Curi nam i posljednja šansa na putu ka Evropskoj uniji

Novi pristup Europske unije Bosni i Hercegovini je posljednja šansa za dugo vrijeme, ako se to ne iskoristi vrlo dugo se neće dogoditi nikakav pomak, bez okolišanja poručila je Vesna Pusić, ministrica vanjskih i europskih poslova Hrvatske. Za N1 kazala je kako i u slučaju da novi pristup nije posljednja, on je sigurno jedna od posljednjih šansi za našu zemlji. Nažalost, to uviđaju apsolutno svi, ali domaći političari to “ne šljive niti pet posto” iz jednostavnog razloga – u sustavu poštivanja zakona i jasnih pravila igre bh. zatvori bi bili puni “naših Sanadera”.

"Strahovi građana oko ulaska u Uniju nisu opravdani, a oni se često koriste kao alat da se građani zastraše", kazala je Pusić.

Klimanje glavom

Zekerijah Smajić, analitičar EU integracija, za vijesti.ba, pak navodi kako od blagog optimista postaje pesimista, kada su u pitanju reforme u BiH, koje od naših političara očekuje Unija. Na kraju krajeva, naše vlasti su se svojim potpisima obvezale provoditi reforme, ali čast, moral, etika i potpisi u bh. politici malo vrijede.

"S bh. strane i dalje imamo uglavnom politički podobne, poslušne, klimoglave i neautoritativne vršitelje vlasti. Nikome od takvih, na veliku žalost po BiH, nije u prvom planu država i građani, već njegova stranka, politički gazda, poneki strani diplomat, s kojim su u dosluhu kako bi trajali što duže i bezbolnije", poručio je Smajić. Uz to, jasno poručuje – što je više Europske unije u Bosni i Hercegovini, toliko je manje šansi da dosadašnje političke elite vladaju.

"Prema tome, nisu oni ludi da sebe sami ubiju. Ima, naravno, časnih izuzetaka među ministrima, parlamentarcima i među članovima pojedinih stranaka. Ali se radi o minornoj manjini, koja ne može iznuditi radikalnije promjene kakve je potrebno napraviti", mišljenja je Smajić.

Na putu prema dolje

Kako to obično u “buretu baruta” zvano BiH biva, najveću cijenu svega toga platit će obični građani. Sukus novog pristupa, su socioekonomske reforme kako bi ponajprije bh. građani bolje živjeli, a nakon toga, kako bi bar na tom polju počeli usvajati EU standarde. Kako je to ostao samo sanak pusti, međunarodne institucije “zavrnule su pipu” iz koje su nam posljednjih godina curili euri i dolari spasa. Nema kategorije stanovništva, koja svakodnevno nije ispred zgrada bezbrojnih institucija vlasti i dalje samo cvjetaju korupcija i kriminal, posao se sve češće teško dobiva i s “partijskom knjižicom”, a bez nje nemoguće, mladi sve više odlaze. Nevjerojatnom lakoćom propadamo u potpunosti, naš automobili nezaustavljivo juri ka provaliji, a kočnice su odavno otkazale. Politički vlastodršci za to ne mare previše, oni će se ionako skrasiti u svojim velebnim vilama u Makarskoj, Beogradu, Istanbulu,…