Ključ za ublažavanja klimatskih promjena ulaganja u HE u slivu Save

U zemljama koje dijele sliv rijeke Save (Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska, Srbija i Slovenija), 26% nacionalnih kapaciteta za proizvodnju hidroenergije dolazi iz sliva Save i predstavlja 11% njihovih ukupnih kapaciteta za proizvodnju električne energije, navode iz Federalnog ministarstva poljoprivrede.

Kada je riječ o termoelektranama, 76% njih za hlađenje koristi vodu iz rijeke Save. Ukupno, 53% od svih objekata za proizvodnju struje oslanja se na potencijale sliva rijeke Save. Ispunjenje dugoročnih ciljeva proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, koje je postavila Evropska unija (čije su članice Hrvatska i Slovenija) ili Energetska zajednica (čije su članice ostale savske države), takođe u velikoj mjeri zavisi od vodnih resursa u slivu.

Ključ za ostvarivanje ciljeva ublažavanja klimatskih promjena u regionu čine ulaganja u hidroelektrane u slivu Save, za koje se očekuje da će, do 2030. godine, u zemljama sliva doprinijeti smanjenju ugljen-dioksida za 43%. Uprkos značaju energetske stabilnosti za većinu ovih zemalja, planiranje razvoja energetskog sektora nije uvijek povezano sa planiranjem upravljanja vodama, koje takođe treba da obezbjedi vodu potrebnu za poljoprivredu i druge svrhe. Ovo zahtijeva intenzivniju koordinaciju, razmjenu informacija i prekograničnu saradnju.

Intenzivnija prekogranična saradnja na upravljanju resursima sliva donijeće realne dodatne koristi. Na primjer, različiti kapaciteti za generiranje i skladištenje energije predstavljaju vrijedne alternative koje mogu doprinijeti energetskoj stabilnosti za sve države u slivu.

Očekuje se da će, u budućnosti, oko 200 MW biti osigurano iz akumulacija, što predstavlja konkretnu priliku: koordinacijom između država investicije se mogu racionalizirati, a korist od voda može da se maksimizuje. Usvajanjem rješenja koja su multifunkcionalna i minimiziraju uticaj na okoliš, osiguralo bi se da buduće akumulacije cjelishodnije služe različitim potrebama, kao što je zaštita od poplava.

Međunarodna koordinacija i saradnja na nivou sliva nudi mogućnosti za upravljanje vezama voda-hrana-energija-ekosistem ("neksus"), koje prevazilaze mogućnosti koje postoje na nacionalnom nivou. Zemlje koje dijele sliv Save su u dobroj poziciji da unaprijede svoju prekograničnu saradnju, a kao multi-sektorska platforma za tu svrhu, takođe već postoji i Savska komisija. Prekogranični pristup ocjeni “neksusa” može se primijeniti kao nadgradnja na već postojeće procese.

Mogućnosti uključuju razvoj i primjenu pravnih instrumenata, naročito Okvirnog sporazuma o slivu rijeke Save sa svojim protokolima i direktiva EU, uz procese prekograničnog planiranja, kao što je izrada plana upravljanja slivom i plana upravljanja rizikom od poplava za sliv Save, kao i dalje regionalne integracije i harmonizacija, naročito po pitanju pristupanja i približavanja EU.

Ovo su neki od glavnih zaključaka novog izvještaja koji je objavio UNECE, pod nazivom Usklađivanje korišćenja resursa u prekograničnim slivovima: ocjena veza voda-hrana-energija-ekosistem u slivu rijeke Save.

Izvještaj, sa preporukama, predstavlja rezultat participativnog procesa ocjene “neksusa”, sprovedenog u saradnji sa Savskom komisijom u okviru Konvencije o zaštiti i korišćenju prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera.