Općine i gradovi mogu propisivati komunalne takse za poslovne prostore u kojima se priređuju igre na sreću, ali dodatne lokalne takse za korištenje aparata za posebne igre na sreću nisu u skladu s Ustavom Federacije BiH. To proizlazi iz mišljenja Ustavnog suda FBiH kojim je razjašnjena razlika između ove dvije vrste davanja, izvještava Akta.ba.
Mišljenje u predmetu U-2/26 doneseno je 15. oktobra 2026. godine, na sjednici bez javne rasprave, a objavljeno je 11. novembra u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 88/26.
Postupak je pokrenut na zahtjev zamjenika premijera Federacije BiH Tonija Kraljevića, koji je zatražio odgovor na pitanje zadiru li lokalne takse u federalnu fiskalnu nadležnost i predstavljaju li dvostruko oporezivanje priređivača igara na sreću.
Kraljević problematizirao odluke Starog Grada i Bihaća
Kao primjere, Kraljević je naveo odluke o komunalnim taksama Općine Stari Grad Sarajevo i Grada Bihaća, kojima su obuhvaćeni aparati za posebne igre na sreću i poslovni prostori u kojima se igre priređuju.
U zahtjevu je istakao da priređivači već plaćaju naknade prema federalnom Zakonu o igrama na sreću te da različita tumačenja nadležnosti dovode do uvođenja dodatnih novčanih obaveza na nižim nivoima vlasti.
Općinsko vijeće Stari Grad Sarajevo i Gradsko vijeće Bihaća dostavili su suštinski identična izjašnjenja. Branili su stav da komunalne takse predstavljaju lokalne neporezne javne prihode, koji se ne mogu poistovjetiti s federalnim naknadama za priređivanje igara na sreću.
Sud je, međutim, napravio jasnu razliku između taksi na aparate i taksi na poslovne prostore.
Naknade za automate već uređene federalnim zakonom
Kada je riječ o aparatima za posebne igre na sreću, Ustavni sud podsjetio je na ranije presude u predmetima U-61/23, U-29/22 i U-6/23, kojima je već utvrđivao neustavnost lokalnih propisa o takvim taksama.
Razlozi iz tih presuda, koji obuhvataju hijerarhiju pravnih propisa i pitanje takozvanog dvostrukog oporezivanja, prema ocjeni Suda primjenjivi su i u ovom postupku.
Federalni zakon, između ostalog, propisuje naknadu od1.000 KM za svaki postavljeni automat, kao i mjesečnu naknadu odpet posto od propisane osnovice. Osnovica se utvrđuje kroz dnevne obračune, kao razlika između uplata i isplaćenih dobitaka igračima.
Sud je zato zauzeo stav da lokalno propisivanje komunalne takse, naknade ili pristojbe za korištenje ovih aparata nije u skladu s Ustavom FBiH.
Za poslovne prostore drugačiji zaključak
Argumentaciju podnosioca zahtjeva Sud nije prihvatio u dijelu koji se odnosi na poslovne prostore.
U obrazloženju je navedeno da federalni Zakon o igrama na sreću ne uređuje naknade za poslovne prostore. Prostorima se bavi kroz propisivanje prostornih, tehničkih i drugih uslova za dobijanje odobrenja za priređivanje igara.
Zbog toga se lokalna taksa za poslovni prostor ne može, na osnovu argumentacije iz zahtjeva, smatrati dvostrukim oporezivanjem niti uređivanjem obaveze koju je federalni zakon već propisao.
Sud je pritom ukazao na ustavne i zakonske odredbe koje općinama i gradovima omogućavaju ostvarivanje vlastitih prihoda te donošenje propisa o lokalnim taksama i naknadama u skladu sa zakonom.
Mišljenje ne potvrđuje svaku pojedinačnu lokalnu odluku
Sud je izričito naglasio da u ovom postupku nije ocjenjivao ustavnost pojedinačnih odredbi lokalnih propisa, nego je mišljenje dao u granicama postavljenog zahtjeva.
Mišljenjem je razjašnjeno da federalne naknade za priređivanje igara na sreću same po sebi ne isključuju lokalnu taksu za poslovni prostor, dok je za dodatne lokalne takse na aparate potvrđen stav o njihovoj neustavnosti.
Sud je odredio da se mišljenje, osim u "Službenim novinama Federacije BiH", objavi i u službenim glasilima kantona u Federaciji BiH.


















