(Ne)kvalitetna hrana u BiH: Ljudi se sve više okreću makrobiotici

Zdravstvena ispravnost hrane u BiH, sudeći po podacima nadležnih službi, na visokom je nivou i nema opasnosti od rizika. Sporadični slučajevi demantuju ove zaključke, zbog čega sve više ljudi prelazi na zdravu hranu.

Generalno gledano kvalitet hrane u BiH ne odstupa od one u okruženju i u skladu je sa svim propisima koje sprovodi Agencija za bezbjednost hrane. Međutim, sporadični slučajevi, poput sumnjivih banana, ili drugog voća koje je uvezeno u BiH ili genetski modifikovane hrane, posebno kukuruza, govori da propusta ima i da je, kako smatraju mnogi, veliko pitanje šta jedemo.

Budućnost u organskoj proizvodnji

Zbog toga se neki ljudi odlučuju na, za njih do tada, radikalne poteze u smislu drastične promjene režima ishrane s obzirom da je kvalitet hrane koju jedemo upitan. Tako je grupa ljudi u Banjaluci još prošle godine pokrenula stakleničku proizvodnju organske hrane, prvenstveno paprika, za koje čak nije bilo problema plasmana na tržište. Jedan od aktera je Aleksandar Perendić koji je u cijelu priču ušao kako bi obezbjedio alternativni izvor hrane da bi kasnije potvrdio premisu “da si ono što jedeš”.

“Nekoliko nas je imalo problema i u porodici kada su u pitanju neizlječive bolesti pa se i makrobiotika uključila u cijelu priču. Kada se sva ta mišljenja spoje, bilo je normalno da se nešto napravi. Kvalitet je bio ultra dobar ali je problem što osim medija niko nije prepoznao šta radimo”, kaže Aleksandar.

Prostor za plastenik više nemaju, a grad Banjaluka im nije htio izaći u susret kada je riječ o nastavku proizvodnje u smislu obezbjeđenja prostora. Tako da sada čekaju neke bolje dane iako od proizvodnje organske hrane neće odustati.

Uvozni proizvodi sumnjive kvalitete

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, BiH se svake godine nađe među prvih deset po broju osoba sa prekomjernom težinom. Razlog za to je visokokalorična hrana koja je glavna na bh. trpezi. S druge strane, često se u javnosti pojave informacije o sumnjivim namirnicama iz uvoza kao što je to bio slučaj nedavno sa bananama američke kompanije “Dole”, što nije službeno potvrđeno pa je sve ostalo u domenu medijskih špekulacija.

Panika među građanima unijeta je ovoga ljeta kada se pojavila informacija da je poznata kompanija Monsanto, koja se pored ostalog bavi proizvodnjom GMO sjemena, donirala BiH, Srbiji i Hrvatskoj određeno sjeme kukuruza kako bi se farmeri oporavili od poplava.

Pomoćnik ministra poljoprivrede u Vladi RS Boris Pašalić rekao je da “Monsanto” u svom portfoliju ima i sjemena koja nisu genetski modifikovana i da su njihovi hibridi od ranije prisutni u BiH: “Unazad šest godina Monsanto plasira svoje proizvode, odnosno sjemena na ovom području i poljoprivredna inspekcija uzima uzorke na granici. Tokom ove godine uzeti su uzorci iz tri pošiljke monsantovih hibrida i ni u jednoj nije pronađeno prisustvo genetskih modifikacija.”

“Zubima sebi kopamo grob”

Neki smatraju da termin “zdrava hrana” nije ispravan s obzirom da se time implicira da je sve ostalo što jedemo nezdravo. Zanimljivo je međutim da se upravo zbog te "tradicionalne" hrane koju svakodnevno unosimo u organizam, neki ljudi odlučuju na drugačiji režim ishrane. Jedan od njih je Branko Babić (61) iz Banjaluke, inače član kluba “Hrana je lijek”, koji već 30 godina jede sirovu hranu: “Uspio sam već 30 godina biti na sirovoj hrani, ništa kuhano i pečeno. Unošenje enzima i vitamina, voće, povrće, badem, lješnjak, nekada uzmem šaku kukuruznog brašna, koje mi odgovara…Osjećam se odlično. Ishrana je presudna a ja sam to shvatio…Kopamo sebi grob zubima ako jedemo pogrešno.”

BiH je prošle godine otvorila laboratorije za otkrivanje genetski modifikovanih organizama u hrani, što je jedan od uslova Evropske unije. Ove godine građani se susreću sa novim problemom s obzirom da su poplave donijele sa sobom i određeno zagađenje tla. Tako su prema pisanju Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) rijeke nanijele teške metale na poljoprivredna zemljišta, posebno u Varešu. Tu su prema istraživanjima utvrđene povećane koncentracije olova u salati i jagodama. Međutim u nadležnim institucijama koje su obavljale istraživanja tvrde da se radi o neznatnim količinama.

Teški metali u hrani?

Šef Zavoda za Agroekologiju instituta u Banjaluci Tihomir Predić kaže da u RS takođe nema razloga za brigu. Na području Šamca pronađene su određene količine metala u zemljištu, iako se radi o malim količinama: “Mi smo tu našli povećani sadržaj nikla koji je malo veći od dozvoljenih koncentracija”, kaže Predić navodeći da se ne može paušalno odgovoriti na pitanje, kakvu hranu jedemo.

“Mi imamo slučajeva gdje u netaknutoj prirodi imamo povećanje koncentracije nekih elemenata, tako da treba sve kontrolisati redovno. Trebalo bi da imamo zdravu hranu i proizvodnju ali to treba i da dokažemo. Negdje gdje bi “ruku dali” da je zemljište čisto, dobijete podatke koji su sasvim drugačiji.“

Prema podacima Agencije za bezbjednost hrane u BiH stopostotna sigurnost ne postoji, kao i svugdje u svijetu. Međutim, kontrole su pokazale da ukoliko i postoje odstupanja, ona su u granicama sa kojima se susreću i ostale zemlje.

“Veoma je važno za potrošače da postotak zdravstveno neodgovarajućih uzoraka hrane ne odstupa od situacije kakva je u zemljama okruženja i EU. Taj postotak se kreće između 4 i 5 odsto neodgovarajućih analiza u proteklih pet godina. Najbitnije je da u situacijama kada se pojavi da je hrana neispravna, imamo mehanizme da se ona što prije povuče sa tržišta”, rekli su u Agenciji za bezbjednost hrane BiH.