Niska likvidnost i prezaduženost glavni problem metalskog sektora

Pa prihoda od preko 7 posto u metalskom sektoru BiH pokazuje da on još trpi posljedice krize, a razlog tomu je jer preko 50 posto ovog sektora okrenuto izvoznim tržištima koja se također suočavaju sa krizom. Prema riječima Armina Avdića, višeg asistenta na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, ono što je zabrinjavajuće je nizak koeficijent likvidnosti i visina zaduženosti kompanija u ovom sektoru. Naime, bh. firme iz ovog sektora, kako je pokazalo najnovije istraživanje koje je radilo Udruženje poslovnih savjetnika u BiH, imaju koeficijent likvidnosti od 1,46 što je dosta blizu 1,8 za koji se smatra kritičnim. Napomenimo, da BiH ima najlošiji koeficijet likvidnosti ovog sektora u usporedbi sa kompanijama iz ove oblasti u Srbiji i Hrvatskoj.

''Daljnje pogoršanje u kombinaciji sa dosta visokim koeficijentom zaduženost koji je blizu 0, 56 ( gornja granica je 0,60) pokazuju da firme imaju skučen prostor da kroz daljnja zaduživanja održavaju likvidnost makar na dosadašnjem nivou što može proizvesti probleme je će firmama biti svezane ruke da nešto učine ukoliko se nešto strukturalno ne promijeni kako na ino tako i na domaćem tržištu'', smatra Avdić.

Kao zanimljive podatke do kojih su došli u analizi stanja ovog sektora, navodi i to da je u 2011. u BiH bio prisutan pad broja zaposlenih u ovom sektoru za 6 posto, ali i porast prihoda i to prvenstveno na domaćem tržištu. "To pokazuje da je kriza natjerala firme na restrukturiranje i reduciranje broja zaposlenih. Druga stvar je da se firme sve više okreću domaćem tržištu gdje mogu ostvariti bolju poziciju", navodi on. Ipak, tvrdi da taj trend može pomoći kratkoročno, ali da dugoročno gubljenje pozicije na inozemnom tržištu može da ugrozi sektor.

Konkurentnost mjerena preko udjela troškova radne snage u ukupnim troškovima iznosi negdje oko 17,5 posto i puno je povoljnija u odnosu na Hrvatsku gdje je taj iznos preko 30 posto, a u Srbiji oko 23 posto. To također pokazuje da naše firme nemaju skupu radnu snagu i više je problem u samoj strukturi proizvoda koji se izvozi na europsko tržište jer se radi pretežno o proizvodima  niskog stupnja finalizacije. U nekom narednom razdoblju tu bi se, smatra naš sugovornik, trebalo tražiti prostora za rast  i to kroz povećanje kvaliteta inžinjera  u firmama, kroz doškolovanje i sl., a sve u cilju kako bi firme mogle lakše naći prostor na izvoznim tržištima.

Avdić smatra da je moguće, ukoliko bh. firme  nastave ovim tempom restruktuiranja, da dođe do poboljšanja njihove pozicije s tim što bi, navodi,  trebalo mijenjati pristup prema izvoznim tržištima  tako da se poveća stupanj finalizacije proizvoda koji se izvoze. "Ono na što će u budućem razdoblju trebati obratiti pozornost jesu su dva zabrinjavajuća pokazatelja i to stupanj likvidnosti firmi i zaduženst poduzeća. Mislim da se u rješavanje ovih pitanja trebaju uključiti vlada i druge institucije na način da firmama osiguraju prostor kako bi se uspješno izvukle iz problema i to na način da organiziraju edukacije za menadžere, posjete sajmovima, te da se krene sa aktivnijim akcijama sa našim veleposlanstivma u svijetu, a posebno u EU, u traženju partnera za domaće metalske kompanije", navodi za ekapiju Avdić.  Smatra da je krajnje vrijeme da predstavnici vlasti počnu to radiit  za metalski sektor koji zapošljava 33.519 radnika.  Kompanije se sa druge strane moraju okrenuti proizvodnji proizvoda viših stupnjeva finalizacije koji imaju i višu cijenu na tržištu. 

Podsjetimo da je istraživanja o uspješnosti bh. kompanija u metalskom, ali i drvnom te poljoprivrednom sektoru u odnosu na one u Hrvatskoj i Srbiji rađeno u sklopu projekta ''Benchmarking sustav za mala i srednja poduzeća u Bosni i Hercegovini".

D.Kozina