Regionalni izvještaj "Zaštita uzbunjivača u Jugoistočnoj Evropi - Je li ovo najbolje što možemo?", koji ukazuje da borba protiv korupcije ostaje jedan od najvećih izazova u regionu, dok uzbunjivači i dalje nemaju efikasnu pravnu i institucionalnu zaštitu, predstavljen je danas u Sarajevu. Izvještaj su predstavili Koalicija Jugoistočne Evrope za zaštitu uzbunjivača, Regionalna antikorupcijska inicijativa (RAI) i Fondacija Infohouse.
Izvještaj, treći po redu koji se objavljuje u posljednjih osam godina, daje pregled stanja zaštite uzbunjivača u deset zemalja Jugoistočne Evrope i ukazuje na spore promjene, uprkos rastu svijesti o važnosti njihove uloge u borbi protiv korupcije.
Izvršni direktor Centra za proučavanje demokratije i upravljanja i koordinator Koalicije za zaštitu zviždača u Jugoistočnoj Evropi Arijan Dirmiši, istaknuo je da ova mreža organizacija obilježava i deset godina postojanja.
"Osnovali smo koaliciju prije deset godina u saradnji s regionalnim antikorupcijskim inicijativama. Ovo je treći regionalni izvještaj koji smo objavili, nakon onih iz 2017. i 2022. godine, i on pokazuje razvoj i trendove u zaštiti zviždača. Ovaj jubilej je prilika da sagledamo napredak, ali i da razgovaramo o tome kako kroz dobre prakse i standarde jačati demokratsko upravljanje i suprotstaviti se korupciji u regionu", rekao je Dirmiši.
Viši savjetnik za antikorupciju u Regionalnoj antikorupcijskoj inicijativi (RAI) Nikola Naumovski podsjetio je da je ova inicijativa bila jedan od osnivača regionalne koalicije organizacija civilnog društva posvećenih zaštiti zviždača.
"Naša je želja bila povezati aktiviste, novinare i stručnjake koji rade na temi zaštite uzbunjivača u zajedničkom cilju - jačanju prava i sigurnosti onih koji imaju hrabrosti prijaviti nepravilnosti i korupciju. Deset godina kasnije, vidimo da izvještaji pokazuju napredak, ali i podsjećaju da borba za pravednije društvo mora biti zajednička i regionalna. RAI će i dalje graditi region u kojem se istina štiti, a poštenje cijeni", kazao je Naumovski.
Senka Kurt, iz Fondacije Infohouse, naglasila je da je izvještaj analizirao stanje u četiri zemlje - Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori te da su razlike među njima značajne.
"U BiH imamo četiri zakona, a nijedan ne pruža potpunu zaštitu. Jedan od zviždača mi je rekao da kroz ovu kalvariju više nikada ne bi prošao. To najbolje govori koliko Bosna i Hercegovina stoji iza svojih uzbunjivača. Crna Gora se tek prošle godine odlučila na zakon o zaštiti zviždača, a Srbija i dalje bilježi ozbiljne probleme, dok Hrvatska, kao članica EU, ima razvijeniji okvir. Ovi izvještaji su važni da shvatimo u kakvim društvima živimo i da li smo na pravom putu ka časnijem i pravednijem društvu", istaknula je Kurt.
U dijelu izvještaja koji se odnosi na Bosnu i Hercegovinu navedeno je da je borba protiv korupcije jedan od 14 ključnih prioriteta za članstvo u Evropskoj uniji. Međutim, uprkos višegodišnjim naporima, sistem zaštite uzbunjivača u BiH ostaje fragmentiran, slab i neefikasan. Od 2014. do 2022. godine, Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK) zaprimila je 33 prijave uzbunjivača, a samo u 11 slučajeva dodijeljena je zaštita. U periodu od augusta 2022. do juna 2023. godine APIK je primio 91 prijavu sumnje na korupciju, ali tek dva zahtjeva za status zaštićenog uzbunjivača.
BiH ima četiri zakona koji se odnose na zaštitu uzbunjivača – na državnom nivou, u entitetu Republika Srpska, Brčko Distriktu i Kantonu Sarajevo, dok u Federaciji BiH zakon još uvijek ne postoji, iako je nacrt izrađen 2018. godine. Na državnom nivou - Zakon o zaštiti osoba koje prijavljuju korupciju u BiH primjenjuje se isključivo na državne službenike i zaposlene u državnim institucijama, te ne obuhvata druge nivoe vlasti. U Republici Srpskoj - Zakon ne predviđa postupak za dodjelu statusa zaštićenog uzbunjivača, osim privremenih mjera koje nameće sud. U Brčko Distriktu - Zakon predviđa prijavu kršenja zakona, drugih propisa, kao i nepravilnosti u radu i prevara koje ukazuju na postojanje korupcije, dok je u Kantonu Sarajevo predviđeno da Ured za borbu protiv korupcije dodjeljuje status uzbunjivača, ali uzbunjivači koji trpe štetne posljedice moraju se obratiti sudu.
Takva administrativna podijeljenost, navodi se u izvještaju, stvara "četiri realiteta" u jednoj zemlji. APIK je jedina javna institucija u jugoističnoj Evropi s ovlaštenjem da naredi zaštitu ili vraćanje uzbunjivača na posao. Ipak, primjeri iz prakse pokazuju da je institucionalna podrška minimalna.
Kao ilustracija navode se slučajevi Sanjina Sinanovića i Emira Mešića, dvojice najpoznatijih bh. uzbunjivača. Sinanović je, nakon sedmogodišnje pravne borbe, presudom Suda BiH vraćen na posao u Centralnu banku BiH, dok se Mešić, zaposlenik Uprave za indirektno oporezivanje BiH, već godinu dana liječi od teške bolesti u inozemstvu, nakon što je izgubio posao uprkos statusu uzbunjivača.
U izvještaju se navodi da je pravni okvir u BiH nesiguran, da institucije rijetko djeluju u zaštiti zviždača i da odmazde počinju odmah nakon prijave korupcije. Transparency International BiH ističe da samo jedan od deset uzbunjivača može iskoristiti zakonske mehanizme zaštite.
Posebno se ukazuje na potrebu dopune zakona definicijom "dobre namjere", jačanje saradnje između APIK-a i civilnog sektora, te obavezno kažnjavanje rukovodilaca koji se ogluše o zaštitu prijavitelja korupcije. Izvještaj upozorava da se korupcija u BiH sve češće doživljava kao normalna pojava, dok javnost i dalje ne prepoznaje uzbunjivače kao ključne aktere u zaštiti javnog interesa.
U analizi fokus grupa - novinara, aktivista i predstavnika institucija, zaključeno je da zakoni nisu usklađeni, da institucije ne objavljuju podatke o prijavljenim slučajevima korupcije i da su građani izgubili povjerenje u pravosudni sistem.
U izvještaju se predlaže niz mjera, među kojima su unapređenje rada tužilaštava, obavezno objavljivanje godišnjih izvještaja o prijavljenim slučajevima, usklađivanje zakona na državnom, entitetskom i lokalnom nivou, te stvaranje efikasnih mehanizama zaštite uzbunjivača koji prijave korupciju u dobroj namjeri.
