Kako Federalno ministarstvo poljoprivrede dodjeljuje subvencije za sajmove?

Udruženje Mreža žena - Veliko srce već nekoliko godina organizuje sajam organskih proizvoda u Gradačcu, a i sami su jedni od samo četiri certificirana proizvođača organske hrane u Tuzlanskom kantonu. No sajam nisu mogli organizovati sami, te su zatražili finasijsku pomoć od Federalnog ministarstva poljoprivrede.

„Po pravilniku iz 2012. godine, podnijeli smo zahtjev Federalnom ministarstvu poljoprivrede za podršku organizaciji sajma organskih proizvođača. Dobili smo rješenje gdje nas odbijaju iz razloga što se kao organizator sajma pojavilo neko tamo treće lice, za koje mi ne znamo ni ko je, ni šta je, osim što piše u rješenju da je to Poljoprivrednik d.o.o. Odžak. U rješenju piše da je ta firma uradila organizaciju sajma i da su oni podnijeli zahtjev za odobravanje tih sredstava. A svi vrlo dobro znaju da je Mreža žena Veliko srce organizator sajma organskih proizvoda u Gradačcu“, priča u razgovoru za eKapija.ba Almasa Huskić, predsjednica udruženja.

Pored svega, u rješenju koji su dobili piše da je ono konačno i da protiv njega nije dopuštena žalba.

Nažalost istinski proizvođači i radnici u Bosni i Hercegovini se susreću i sa ovakvim problemima. Svi koji znaju šta je organska proizvodnja znaju i koliko je teško održati je, te koliko je skupa. No u posljednje vrijeme sve se više manipuliše pojmom organsko.

„Naši proizvodi podliježu standardima organske proizvodnje, posjeduju certifikat. U posljednje vrijeme pojam organska proizvodnja se stavlja i gdje treba i gdje ne treba. Svi koji proizvode kod svojih kuća, svi koji proizvode na tradicionalan način, svrstani su pod organsku proizvodnju. Međutim ona to nije“, priča naša sagovornica.

Organska proizvodnja je prije svega vrlo skupa i kreće od certificiranja zemljištva, zatim ide period konverzije, odmaranje zemljišta tri godine, pa tek onda može da se sadi.

„Mi smo taj lanac već prošli. No svake godine moramo obnoviti svoj certifikat jer se on daje na rok od 12 mjeseci. To je proizvodnja koju prati certifikaciona kuća i inspektori. Ako su inspektori ustanovili da nešto nije u redu, certifikat se gubi. A on svake godine košta sve više i više“, kaže Huskić.

U Tuzlanskom kantonu ima samo 15 prijavljenih organskih proizvođača, ali samo četiri imaju certifikat, ostali su u procesu konverzije. Dok u cijeloj BiH ima 350 kompletno prijavljenih organskih proizvođa, a samo oko 40 certificiranih.

Koliko je ova proizvodnja strogo kontrolisana pokazuje samo jedan primjer. Certifikacijske kuće tačno procjene koliko će biti kilograma nekog voća, koliko kad se preradi i tačno se toliko i dobije naljepnica sa nazivom organsko. Jer samo takvi proizvodi, strogo kontrolisani se mogu izvoziti u inostranstvo. Na sreću, tamo se, za razliku od BiH, takvi proizvodi veoma cijene.

A.Šulović