članstvu u EU, glavni korak je stupanje na snagu SSP-a. Konkretno, moraju se uložiti vjerodostojni napori da se izvrši sudska odluka u predmetu Sejdić – Finci, kojom je utvrđeno da Bosna i Hercegovina ne poštuje Evropsku konvenciju o ljudskim pravima. Treba da se donese zakon o državnoj pomoći koji je kompatibilan sa propisima EU. Isto tako, treba da se usvoji zakon o popisu stanovništva.
Sve navedeno oslobodit će određena sredstava za finansiranje programa od EU, otvoriti nove puteve saradnje između vlada i parlamenata, ubrzati usaglašavanje zakona i propisa kojima se reguliše poslovanje i tržište i približavaju zemlju punopravnom članstvu u Evropskoj uniji. Naročito želimo da se Bosna i Hercegovina vidi kao atraktivnija sredina za poslovanje.

Zakon o državnoj pomoći u Bosni i Hercegovini je akt koji spada među tri glavna uslova za propisno podnošenje zahtjeva za članstvo u EU i dodjelu statusa zemlje kandidata. Trebalo je nekoliko godina da se postigne dogovor da se donese potrebna pravna odluka, a sada se sva neslaganja svode na način finansiranja budućeg savjeta/vijeća za državnu pomoć. Da li je u redu da građani trpe zbog toga?

Evropska komisija u potpunosti podržava nacrt zakona o državnoj pomoći koji je Savjet/Vijeće ministara dostavio Parlamentarnoj skupštini. Ovaj nacrt je potpuno kompatibilan sa evropskim pravnim tekovinama i izrađen je uz znatnu pomoć Evropske komisije. Do sada su o različitim modalitetima i rješenjima vođeni opširni razgovori između različitih institucija i Evropske komisije. Sada apelujemo na institucije i političke stranke da se usmjere na hitno usvajanje ovog zakona.

Važnost zakona o državnoj pomoći i SSP-a

Pored neslaganja u pogledu načina finansiranja budućeg savjeta/vijeća za državnu pomoć i činjenice da od 1. jula 2010. godine, kada je istekao rok za usvajanje ovog zakona, BiH krši Prelazni ugovor o trgovini i trgovinskim pitanjima, malo se zna o značaju zakona o sistemu državne pomoći. Zašto je uopšte važno da BiH ima ovaj zakon? Šta on podrazumijeva?

EU je uvela jasna pravila i uslove pod kojima se dodjeljuje državna pomoć. Evropska komisija nadgleda zemlje članice u tom pogledu, čime se obzebjeđuju fer tržišni uslovi u okviru EU. Državna pomoć je instrument koji vlade često koriste da bi uticale na ekonomsku politiku. Međutim, rizik koji nosi direktna državna podrška ili indirektna pomoć privrednim subjektima, preduzećima, fabrikama i poslovanju jeste iskrivljavanje tržišne ekonomije, zato što se određena preduzeća stavljaju u povoljniji položaj u odnosu na druga, prije svega preduzeća koja posluju u istom sektoru. To čak može dovesti do dominante pozicije određenog preduzeća ili proizvođača na tržištu, a krajnja posljedica je poskupljenje robe i usluga, čiju cijenu na kraju plaćaju potrošači.

Ponekad se državna pomoć koristi da bi se neefikasna preduzeća zadržala na tržištu. To neće pomoći zemlji da ostvari ekonomski rast i konkurentnost u globalnom okruženju u kojem danas živimo i radimo.
Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) sa Evropskom unijom 2008. godine, Bosna i Hercegovina je preuzela obavezu da primjenjuje propise Evropske unije koji se odnose na državnu pomoć, što podrazumijeva i formiranje posebne institucije za praćenje primjene. Bosna i Hercegovina je prihvatila ovu međunarodnu obavezu kako bi Evropska unija „asimetrično“ otvorila svoje tržište, tj. liberalizovala svoju trgovinu brže nego Bosna i Hercegovina, i to za skoro sve proizvode porijeklom iz Bosne i Hercegovine, a posebno industrijske proizvode.

