Privatizacija se nastavlja: Federacija prodaje preostala poduzeća

Bosna i Hercegovina uskoro će krenuti s prodajom manjinskih udjela u državnim preduzećima koja nisu prošla proces privatizacije. Ovakav potez nužan je da bi se ispunili uvjeti koje su međunarodne institucije prije mjesec dana naložile federalnoj Vladi kako bi se ojačao privatni sektor i ekonomska stabilnost zemlje. Obaveza federalne Vlade je da do februara 2010. godine privatizira od 5 do 10 posto državnog kapitala što bi dovelo do priliva većih finansijskih sredstava u budžet, ali i do razvijanja poduzeća koja prođu proces privatizacije.

Čelni ljudi agencije za privatizaciju u FBiH se nadaju da će preostala poduzeća biti privatizirana na mnogo kvailtetniji način od ranijih, koja su su zbog nakaradnih zakona dovedena na rub propasti. Namjeru da se prodaje sve što je preostalo, potvrđuju i stalni sastanci federalnog premijera Mustafe Mujezinovića s ministrima po ovom pitanju, a prije nekoliko dana premijeru je dostavljena i analiza učinaka od moguće prodaje Bosnalijeka i Fabrike duhana Sarajevo, što je potvrdio i zamjenik direktora Agencije za privatizaciju u FBiH Hamdija Kulović. Premijer je, prema Kulovićevim riječima, zatražio da se napravi analiza učinaka od buduće prodaje 19,25 posto dionica Bosnalijeka i 39 posto dionica FDS-a.

"Ta analiza mu je poslana prije nekoliko dana i pretpostavljamo da će sada poduzeti neke mjere", rekao je Kulović dodajući kako se čini da je Mujezinović zainteresiran za prodaju manjinskih paketa u firmama gdje država ima udio.

Osim navedenih poduzeća, koja će očigledno ići na prodaju u prvom paketu, Vlada namjerava prodati i Sarajevo Osiguranje u kojemu ima 45 posto udjela, kao i 22 posto udjela u Energopetrolu. Kulović smatra da bi se do prodaje manjinskih udjela moglo dobiti dosta novca, jer se radi o profitabilnim firmama, no ipak upozorava na to da bi prodaja preko berze u ovom trenutku bila rizična jer vrijeme ekonomske krize ne ide na ruku spomenutih preduzeća.

"Stanje u procesu privatizacije je prilično loše i proces je i potpunom zastoju. Vlada bi, ako se već obavezala prema EU morala razmišljati o prodaji ograničenog postotka u telekomima, kazao je Kulović.

Dodaje da je privatizacija telekoma težak proces, ali da je isto tako svako odlaganje privatizacije štetno i da čini dodatni gubitak. Da privatizacija neće ići glatko govori i činjenica da ni na mapi nema zakona o privatizaciji tih preduzeća.

Treba napomenuti da je prije izvjesnog vremena formirana komisija koja je trebala napraviti zakon, no rad iste je zaustavljen zbog različitih stavova o privatizaciji, ali i zbog politike koja je u ovo pitanje duboko uplela ruke.

"Previše se uplela politika i za duže razdoblje od toga neće biti ništa", zaključio je Kulović. U javnosti se ipak postavlja pitanje zašto prodati "zlatne koke" od kojih država može imati dugoročnu zaradu. No, vlasti odgovaraju rasprodati se mora sve što je moguće.

Ipak, problem vlasti je taj što je u posljednje vrijeme ostao relativno mali broj firmi koje nisu privatizirane ili upropaštene privatizacijom. Tako je tek oko 25 posto firmi od ukupnog broja, odnosno od 1450 koliko ih je bilo u registru, ostalo za prodati. No, firme koje su ostale raspolažu relativno velikim kapitalom.

Osim profitabilnih kompanija, kakav je u prvom redu mostarski Aluminij, ostale su jedino 63 veterinarske stanice za koje se mogu dobiti tek desetine hiljada maraka, te 143 komunalna preduzeća koja nije moguće privatizirati bez zakona o javnom dobru.

Također, ostala su i dva vojna objekta Vitezit i Orao, no ovi predmeti morat će se isključiti iz privatizacije jer država svojih 881 posto udjela planira prenijeti na novo preduzeće koje će upravljati objektima Unis Group. Nekoliko komercijalnih preduzeća koje vlasti nisu uspjele prodati vrlo će se teško privatizirati, jer se nalaze u teškoj situaciji. Najpoznatija od njih svakako su Šipad export, Energoinvest, Unis, Hidrogradnja i druga.