Vlasnici privatnih šuma u FBiH nezainteresirani za udruživanje

Vlasnici privatnih šuma u Federaciji BiH, za razliku od Republike Srpske, još se nisu udružili u asocijaciju koja bi zastupala njihove interese pred nadležnim institucijama. Ovo je, prema mišljenju pojedinih stručnjaka iz struke, glavni razlog zašto se privatni šumovlasnici nalaze u daleko nezavidnijem položaju u odnosu na državne šume.

Iako ne postoji egzaktni podaci kolika je površina šuma koje se nalaze u državnom vlasništvu, općeprihvaćeno mišljenje da se radi o 20-ak posto od ukupne površine šuma, iako preliminarni podaci Državne inventure šuma govore u prilog povećanju tog procenta.

Prema istraživanju koje je provela Katedra za ekonomiku, politiku i organizaciju šumarstva Šumarskog fakulteta u Sarajevu, privatne šume uglavnom se koriste za vlastite potrebe vlasnika i to pretežno za osiguranje ogrijevnog drveta.

Mersudin Avdibegegović, profesor na Šumarskom fakultetu u Sarajevu, smatra da je za stvaranje održivog gazdovanje privatnim šumama u BiH potrebno ispuniti dva ključna preduslova: formiranje asocijacija vlasnika privatnih šuma i intenzivnija stručna i finansijska podrška javne šumarske administracije privatnim šumama.

"Privatni šumoposjed u BiH zaostaje za državnim šumoposjedom, što je posljedica socio-demografskih karakteristika vlasnika privatnih šuma, usitnjenosti i fragmentiranosti posjeda i višedecenijskog fokusiranja javne šumarske administracije i kompletne šumarske struke isključivo na probleme u državnim šumama“, ističe Avdibegović za eKapiju.

On naglašava da, pored ograničenja koja proizilaze iz šumarske legislative (mnoge odredbe koje se odnose na privatne šume su "preregulisane"), vlasnici privatnih šuma nisu organizirani na način da mogu artikulisati svoje interese prema donosiocima odluka.

"Po mojim saznanjima, postoji nekoliko lokalnih inicijativa ali se nažalost radi o naporima pojedinaca, bez značajnijeg odziva vlasnika privatnih šuma“, navodi on.

Osim toga, kao problem navodi nepostojanja ažurnih podataka u zemljišnim knjigama, nejasnih granica i neraščišćenih posjedovnih odnosa.

Značajni pomaci u ovoj oblasti napravljeni su u Republici Srpskoj, osnivanjem Udruženje privatnih šumovlasnika "Naša šuma" 2006. godine. Za ovu godinu najavljeno je pokretanje pilot projekta certificiranja privatnih šuma prema PEFC standardima.

PEFC certifikat potvrđuje da drvo koje je osnovna sirovina za proizvod potječe iz ekološki održivog gospodarenja šumama, zadovoljava standarde za izdavanje certifikata od strane PEFC (Programme for Endorsement of Forest Certification), ili ispunjava kriterije PEFC lanca očuvanja prirode i gospodarenja šumama.

Profesor Avdibegović ističe da postoje iste mogućnosti da se sličan pilot projekat pokrene i u Federaciji BiH. "Jedini uslov je da vlasnici privatnih šuma izraze interes za to. Općenito, certificiranje gospodarenja šumskim resursima može biti veoma efikasan instrument za unaprijeđenje gospodarenja šumskim resursima, bez obzira na tip vlasništva“, ističe Avdibegović.

N.Voloder