E-komunikacija sa institucijama ostaje nedosanjani san bh. građana

Dobivanje potvrda od institucija elektronskim putem za bh. građane još uvijek je nedostižan san, bar ako je suditi prema brzini kojom ovu oblast uređuju nadležni organi.  Naime,  Zakon o elektronskom dokumentu  usvojen je tek prije tri mjeseca u Parlamentu Federacije, ali kao i mnogi drugi zakoni i on čeka donošenje provedbenih akata koji bi omogućili njegovu primjenu u praksi.

O prednostima uvođenje elektronske komunikacije između institucija i građana te kompanija, što se već odavno koristi u EU,  ne treba ni govoriti jer je već odavno poznata - od uštede vremena smanjenjem papirologije do ubrzanja procedura. 

Haris Hamidović, sudski vještak IKT struke koji ima veliko iskustvo u IKT sektoru, govoreći o ovom Zakonu kaže da je ono što je najbitnije je da se njime ovaj dokument kvalificira kao validan pravni dokument. ''Zakon o elektronskom dokumentu daje mogućnost organizacijama i tijelima državne uprave da koriste elektronske dokumente kao pravno valjane u svome poslovanju kako internom tako i prema korisnicima svojih usluga. Ipak postoji jedna stvar o kojoj organizacije trebaju voditi računa. Zakon kaže da se elektronski dokument može korisiti kao pravno valjan, ali uz određene uvjete tj. dokument mora biti potpisan kvalificiranim elektronskim potpisom'', kaže Hamidović za eKapija.ba.

Podsjetimo kvalificirani potpis je onaj potpis koji je certificiran od određenog mjerodavnog državnog tijela. No, ovdje se javlja poblem jer BiH još uvijek nije odredila koje će to tijelo biti iako je to predviđeno Zakonom o elektronskom potpisu koji je donesen još 2006.

''U tom Zakonu se navodi kategorija kvalificirani ovjerioci,  ali nikada nisu doneseni podzakonski akti na razini BiH kojima bi se reguliralo tko izdaje te kvalificirane potpise. Cijeli ovaj posao je trebala voditi Agencija za razvoj informacijskog društva BiH, ali ona na državnoj razini  nikad nije formirala zbog političkih razloga'', navodi naš sugovornik.

U međuvremenu je ostalo da će to biti na Ministarstvu komunikacija i prometa BiH, ali je očigledno da još ne postoji politički koncenzus da se donesu podzakonski akti i da se vidi tko može izdavati dozvole za rad u svojstvu kvalificiranih ovjerioca.

''Budući da nisu doneseni provedbeni propisi vezani za akreditaciju domaćih ovjerioca kvalificiranih potvrda za sada je moguće koristiti kvalificirane potvrde koje su izdali ovjerioci sa sjedištem u državama članicama Europske unije ili državama koje su članice europskog ekonomskog prostora a čiju validnost BiH može provjeriti, s obzirom da se iste sukladno Zakonu o elektronskim potpisima BIH trebaju tretirati kao i domaće potvrde'', navodi on.

Napominje i da se ova oblast ne može urediti samim donošenjem zakona i kupovinom informacijskog sustava. Na državi je dakle da omogući izdavanje kvalificiranih certifikata, a na kompanijama i organizacijama je da  implementiranju određene mehanizme kojima će se osigurati provjera identičnosti elektronskih dokumenata u svakom trenutku.

Što se tiče federalnog Zakona o elektronskom dokumentu bitna stvar koja se tiče validnosti informacija je što on sada od organizacija, kompanija i svih ostalih koji u svom poslovanju koriste elektronski dokument i informacijske sustave, traži da moraju imati implementirane sustave kojima se može u svakom trenutku provjeriti autentičnost identiteta dokumenta tj. je li dokument od vremena slanja do primanja pretrpio neku promjenu. ''Moje iskustvo kao sudskog vještaka pokazuje da veliki broj kompanija to nema a slična je situacija i sa institucijama budući da zakon do sada nikoga nije obvezivao na to", kaže Hamidović.

Optimističan je da bi ulazak BiH u EU integracijske procese trebao mogao biti stimulas vlastima da se okrenu bržem donošenju potrebnih podzakonskih akata i stvaranju ostalih preduvjeta koji bi omogućili praktičnu primjenu ovog zakona na terenu. 

Potrebno što prije uspostaviti državnu Agenciju za razvoj informacijskog društva S obzirom da je predviđeno da koordiniranje i praćenje rada u domenu dodjeljivanja digitalnih potpisa i certifikata na nivou BiH obavlja Agencija za razvoj informacijskog društva, donošenje Zakona o Agenciji za informacijsko društvo i njeno hitno profesionalno ustrojavanje od najvećeg je značaja za omogućavanje primjene sustava kvalificiranih digitalnih potpisa u efikasnoj elektronskoj isporuci javnih servisa poslovnim subjektima i građanima. Politikom razvoja informacijskog društva Bosne i Hercegovine bilo je predviđeno osnivanje Agencije za informacijsko društvo kao posebne organizacije na nivou BiH, do kraja 2004. godine. S obzirom da do kraja 2008. godine nije donesen ni Zakon o Agenciji za informacijsko društvo izgleda da je podrška istinskom razvoju informacijskog društva u BiH više deklarativne prirode, smatra naš sugovornik.  Podsjetimo, da je pored Zakona o elektronskom potpisu na državnoj razini donesen i Zakon o elektronskom poslovanju, dok je na entitetskoj razini(i u FBiH i RS-u)usvojen Zakon o elektronskom dokumentu.

D.Kozina