Raspodjela prihoda od indirektnih poreza i dalje prema starim koeficijentima

Federalni ministar finansija Toni Kraljević izjavio je danas u Sarajevu, tokom saslušanja pred Komisijom za finansije i budžet Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, da Uprava za indirektno oporezivanje BiH (UIO) još uvijek primjenjuje stare koeficijente za raspodjelu prihoda sa Jedinstvenog računa između entiteta i Brčko distrikta. Razlog za to je nemogućnost donošenja odluke o novoj metodologiji, jer članovi Upravnog odbora nisu postigli saglasnost.

Tokom saslušanja, kojem ni ovaj put nisu prisustvovali predsjedavajući Upravnog odbora UIO i ministar finansija BiH Srđan Amidžić, kao ni članica odbora i ministrica finansija Republike Srpske Zora Vidović, Kraljević je iznio da je Federalno ministarstvo finansija izradilo novu metodologiju za raspodjelu prihoda. Međutim, ta metodologija nikada nije stavljena na dnevni red sjednica Upravnog odbora.

Prema Kraljevićevim riječima, predložena metodologija temelji se na tri ključna kriterija: broju registrovanih motornih vozila, uplati cestarine prema sjedištu poreznog obveznika te učešću entiteta u ukupnom BDP-u BiH. Na osnovu te računice, Federaciji BiH bi pripadalo 66,14 posto prihoda, Republici Srpskoj 32,36 posto, dok bi Brčko distrikt dobio 1,5 posto.

On je naglasio da se metodologija ne usvaja zbog preglasavanja njega i drugog federalnog predstavnika u Upravnom odboru, Zijada Krnjića, što, kako tvrdi, potvrđuju i zapisnici sa sjednica. Zbog toga je zatražio od Vlade Federacije saglasnost da Federalno ministarstvo finansija, putem Pravobranilaštva FBiH, pokrene tužbu.

Član Komisije Šemsudin Mehmedović ocijenio je da je očigledno kako Federacija ostvaruje tri puta veće prihode u odnosu na RS, ali da i dalje nije postignut dogovor o raspodjeli prihoda od akciza. Više od 303 miliona KM trenutno ostaje neraspoređeno, dok se oba entiteta, posebno RS, dodatno zadužuju.

Mehmedović je dodao da kontinuirani izostanak Amidžića i Vidović sa saslušanja može ukazivati na izbjegavanje odgovornosti, uz tvrdnju da se time omogućava da manji entitet opstaje na teret većeg.