Kada je riječ o zakonu o sistemu državne pomoći, moramo spomenuti pitanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Konkretno, pored toga što je zakon bitan za propisno podnošenje zahtjeva za učlanjenje u EU, njegovo usvajanje je jedan od ključnih elemenata za stupanje na snagu tog sporazuma. Koje prednosti donosi ovaj sporazum BiH i njenim građanima?

Već sam jednom ili dva puta pomenuo SSP. Dozvolite mi da se sada osvrnem na kontekst. Proces stabilizacije i pridruživanja je progresivno partnerstvo, gdje EU jednoj zemlji daje razne koncesije (autonomne trgovinske mjere), ekonomsku i finansijsku pomoć kroz instrument za pretpristupnu pomoć (samo za BiH ova pomoć iznosi 660 miliona eura za period 2007. – 2013.) i ugovorne odnose (sporazum o stabilizaciji i pridruživanju).

Napredak postignut u okviru ovog procesa kulminira uspostavljanjem ugovornog odnosa između date zemlje i EU, koji je poznat kao sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP). SSP je instrument u kojem se utvrđuju formalni mehanizmi i usaglašeni reperi kako bi EU mogla da radi sa Bosnom i Hercegovinom na njenom približavanju standardima Evropske unije.

BiH je potpisala SSP, što znači da je ušla u ugovorni odnos sa EU. Zemlja je prepoznala značaj približavanja sadašnjih domaćih propisa propisima Evropske unije i njihove primjene. Nažalost, iako su ga potpisale i ratifikovale sve strane, ukupno 28, naš zajednički „ugovor“ još uvijek nije stupio na snagu, pošto bi se BiH našla u situaciji u kojoj bi ozbiljno kršila njegove odredbe, prije svega zbog diskriminacije nacionalnih manjina, kao što je već utvrđeno u sudskoj odluci u predmetu Sejdić – Finci. Dakle, u ovom trenutku, BiH ne može da uživa u svim prednostima SSP-a, jedino onima koje nosi Prelazni sporazum koji je trenutno na snazi.

Prednosti koje SSP nosi po građane BiH su ogromne, i mogu se vidjeti u području ekonomije, pravosuđa, bezbjednosti i mira. Tu spadaju: promovisanje nesmetanog kretanja robe, stvaranje efikasnih institucija, razvoj tržišne ekonomije uz zaštitu potrošača, smanjenje stope kriminaliteta i korupcije, promovisanje refome visokog školstva, razvoj demokratije, ljudska prava, promovisanje nezavisnih medija i unapređenje saobraćajne infrastrukture. Generalno, njime se jača konkretna perspektivu članstva.

Nužnost harmonizacije propisa sa EU

Evropska Komisija, odnosno, Bruxelles, su u nekoliko navrata poslali jasnu poruku kako je važno da svi pravni akti usvojeni u BiH budu harmonizovani sa evropskom regulativom, ali da ne moraju nužno biti na državnom nivou. Da li mislite da je moguće na ovaj način riješiti pitanje uspostavljanja jedinstvenog ekonomskog prostora, obaveze, kontrolu bankarstva, usvajanje strategija u oblasti energetike? Ovo Vas pitam zbog toga što su sve ovo trenutno zadaci koji se nalaze pred vlastima Bosne i Hercegovine?

Pa, dozvolite da ja Vama postavim jedno pitanje: da li mislite da BiH može da pristupi jedinstvenom evropskom tržištu, a da sama nije uspostavila jedinstven ekonomski prostor u zemlji? To nije prihvatljivo za zemlje članice EU i preduzeća EU, nije u skladu sa zakonima EU i, što je najvažnije, nije u interesu građana BiH da na malom, lokalnom tržištu imaju fragmentirana ili kontradiktorna pravila.
Ovo se može prevazići ako postoji opredjeljenje za dobru koordinaciju i pozitivnu političku volju. EU će i dalje pružati podršku kao partner, a njen stav je veoma jasan: Bosna i Hercegovina će ući u Uniju samo kao jedinstvena i suverena zemlja. Sve političke stranke i lideri podržali su proces pridruživanja EU i izjavili da će se boriti protiv korupcije, jačati pravnu državu i postaviti ekonomiju ponovo na noge. To daje dovoljnu podlogu za dogovor, uključujući i dogovor o načinu funkcionisanja interne koordinacije. EU je spremna da pomogne na svaki mogući način, ali suštinska odluka da se krene naprijed mora doći iz Bosne i Hercegovine.

