Doboj: Ranjeni grad liječi rane

Devet poginulih, na stotine raseljenih i na hiljade uništenih kuća, stanova i poslovnih objekata epilog su poplava koje su pogodile grad Doboj, koji, kako su poručili njegovi mještani, više nikada neće biti isti.

Voda se povukla iz dvije trećine ovog grada, pa je danas bila prilika da se pojedine porodice nakon nekoliko dana ponovo spoje, kao i da se krene u veliku akciju čišćenja na stotine tona smeća i blata koje je nemilosrdna Bosna nanijela.

Struja u pojedine dijelove grada napokon je stigla, proradila je i mobilna telefonija, a puštena je i voda, koja se zasad može koristiti samo za sanitarne potrebe, dok se saobraćaj otežano odvija.

Lopate i pumpe za vodu, kao i radna snaga, biće najpotrebnije Dobojlijama u narednom periodu, kako bi grad prašine i blata ponovo počeo da živi.

Dok pojedini stanovnici uz pomoć komšija i sugrađana izbacuju potpuno uništen namještaj iz stanova, drugi nijemo sjede i plaču, gledajući čas u nebo, a čas u ostatke nečega što se do prije koji dan zvalo dom.

"Ko ovo svojim očima nije vidio i ko nije bio u momentima poplave ovdje, nema predstavu šta smo sve proživjeli i kakvu smo golgotu prošli", kaže Zdravko Danilović iz gradskog naselja Pijeskovi, jednog od najteže pogođenih, a u čijem su stanu, koji je na drugom spratu zgrade, nekoliko noći boravili i bespomoćni bračni par i udovica bez djece sa prvog sprata.

Fahira Dobrić svoj stan na trećem spratu takođe je dijelila sa komšijama, a kako je rekla, njih sedmoro zbog jauka koji su odjekivali Dobojom nije spavalo nijednu noć u zarobljeništvu.

"Svaku noć smo čuli vapaje i krikove, a u starom dijelu grada su odzvanjali jauci bespomoćnih ljudi. Totalni haos nastao je u subotu kada su preko balkona komšije jedne drugima javljale kako je pukla brana na jezeru Modrac", kaže ona i dodaje kako je na stotine građana u stampedu krenulo prema dobojskoj tvrđavi i višim dijelovima grada.

Na svu sreću, ispostavilo se da je u pitanju bila dezinformacija.

Prema njenim riječima, nešto hrane i vode čamcem stiglo je tek u subotu.

Mikicu Miličića, penzionera, kojeg smo zatekli kako sa suprugom izbacuje blato iz svog stana, najviše je zaboljelo što ovakvu katastrofu niko nije najavio.

"Samo sam načuo da iz Zenice ide veliki talas, ali nas o tome niko nije obavijestio da se spasavamo i sklanjamo imovinu. Auto mi je ostao kod pijace i nema potrebe da idem tamo pošto je voda bila i preko pet metara", kaže on, dodajući kako je se sve desilo u roku od sat vremena.

Kako kaže, uslovi u kojima je boravio sa suprugom kod komšije na četvrtom spratu bili su nedostojni za ljude.

"Nismo imali svjetla, a stalno nam je nedostajalo hrane i vode, pa možete zamisliti na šta liči toalet i kakvo je to stanje u kojem smo boravili", kaže on, zahvaljujući komšiji.

Dio naselja Pijeskovi i dalje je pod vodom. Milorad Dodik, predsjednik RS, obišao je u ovom naselju put koji je presječen kako bi se voda izlila iz ovog naselja, a koji povezuje Sarajevo i Doboj.

"Predsjedniče, spasavajte nas, i gladni smo i žedni. Nemamo ni hljeba ni vode", čuli su se iz potopljenih zgrada vapaji starih i nemoćnih Dobojlija.

Dodik je, obećavši pomoć, juče obišao i bolnicu "Sveti apostol Luka", kao i nekoliko drugih ustanova, te se sastao sa predstavnicima grada i Civilne zaštite u vezi s narednim koracima.

Dragan Vasilić, zamjenik gradonačelnika Doboja, kazao je kako i dalje postoje zgrade koje su pod vodom, ali da nema životno ugroženih građana, te da se čamcima i vozilima redovno dostavljaju hrana i lijekovi.

Dodao je kako se medicinska pomoć pruža na nekoliko punktova u gradu, te kako se građani smještaju u prostorije Oružanih snaga i dva hotela.

"Više od 1.000 građana će trebati pomoć u smještaju. U kasarni je smješteno njih oko 150, ali se taj broj stalno mijenja pošto jedni dolaze, a drugi odlaze", kazao je on, dodajući kako su u najlošijem položaju Dobojlije koje stanuju oko Vatrogasnog doma i Doma penzionera.

Ako nešto može da obraduje stanovnike ovog razrušenog grada, onda je činjenica da svakodnevno stižu kamioni puni humanitarne pomoći, kao i to da su nacionalne i vjerske barijere odnesene sa bujicama, jer se svi građani međusobno pomažu ne pitajući za ime i vjeru.