Nataša Tešanović: Vodi se bespoštedna medijska utakmica

Nataša Tešanović, direktor Alternativne televizije (ATV), kaže da su pojedini javni mediji više usmjereni na oglašavanje kao izvor prihoda, zbog čega pribjegavaju dampingu cijena.

"To, uz djelovanje pojednih komercijalnih medija u sličnom maniru, vodi potpunoj eroziji domaćeg marketinško-medijskog tržišta", kaže Tešanovićeva.

Ona naglašava da u BiH ima mnogo medija, ali da je mali broj njih kvalitetan, baš kao i roba u prodavnicima.

Ovih dana ATV slavi 16. rođendan. Možete li napraviti paralelu početka ATV-a i ATV-a danas?

- Startovali smo prije nešto više od 16 godina, iz dvije kancelarije i sa desetak zaposlenih, lokalnim predajnikom, kao donatorski TV projekat, samim tim ne baš prihvaćen u sopstvenoj sredini. Danas smo respektabilna komercijalna telelevizija, sa više od 100 zaposlenih, sopstvenim TV domom, mrežom predajnika širom Republike Srpske i BiH, gledaocima koji nam vjeruju i poslovnim partnerima koji se godinama oglašavaju kod nas, što govori o našoj pouzdanosti, istrajnosti i posvećenosti.

Gdje vidite ATV u budućnosti?

- Na to je pitanje teško odgovoriti. Voljela bih da ostanemo još dugo ono što smo bili sve ove godine: snažna i dosljedna informativna kuća koja pruža brzu i tačnu informaciju, nepristrasna i otvorena za sve, rasadnik dobrih novinara, pionir u vizuelnim i tehničkim rješenjima. Ali jedino što je predvidljivo u današnjoj realnosti je njena nepredvidljivost i surovost. U vremenu u kome se uspješnim medijskim menadžerima smatraju oni koji duguju državi i dobavljačima milionske iznose, sami sebi djelujemo kao donkihotovski poduhvat. Sa druge strane, konkurencija je ogromna, internet je u porastu i opstaćete jedino ako ste u stanju da proizvodite sadržaj koji drugi nemaju. Ozbiljno promišljamo naše dalje korake i mnoge su opcije u igri.

Kako gledate na trenutnu situaciju u medijima i kakav je kvalitet medijske scene u BiH?

- Danas u BiH imamo mnogo medija, ali mali broj njih je kvalitetan. Baš kao i roba u prodavnicama: poplava svega, ali sumnjivog kvaliteta i porijekla. Prosto da poželiš da imaš manju mogućnost izbora, jer ovo što imamo proizvodi ogromnu konfuziju. Ako hoćeš da budeš valjano informisan o nečemu, moraš da gledaš nekoliko televizija i prelistaš nekoliko novina dnevno, jer je prosto nevjerovatno koliko se o istoj stvari različito izvještava. To je dokaz da je novinarska profesija ozbiljno ugrožena, da vlada politički spin u kome mediji, nažalost, dobrovoljno, pa čak i vrlo rado učestvuju, sve zarad opstanka na tržištu. O poplavi jeftinih kopija velikih reality formata koje promovišu neukus, niske porive i konzumerizam da ne govorim. Narod je zbunjen, ali gleda. Iz očaja, nemoći, potrebe za samozaboravom, ali gleda.

Kakva je situacija u medijima u BiH u odnosu na zemlje iz regiona i koliko je medijsko tržište bolje ili lošije organizovano?

- Svugdje su mediji podijeljeni: na javne i privatne, provladine i opozicione, manje ili više komercijalizovane. Ali u BiH, podjele su još dublje i slojevitije, počev od onih po nacionalnim i entitetskim šavovima do podjela na one koji podržavaju jednu ili drugu frakciju unutar jedne političke partije. Uz sve to, ovo je mala bara puna krokodila, uključujući i one iz najbližeg okruženja, tako da se ovdje vodi bespoštedna medijska utakmica u kojoj je sve dozvoljeno, a publika je gladna krvi. Ko opstane, ćutaće.

Koliko su javni servisi favorizovani u odnosu na komercijalne televizije i kako se boriti protiv toga?

- BiH je, prije svega, mala zemlja za ovoliko javnih televizija. Pri tome imate javni servis koji duguje ogromne pare državi, s izuzetkom Radio-televizija RS, a ne boji se za svoje postojanje, jednako kao što imate komercijalne medije koji su u sprezi sa politikom i kojima se takođe gleda kroz prste... Problem je i to što je naplata TV pretplate u Federaciji loša, čak ne postoji ni dobra volja zakonodavca da se obezbjedi bolja naplativost, pa su tamošnji javni mediji još više usmjereni na oglašavanje kao izvor prihoda, gdje se pribjegava i dampingu cijena. To, uz djelovanje pojedinih komercijalnih medija u sličnom maniru, vodi potpunoj eroziji domaćeg marketinško-medijskog tržišta. Uz sve to, pokušaji politike da kontroliše javni servis su agresivni i nerijetko vrlo uspješni. Nažalost, ne vidim da će se to riješiti u skorije vrijeme.