Kad smo se već dotakli neophodnosti harmonizacije propisa BiH i njihove harmonizacije sa pravnim tekovinama EU, jasno je navedeno da u ovoj oblasti još uvijek postoje problemi u entitetima. Tako Federacija BiH nije donijela promjene Zakona o javnim preduzećima, a odredbe Zakona o unutrašnjoj trgovini Federacije BiH krše SSP, i u suprotnosti su sa odredbama WTO. Kakva je Vaša ocjena trenutnog stanja nesaglasnih propisa? Koji su prioriteti?

Željeli bismo da podstaknemo nadležne institucije u BiH da usklade zakonske propise kako bi se odgovarajući propisi EU mogli adekvatno prenijeti u odgovarajuće zakone u BiH. Što se tiče Zakona o unutrašnjoj trgovini FBiH, izmjene i dopune su pripremljene i trenutno ih analizira Evropska komisija. Kada je riječ o propisima koji omogućavaju primjenu načela EU o konkurenciji javnih preduzeća, kao što su željeznice ili elektroprivreda, a s obzirom na to da će se ovo pitanje razmatrati na predstojećoj sjednici Pododbora za unutrašnje tržište 24–25. januara u Bruxellesu, nadamo se da će do tad BiH obavijestiti EU da su postignuti neki konkretni rezultati. Ovaj uslov je suštinski za otvaranje tržišta i BiH ga mora ispuniti u procesu evropskih integracija.

Ova dva primjera ilustruju potrebu da BiH poboljša internu koordinaciju i usvoji program evropskih integracija za cijelu državu, što je urgentno pitanje. Tačno je da su mnogi aspekti zakonskih propisa EU u nadležnosti entiteta i Brčko distrikta. Međutim, usaglašavanje zakona i reforme koje se odnose na EU moraju se odvijati ravnomjerno u cijeloj zemlji i uz koordinaciju. Ako obaveze ne budu ispunjene, pa i na najmanjem području njene teritorije – BiH (i njeni građani) će snositi posljedice. Koordinacija je neophodna naročito u oblastima koje su u nadležnosti entiteta kako bi se osigurali jednaki rezultati na cijeloj teritoriji. Kada bi postojao program u kojem su jasno navedene neophodne mjere, odgovorne institucije i rokovi, svi bi znali šta je njihov zadatak. U tom programu bi jasno bile navedene zone odgovornosti države i entiteta (i kantona), te bi bio koristan za sve nosioce interesa u zemlji.

Razvoj kroz IPA fondove

Kako bi ste ocijenili stepen provedbe Akcionog plana realizacije prioriteta iz dokumenta Evropsko partnerstvo? Njegova provedba za prvih šest mjeseci 2011. bila je svega 13,9 posto što je najlošije do sada. Trebaju nam Ekonomsko - socijalno vijeće BiH, izmjene Zakona o javnim nabavkama i niz drugih važnih akata. Slažete li se da zbog njihovog nedonošenja trpe građani?

Evropsko partnerstvo je jedan od instrumenata procesa stabilizacije i pridruživanja za zemlje zapadnog Balkana, a služi kao pomoć pri utvrđivanju reformskih prioriteta u svakoj zemlji ponaosob. Posljednji dokument EP usvojen je u februaru 2008. godine, prije potpisivanja SSP-a. Logično, u njemu su sadržane obaveze koje su sada obuhvaćene SPP-om. Srednjoročni prioriteti EP trebalo je da budu ostvareni u roku od tri do četiri godine, što nije slučaj. Aktivnosti predviđene EP-om i SSP-om trebalo je da budu integrisane u gore pomenuti jedinstveni program integracija. BiH je jedina zemlja u pretpristupnoj fazi koja nema ovaj dokument. Teško je realizovati reforme bez jasnog programa. To je razlog zaostajanja BiH za ostalim zemljama, a njeni građani trpe posljedice.

