Enes Čengić, direktor Energoinvesta: Regionalni savez za velika tržišta

Enes Čengić, direktor sarajevskog Energoinvesta, u očima mnogih poduzetnika u regiji čovjek je koji može otvoriti vrata na mnoga, za nas egzotična tržišta. Energoinvest zapošljava više od 700 ljudi, većina ih radi svuda više nego doma, najviše na sjeveru Afrike i Bliskom istoku gdje ostvare većinu prihoda. U intervjuu za slovenački Finance, Čengić govori o ulganjima u razvoj tržišta, o zajedničkom nastupu poduzeća s područja bivše Jugoslavije na strana tržišta...

Izgleda da s mobilnošću radnika nemate problema. Da li sam u krivu?

- U Bosni, posebice u Sarajevu prevladava neko uvjerenje da onaj tko je rođen u Sarajevu, tamo mora ostati cijeli život. Ova nemobilnost ljudi kod nas je u poslu jedan od većih problema. Imamo zanimljivu situaciju u Goraždu gdje je zahvaljujući nekolicini uspješnih poduzetnika posao dobro krenuo, ali jednostavno nema više radnika, dok iz drugih krajeva vrlo rijetko netko odluči raditi tamo. Za mnoge je mobilnost problem samo kod kuće. Ali kad se jednom presele u Ameriku, za poslom odu i tri tisuće kilometara od kuće.

Ulaganje u razvoj tržišta

Vaša tvrtka 90 posto prihoda ostvari na inozemnim tržištima. Kako motivirate zaposlenike da idu raditi primjerice u Afriku?

- Doma gotovo i ne radimo, a zaposlenici su motivirani plaćom koja je iznad prosjeka. Prosječna plaća inženjera koji radi primjerice u Iraku, iznosi 2.500 eura neto, uz to su mu plaćeni i stan i prehrana.

Šta radite u Iraku i koliko je vaših zaposlenika tamo?

- Proizvodimo, postavljamo i montiramo trafostanice. Mi smo inženjerska kuća, imamo 350 inženjera i na terenu ih nema mnogo.

Gdje ste još aktivni osim u Iraku?

- Trenutačno u Etiopiju završavamo gotovo 300 kilometara dalekovoda, radi se o gotovo 45 milijuna dolara vrijednom poslu. Radimo i na Bliskom istoku, na jugu Albanije i u Alžiru imamo velike projekte, završavamo poslove u Slovačkoj, također smo aktivni u Srbiji i Libiji.

Nekada je bilo dosta govora o zajedničkom nastupu poduzeća s područja bivše Jugoslavije na bliskoistočnim i sjevernoafričkim tržištima gdje bi BiH imala ulogu neke vrste zastavnika zbog kulturnih veza. Da li je ova ideja još uvijek živa i da li je izvediva?

- Ideja o zajedničkom nastupu zvuči dobro. Idealna je kad već imate neki projekt i ugovor na stolu, onda bi svatko volio raditi s vama. To mi i radimo, radimo s hrvatskim i slovenskim poduzećima, nabavljamo materijale u Srbiji i tako dalje. No, zakomplicira se međutim kada treba ulagati u razvoj tržišta. Vrlo malo tvrtki spremno je platiti svoje ljude i kada nema većeg projekta.

Kao vi u Libiji u ovom trenutku?

- Energoinvestu Libija godišnje, samo njen neproizvodni dio, nekoliko ljudi, odnosi 300.000 eura. Ljudi su trenutačno tamo samo tako, u Libiji sada ne zarađujemo onoliko koliko nas košta, ali smo tamo da pokažemo svoje opredjeljenje, to je naše ulaganje u budućnost u ovom tržištu.

Nešto ovakvo si mnogo tvrtki ne može, odnosno ne želi priuštiti?

- Baš u takvim slučajevima obično počinje škripiti zajednički nastup. Iako imamo vrlo dobar dogovor s hrvatskim Končarom o zajedničkom nastupu na trećim tržištima. Končar je odličan na tržištu Saudijske Arabije gdje prodaje pojedinačne trafoe, trafoi su sastavni dio trafostanica koje mi svakako opremamo s Končarovim proizvodima.

Možete si međusobno pomoći sa zajedničkim nastupima na tenderima u tim zemljama.

- Oni nama na tržištima Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, mi njima na primjer u sjevernom Iraku i Alžiru.

Bankarske garancije

Kakvo poslovno okruženje je Alžir?

- Europljani nisu svjesni razmjera ove zemlje i veličine poslova koji se tamo sklapaju. Alžir više milijardi ulaže u mrežu visokog napona. Tamo stvarno ima puno mogućnosti za posao.

Tamo ćete odvesti još koje poduzeće osim Končara?

- Trenutno ima dogovor s nekoliko tvrtki iz Makedonije, Srbije, Hrvatske i Slovenije, među njima su Hidria i još jedna slovenska tvrtka. To je savez koji je neophodan za nastup na tom ogromnom tržištu, svaki od nas je premali da bi se prijavio na neki ozbiljan natječaj.

Zašto?

- Naše su banke male, vrlo malo banaka na Balkanu može dati jamstvo za stotine milijuna eura vrijedan posao, a kamoli za nešto veće. Analiza jednog od naših posljednjih poslova na sjeveru Iraka pokazala je da banka s našim projektom zaradi s kamatama pet puta više nego mi s maržama, a mi smo projekt osmislili i izveli ga.  To nije normalno, ali je istina. Moramo raditi za minimalne marže, moji konkurenti su Kinezi, Indijci i Pakistanci.

(finance.si/oslobodjenje)