Sve više naših ljudi odlazi u Katar da radi

Građevinski radnici, kompjuterski stručnjaci i inžinjeri iz Bosne i Hercegovine sve češće odlaze na privremeni rad u Katar. Ova bliskoistočna zemlja je najnovija adresa mnogih koji u svojoj zemlji ne mogu naći posao.

Bez obzira na vrstu posla koju obavljaju u Kataru, bh. radnici su zadovoljni zaradom i uslovima na poslu. Najteže je, kažu, prilagoditi se vremenskim uslovima, pogotovo ako je radno mjesto pod vedrim nebom. Ekstremne vrućine su za Marka Vujanića iz Gradiške bile nepodnošljive, pa se prije nekoliko mjeseci vratio kući. Ipak, kaže da bi ponovo išao, a razlog je mjesečna plata od 2.000 KM. „Bolje je i u Kataru na plus pedeset, nego ovdje raditi za 400 maraka“, kaže Marko.

Posao nije lak, nova je zemlja, nov način života, kaže Zoran Lojpur iz Trebinja. Ističe da su iskustva s kojima se vratio iz Katara pozitivna i da se nema na šta požaliti.

„Nisam otišao da radim za ‘Microsoft’, već za građevinsku firmu. Mnogo više sam dobio nego što sam očekivao. Živio sam u vili, svi smo imali bazen, internet…“.

Bh. radnici povlašteni u odnosu na Azijate

Katar je jedno od najvećih svjetskih gradilišta. Pripreme za Svjetsko fudbalsko prvenstvo 2022. godine već su počele. U narednih nekoliko godina milijarde dolara biće uložene u izgradnju infrastrukture. Tu su priliku da se zaposle vidjeli brojni radnici sa svih kontinenata.

Oni koji dolaze iz azijskih zemalja poput Indije, Indonezije, Nepala, često se žale na neljudske uslove u kojima rade. Neuporedivo su manje plaćeni od bh. radnika.

„Oni su baš robovi. Rade za hiljadu, a mi za pet-šest hiljada rijala“, kaže Marko.

Zarada i novo iskustvo bili su razlozi zbog kojih je Zoran otišao u Katar. Ističe da su bh. građani solidno plaćeni, ali ni približno kao Englezi i Amerikanci. „Nije to prevelika zarada. Zarađivali smo više od Indijaca, manje od Engleza. Bosanci se dobro drže na tržištu radne snage“. Zoran za svoje poslodavce ima samo riječi hvale. Kaže da mu je i avionska karta u dva pravca bila plaćena, kao i godišnji odmor.

Slično iskustvo ima i njegov sugrađanin Goran Radulović. Radio je na gradilištu i po 12 sati dnevno, a najveći i jedini neprijatelj bila mu je vrućina. „Preko dana se od 11:00 do 15:00 sati ne radi zbog vrućine. Prva smjena je od jedan ujutro do 11 prijepodne“.

Odlaze i mladi stručnjaci

Na privremeni rad u Katar ne odlaze samo građevinski radnici. Odlaze visokoobrazovani mladi ljudi, najviše stručnjaci iz oblasti informacionih tehnologija. Posla ima i za arhitekte, među kojima je Jasminka Usanović iz Sarajeva. Prije šest mjeseci je otišla u Dohu, planira ostati još najmanje četiri godine. „Tamo se mnogo više cijene trud, rad i znanje nego u našoj zemlji, nažalost. U mojoj firmi radi još jedna djevojka iz BiH, a vjerujem da će doći još ljudi u narednom periodu“.

Čeka se sporazum između BiH i Katara

Već nekoliko mjeseci se govori o sporazumu između Savjeta ministara BiH i vlade države Katar, kojim bi se regulisalo zapošljavanje državljana BiH u toj zemlji. Portparol Agencije za rad i zapošljavanje BiH Boris Pupić kaže da su svi uslovi ispunjeni i da je pitanje dana kada će sporazum biti potpisan. U međuvremenu, potražnja za radnom snagom raste iz dana u dan, objašnjava Pupić. „Skoro svakodnevno dobijamo zahtjeve privatnih agencija iz Katara koje regrutuju radnu snagu. Međutim, mi ne možemo da odgovorimo na njihove zahtjeve jer još uvijek nemamo na osnovu čega“.

Idu na svoj rizik

Jasminka nije čekala da BiH potpiše sporazum s Katarom. Pronašla je način da sama dođe do poslodavca i nije jedina. „U mojoj i sličnim firmama ima mnogo prostora za nove radnike i uglavnom ljudi dolaze jedni preko drugih, preko preporuke“.

Ipak, iz Agencije za rad i zapošljavanje BiH upozoravaju da treba biti oprezan, jer radnici često ne znaju šta ih čeka u dalekoj zemlji. Pupić daje sljedeći savjet:

„Mogu nam se obratiti svi koji odlaze na privremeni rad, bez obzira što ne idu preko naše agencije. Provjerićemo da li je ta osnovna procedura ispoštovana i da li je sve legalno“.

Iz Unije udruženja poslodavaca Republike Srpske kažu da su ovakvi sporazumi mač sa dvije oštrice. S jedne strane, ne možete spriječiti nekog ko je nezaposlen da ode i radi u inostranstvu. Ali bi, umjesto toga, trebalo više truda uložiti da ljudi ostanu i rade u svojoj zemlji, kaže Saša Aćić, sekretar Unije. „Na individualnom planu to svakom pojedincu koji ode znači mnogo. Ali se moramo kao društvo zapitati zašto nam značajan broj radne snage odlazi“.