Nedavno je u Sarajevu organiziran sastanak visokih zvaničnika Evropske komisije i vlasti BiH kako bi se dogovorilo programiranje Instrumenata pretpristupne pomoći (IPA) za 2012. i 2013. godinu. Informacije govore da je za te godine planirana pomoć Evropske komisije vrijedna 200 miliona eura. Kako ste zadovoljni sastankom i cijenite li kako se više neće ponoviti 2011. kada smo imali problema oko dogovaranja IPA projekata?

Fondovi IPA su važan oblik podrške EU i koriste se kao pomoć zemljama kandidatima i potencijalnim kandidatima da se pripreme za uslovima za učlanjenje u EU po različitim sektorima. Smatram da će finansijska sredstva IPA – preko 91 milion eura samo iz programa za 2011. godinu – izuzetno pozitivno uticati na život građana Bosne i Hercegovine.

Međutim, kao što kažete, Evropska komisija mora biti sigurna da sredstva mogu biti apsorbovana i da će se pravilno realizovati. Moramo biti sigurni da se u tome možemo osloniti na Bosnu i Hercegovinu. Iz tog razloga, neophodna je nesmetana i efikasna interna koordinacija, a institucije na različitim nivoima moraju uspostaviti djelotvorne mehanizme. Mi smo već obezbijedili savjetodavnu i stručnu pomoć o ovom pitanju svim nadležnim institucijama na državnom i entitetskom nivou. Kao što sam već rekao, smatram da se ovo može i treba uraditi.

Podrška EU neće izostati

Imao sam priliku kroz InfoKom razgovarati sa više od 30 ambasadora akreditiranih u BiH, visokih zvaničnika EU, ministara finansija i trgovine brojnih država i svi oni su mi ukazali na dva velika problema u BiH - komplikovanu administraciju koja je uz političke prilike glavni kočničar aktivnijih stranih investicija, a time i napretka te visok stepen korupcije. Kakvo je Vaše viđenje situacije po ovim pitanjima? Šta su rješenja?

Prije svega, treba naglasiti da EU shvata da Bosna i Hercegovina ima svoj specifičan ustavni poredak. Mi to poštujemo i molim Vas da imate na umu da postoje različite vrste unutrašnje organizacije u sadašnjim zemljama članicama.

U tom pogledu, reforma javne administracije i uprave je od ključne važnosti za evropske integracije i procese ekonomskog razvoja bilo koje zemlje. Suština ovog cilja, tj. bolje uprave, nije samo pristupanje EU, nego podrška ekonomskom rastu, otvaranju novih radnih mjesta za nezaposlene mlade i izgradnja konkurentne zemlje, iz koje niko ne želi zauvijek da ode.

Jasno je da administrativna struktura zemlje mora biti znatno čvršća ako Bosna i Hercegovina želi da djelotvorno odgovori na uslove procesa pristupanja EU, kao što je navedeno u Izvještaju Evropske komisije o napretku ostvarenom u 2011. godini. Neophodno je stalno raditi na borbi protiv korupcije i promovisanju investicija – odgovornost vlasti je da donesu politike u tom cilju.

Mi pružamo podršku. Na primjer: Strategija za reformu javne uprave u BiH donesena je 2006. godine, a prema izvještajima sačinjenim sredinom 2011. godine, nivo ostvarenja prioriteta je iznad 50 %. Projekat "Izgradnja kapaciteta Kancelarije/Ured koordinatora za reformu javne uprave" (EUPAR) finansirala je Evropska unija iz instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA) u iznosu od 1.845.400,00 eura.

Izvor: Infokom/Razgovarao: Almir Terzić