Afera Viaduct: Firma koja je od BiH izvukla 56 miliona eura prodata Makedoncu za milion

Jedna od najodjekivanijih balkanskih afera posljednjih godina ovih dana je dobila novi i zagonetan nastavak. Portoroško preduzeće Viaduct, isto ono kojem je Bosna i Hercegovina prošle godine, nakon izgubljenog spora pred međunarodnom arbitražom, morala isplatiti više od 56 miliona eura odštete, promijenilo vlasnika. O slučaju izvještava slovenački istraživački portal Necenzurirano.si, čije nalaze prenosimo i dopunjujemo.

Prodaja "u tišini" nekoliko sedmica nakon isplate

Dosadašnji službeni vlasnici Viaducta, Boris Goljevšček i Vladimir Zevnik – poslovni ljudi iz kruga nekadašnje Splošne plovbe – kompaniju su krajem decembra prošle godine, u jednoj ljubljanskoj notarskoj kancelariji, prodali britanskoj firmi naziva Nabiralnik. Iza nje stoji makedonski državljanin Krste Blaževski.

Cijela transakcija ima jednu krupnu anomaliju koja odmah upada u oči: firma koja je samo nekoliko mjeseci ranije inkasirala 56 miliona eura prodata je za – milion eura. Drugim riječima, za manje od dva posto sume koju je upravo primila.

Iz dokumenata do kojih je došao slovenački portal nije jasno odakle će novac za kupoprodajnu cijenu, koju je Blaževski trebao uplatiti do kraja 2025. godine, dakle u roku od svega nekoliko dana od potpisivanja ugovora. Službeno bi je trebalo isplatiti preduzeće Montreal International, kompanija koju je upravo Blaževski registrovao krajem augusta prošle godine, na poznatoj londonskoj adresi za virtuelne kancelarije. I to, slučajno ili ne, svega nekoliko sedmica nakon što je Viaduct od BiH primio arbitražnu odštetu.

"Slamnati ljudi" za veće igrače?

Upravo nesrazmjer između onoga što je Viaduct dobio iz BiH i onoga što su za njega na kraju primili njegovi službeni vlasnici otvara prostor za sumnju koju Necenzurirano otvoreno iznosi: da su Goljevšček i Zevnik "posudili" svoje ime za interese znatno krupnijih igrača, onih koji su zapravo podijelili glavninu novca.

U tu sliku se uklapa i profil novog vlasnika. Blaževski se u Sloveniji pojavljuje kao sadašnji ili bivši vlasnik, odnosno zastupnik, više desetina firmi, od kojih većina danas više ne postoji. Slovenački portal naglašava da je riječ o čovjeku koji je dio međunarodne grupe poznate po preuzimanju slovenačkih kompanija koje su potom završavale u brisanju iz registra ili stečaju, pri čemu je redovno nestajala i njihova poslovna dokumentacija. Mogući scenario, upozorava Necenzurirano, jest da se isto sada desi i s Viaductom – čime bi se trag novca dodatno zameo.

Goljevšček je nakon prošlogodišnje arbitražne pobjede javno priznao da on i Zevnik nisu imali sredstava za vođenje spora, te da su se zato obratili britansko-američkom fondu Vannin Capital, specijaliziranom za finansiranje upravo ovakvih tužbi. Kako je tačno raspodijeljen novac koji je iz BiH stigao na drugu stranu Atlantika, javnosti ni do danas nije saopšteno.

Na pitanja portala o detaljima posla Goljevšček prošle sedmice nije odgovorio.

Šta otkrivaju računovodstveni izvještaji

Djelimičan odgovor možda nudi tek objavljeni finansijski izvještaj Viaducta. Kompanija koja godinama praktično nije ni poslovala je u prošloj godini iskazala 5,5 miliona eura "ostalih prihoda" – što otprilike odgovara desetini ukupne odštete koju je BiH platila.

Taj novac, međutim, više nije u firmi. Čak 4,4 miliona eura pojeli su finansijski rashodi, oko 900 hiljada eura završilo je pod stavkom "ostali rashodi", a još 250 hiljada otpada na troškove usluga. Krajem prošle godine, kada je Blaževski već formalno preuzeo upravljanje i vlasništvo, na računu Viaducta, prema navodima slovenačkog portala, nije bilo više nijednog eura.

Ostatak od približno 50 miliona eura, za koji se ne zna kome je tačno raspodijeljen, prema dosadašnjim informacijama je preko američkog bankovnog računa završio kod fonda Vannin Capital. Inicijalno su predstavnici Viaducta tražili uplatu na račun na ostrvu Jersey, poznatoj poreskoj oazi, što su vlasti u BiH odbile. Tek nakon toga novac je upućen u SAD. Da li je dio te sume otišao i nekom ko je u projektu imao savjetodavnu ili lobističku ulogu, javno nije poznato.

Upravo činjenica da je novac završio u Sjedinjenim Državama otvara i spekulacije, koje su već prenijeli pojedini portali u BiH, da je dio sredstava mogao biti iskorišten za lobiranje Republike Srpske kod administracije Donalda Trumpa.

Kako je sve počelo

Viaduct je koncesiju za izgradnju hidroelektrana na rijeci Vrbas, čija je vrijednost procijenjena na oko 165 miliona eura, dobio davne 2004. godine, iako prije toga praktično nije ni poslovao. Vlast u Banjaluci jednostrano je raskinula ugovor 2013. godine, pozivajući se na finansijske probleme firme, a već nekoliko kilometara dalje istu vrstu posla, za novu hidroelektranu, dodijelila je državnom preduzeću Elektroprivreda RS. Tada je vladu RS vodila Željka Cvijanović, danas članica Predsjedništva BiH, a predsjednik entiteta je već bio Milorad Dodik.

Slovenačko podjetje je zbog raskida ugovora pokrenulo spor pred međunarodnom arbitražom u Washingtonu i prošle godine ga dobilo. Pošto BiH nije imala sredstava za isplatu, Viaduct je krenuo i u prinudnu naplatu – tražio zaplijenu nepokretnosti centralne banke i blokirao naplatu aerodromskih dažbina, čime je doveo u pitanje funkcionisanje vazdušnog saobraćaja u BiH.

Necenzurirano je još prošlog jula objavio da je u angažmanu oko naplate duga Viaductu pomagao i Damjan Belič, stečajni upravitelj iz Ljubljane i nekadašnji vlasnik agencije za obezbjeđenje Centurion iz Republike Srpske, za koju se sumnja da je imala ulogu u paraobavještajnoj mreži povezanoj s Dodikom. Sam Dodik je ova pisanja tada odbacio, ocijenivši ih kao "medijski linč" usmjeren protiv njega.

Politička pozadina u BiH

U Bosni i Hercegovini se od trenutka izgubljene arbitraže vodi oštra javna polemika oko toga ko je odgovoran za gubitak desetina miliona eura. Opozicija u Republici Srpskoj prebacuje vladi pogrešne odluke kod koncesija i loš odgovor u arbitražnom postupku. Vlast u Banjaluci, s druge strane, krivicu prebacuje na institucije BiH i, kako tvrdi, neuko pravno zastupanje države pred međunarodnim sudom.

Promjenom vlasništva nad Viaductom, sumnjivom kupoprodajnom cijenom i ulaskom novog vlasnika s reputacijom čovjeka iza ugaslih firmi, javnost dobija sve manje, a ne sve više odgovora. Ako se obistini scenario koji slute slovenački istraživači – da se firma uskoro nađe u brisanju ili stečaju, zajedno sa svojom dokumentacijom, izgledi da se trag novca iz BiH ikada do kraja rasvijetli postaće osjetno manji.