Više od 180.000 zaposlenih u Republici Srpskoj prima platu nižu od republičkog prosjeka, dok su zarade u privredi između 200 i 400 KM ispod prosječne plate. Na potrebu rasta primanja ukazano je na konferenciji "Dostojanstvena plata - temelj dostojanstvenog rada", koju je Savez sindikata RS organizovao povodom Svjetskog dana dostojanstvenog rada.
Predsjednik Saveza sindikata RS Goran Stanković kazao je da dvije trećine zaposlenih ne doseže iznos prosječne republičke plate, što predstavlja više od 180.000 radnika.
Prema njegovim riječima, jedan od strateških ciljeva sindikata jeste da fokus više ne bude samo na najnižim platama i primanjima dovoljnim za preživljavanje, već na zaradama koje radnicima omogućavaju dostojanstven život.
"Pored osnovnih životnih potreba, ishrane, stanovanja, obrazovanja i zdravstvene zaštite, moramo normalno živjeti, da ne gledamo kako da svaki fening koji zaradimo utrošimo na neke osnovne životne potrebe, nego jednostavno da živimo i ostajemo i radimo u RS", rekao je Stanković.
Plate kao jedan od načina zadržavanja radnika
Stanković smatra da bi rast zarada mogao doprinijeti zadržavanju domaće radne snage i smanjenju odlaska radnika. Ukazao je i na razliku između plata u privredi i ukupnog republičkog prosjeka, navodeći da su primanja u privrednom sektoru niža za 200 do 400 KM.
Prostor za povećanje plata, prema njegovom mišljenju, postoji i kroz drugačiju raspodjelu dobiti koju ostvaruju preduzeća.
"Taj dio dobiti mora da se prelije i na plate samih radnika", rekao je Stanković, ocjenjujući da bi dostojanstvena plata bila ulaganje u jačeg radnika, porodicu, privredu i stabilniju demografsku sliku RS.
Poslodavci: Plate trebaju rasti, ali ne administrativno
Da postoji potreba za rastom plata saglasni su i poslodavci, ali se stavovi razlikuju kada je riječ o načinu na koji bi povećanje trebalo biti ostvareno.
Predsjednik Unije udruženja poslodavaca RS Zoran Škrebić rekao je da između sindikata i poslodavaca nema razlike u stavu da zarade trebaju rasti.
"Mi smatramo da to ne može da bude administrativnim putem, da to mora biti u skladu sa makroekonomskim pokazateljima", rekao je Škrebić.
Posebno je ukazao na položaj privrednih subjekata koji bilježe negativne trendove, prije svega izvoznih kompanija. Kako je naveo, povećanje troškova rada ne bi trebalo dovesti u pitanje njihovo poslovanje, a posljedično ni radna mjesta.
Prema podacima koje je iznio, prerađivačka industrija RS u posljednje tri godine izgubila je oko 5.000 zaposlenih, dok je ukupan broj zaposlenih ostao približno isti, odnosno zabilježio je blagi rast. Prosječna plata u ovoj industriji iznosi oko 1.400 KM i ispod je republičkog prosjeka.
Škrebić je upozorio i na pad privredne aktivnosti, smanjenje zaposlenosti i pogoršanje vanjskotrgovinskih odnosa, uz očekivanje da će se ekonomske turbulencije iz Europe i svijeta nastaviti i u narednom periodu.
Posebnu pažnju, smatra, potrebno je usmjeriti na izvozno orijentisana preduzeća, koja stvaraju novu vrijednost koja se potom raspoređuje kroz privredu i društvo.
Odlazak radnika i niže zarade povezani
Pitanje povećanja plata mora se posmatrati i kroz održivost poslovanja privrede, smatra profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu Predrag Mlinarević.
"S jedne strane imate odliv radne snage i deficit koji se već manifestuje u ozbiljnom obimu, a s druge strane imate situaciju da ti radnici djelimično i odlaze zbog toga što su niže zarade u odnosu na zemlje u koje emigriraju", rekao je Mlinarević.
Prema njegovom mišljenju, prilikom određivanja minimalne zarade potrebno je istovremeno uzeti u obzir troškove života i kretanje produktivnosti. Cilj bi bio da plata može pokriti osnovne potrebe zaposlenih, a da poslodavci istovremeno imaju mogućnost da takve iznose isplaćuju.
Kao jednu od mogućnosti naveo je poreske promjene kojima bi država mogla pomoći sektorima posebno izloženim inostranoj konkurenciji. To se prvenstveno odnosi na prerađivačku industriju, kojoj bi se moglo pomoći smanjenjem doprinosa za zaposlene, pristupom novim tehnologijama i dodatnim grantovima za povećanje produktivnosti i tehnološke intenzivnosti proizvodnje.
Mlinarević je ukazao i na problem isplate dijela zarade "na ruke". Suzbijanje takve prakse i prijavljivanje punog iznosa plate, prema njegovoj ocjeni, poboljšali bi položaj zaposlenih, uključujući njihova buduća penzijska primanja i kreditnu sposobnost.
Ocijenio je da je konferencija pokazala kako socijalni partneri mogu otvoreno razgovarati o različitim stavovima i tražiti rješenja koja bi istovremeno unaprijedila položaj zaposlenih i omogućila održivo poslovanje privrede.
