Udruženje pčelara "Medovina" Rudo podnijelo je Agenciji za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine zahtjev za registraciju zaštićene oznake geografskog porijekla za "Ruđanski med".
Oznaku "Ruđanski med" može ponijeti samo proizvod koji, pored specifičnih prirodnih i fizičko-hemijskih karakteristika, ispunjava sve odredbe specifikacije proizvoda, relevantne zakonske propise o kvalitetu i zdravstvenoj ispravnosti, te načela dobre pčelarske prakse.
Ovaj med dobija se tehnološkim postupkom centrifugiranja (vrcanja) poklopljenih okvira s potpuno sazrelim medom, isijecanjem dijelova saća iz okvira, ili kombinacijom vrcanja i isijecanja saća. Na tržište se plasira u tečnom ili prirodno kristaliziranom obliku, te kao med u saću ili vrcani med sa dijelovima saća.
Sve faze obrade, skladištenja i pakovanja koje slijede nakon vrcanja moraju se u potpunosti odvijati unutar definisanog geografskog područja općine Rudo, kako bi se spriječio rizik od patvorenja, zamjene proizvoda i narušavanja sljedivosti.
U skladu sa specifikacijom proizvoda, pod nazivom "Ruđanski med" na tržište se mogu plasirati tri vrste meda koje su rezultat specifične flore i mikroklimata općine Rudo – livadski med, miješani med i šumski med (medljikovac), saopćeno je Agencije za sigurnost hrane BiH.
Pčelarstvo na području općine Rudo ima duboke historijske korijene i predstavlja neodvojivi dio tradicije, kulture i ruralne privrede ovoga kraja. Historiju pčelarenja na ovom prostoru karakterizira postepena, ali kontinuirana transformacija od ekstenzivnih, tradicionalnih metoda ka savremenom i profesionalnom pčelarstvu.
U ranim fazama razvoja, pčelarenje je bilo duboko ukorijenjeno u tradicionalna domaćinstva, a prve primitivne košnice na ovom području bile su takozvane dubine (dubovine ili stubline), košnice od komada stabla sa izdubljenom sredinom, kao i daščare (ručno pravljeni drveni sanduci) i pletare (košnice od pruća ili slame sa ilovačom) sa nepokretnim saćem. Ovaj arhaični način pčelarenja, iako tehnološki skroman, postavio je temelje za prirodnu selekciju lokalnih pčelinjih društava, koja su se kroz stoljeća prilagodila specifičnim pašama i oštroj klimi doline Lima i okolnih planina, pojašnjavaju dodatno iz Agencije.
Kontinuitet pčelarske vještine i stabilnost proizvodnje u opštini Rudo održani su kroz decenije zahvaljujući prenošenju znanja sa koljena na koljeno unutar porodičnih pčelinjaka. Savremeno pčelarstvo u ovom kraju temelji se na snažnoj tradiciji profesionalnih pčelara koji upravljaju velikim fondom pčelinjih društava.
Osim vještine upravljanja, pčelari su tradicionalno zadržali tehniku korištenja vertikalnog diverziteta terena, počevši od proljetnog razvoja u riječnim dolinama Lima i Uvca, pa sve do selektivnog pomjeranja košnica ka višim planinskim zonama u ljetnim mjesecima, što je kao specifičnost ovog kraja ostalo nepromijenjeno još od 1930-ih godina do danas.
