Potraživanja od "Tuša" veća od 75 miliona KM

Potraživanja od firme "Tuš Trade" Bihać u stečaju, koja je poslovala u okviru slovenačkog trgovačkog lanca "Tuš", koji se u oktobru prošle godine naprasno povukao sa bh. tržišta, premašuju i 75 miliona maraka, potvrđeno je "Nezavisnim".

Naime, do sada su ocijenjena potraživanja 256 domaćih i stranih firmi i institucija, što čini dvije trećine ukupnih povjerilaca "Tuš Tradea", tako da je preostalo da se u narednom periodu ocijene i potraživanja nekoliko pravnih lica, inostranih banaka, te radnika. To govori da če potraživanja od ove firme, u kojoj je stečaj proglašen polovinom marta ove godine, biti mnogo veća od do sada priznatih 75 miliona maraka.

Ono što je posebno zabrinjavajuće u ovom slučaju, a na šta su privrednici odavno upozoravali, je da je ovaj stečajni dužnik praktično bez imovine koja bi ušla u stečajnu masu, osim nekih aparata, fiskalnih kasa, starih računara i dijelova namještaja, te robe sa zaliha, a što sve zajedno ne vrijedi ni 200.000 maraka.

Pored toga, postoji još i založno pravo u jednoj banci u vrijednosti oko 400.000 maraka, po osnovu podignutog kredita, ali je sve to nedovoljno imajući u vidu do sada priznata potraživanja od ove firme.

Hasan Redžić, stečajni upravnik u firmi "Tuš Trade", rekao je da će Opštinski sud u Bihaću uskoro odrediti termin za drugi dio ispitnog ročišta, nakon čega će se znati konačno stanje imovine, obaveza i potraživanja.

"Dogovoreno je da se mnogo ne čeka na to drugo ročište, tako da se ono može očekivati krajem jula ili početkom avgusta", rekao je Redžić. Kako je naveo, iznos potraživanja od firme "Tuš Trade" će sigurno biti dosta veći od preliminarnih 75 miliona maraka potraživanja povjerilaca.

Prema Redžićevim riječima, vjerovatno će angažovati vještake da procijene vrijednost stečajne mase, čiji je kvalitet upitan.

"Što se tiče imovine, tu nema ništa, ima nešto nekih apa-rata, fiskalnih kasa, ali to je neperspektivno i to je nešto što ni u kom slučaju neće moći namiriti ništa", rekao je Redžić. On je dodao da bi bilo dobro kada bi stečajna masa mogla pokriti bar troškove stečajnog postupka, ali da je i to upitno..

"Generalna ocjena sa ove pozicije koliko je do sada odrađeno je jedna neperspektivna sudbina tih povjerilaca, odno-sno mogućnost da naplate nešto od svojih potraživanja", rekao je Redžić.

Podsjećamo da je slovenački trgovački lanac "Tuš" u drugoj polovini oktobra prošle godine potvrdio da zatvara sve svoje prodajne objekte u BiH, obrazlažući to "prirodnim katastrofama", nakon čega su uslijedile reakcije domaćih firmi.

Nakon što su bile iscrpljene sve metode i pokušaji bh. preduzeća da kroz uobičajene poslovne i pravne aktivnosti naplate svoja potraživanja, podnesena je krivična prijava Tužilaštvu BiH protiv Mirka Tuša, Milana Mlinara, Branka Cokana, Vida Habjana, kao i protiv njihovih preduzeća u BiH -"Tuš" Bihać i "Tuš Trade" Bihać, zbog "osnovane sumnje za pokušaj privrednog kriminala i prevare u privrednom poslovanju". Međutim, još nema informacija o toku istrage u ovom slučaju.

Iz Spoljnotrgovinske komore BiH više puta su upozoravali da kompanija "Tuš" pokušava "na mala vrata" da se izvuče s nelegalno ostvarenom ogromnom dobiti i to putem proglašavanja stečaja firme "Tuš Trade" Bihać, te da nadležne institucije gotovo ništa ne rade da to spriječe. Na kraju je u ovoj firmi otvoren stečajni postupak, gdje su utvrdena potraživanja veća od 75 miliona maraka, a vrijednost imovine nije ni jedan milion.

Postupak protiv "Tuša" i "Tuš Tradea" vodi i Uprava za indirektno oporezivanje (UIO) BiH zbog poreskog duga i sumnjivog zahtjeva za povrat PDV-a. UIO kontroliše kompletno poslovanje "Tuša" i "Tuš Tradea" u BiH, a posebna pažnja posvećena je poslovnim od-nosima između ta dva povezana lica i zahtjevima za povrat PDV-a. Ključni momenat u poslovanju slovenačkog tržnog centra u BiH dogodio se 2009. godine kada je "Tuš" osnovao "Tuš Trade". Naime, na "Tušu" je ostala sva imovina, dok se "Tuš Trade" bavio samo trgovinom u objektima koje je iznajmljivao upravo od "Tuša". Tako je "Tuš Trade", čiji je osnivački kapital svega 2.000 maraka, poslovao sa dobavljačima robe, na osnovu čega je godinama gomilao dugovanja prema njima.