Vlada Kantona Sarajevo odlučila je mladim bračnim i vanbračnim parovima subvencionirati najamninu sa do 300 KM mjesečno tokom godinu dana. Za mjeru je osigurano 300.000 KM, a predstavljena je kao pomoć mladima u rješavanju jednog od najvećih problema – stanovanja.
Na prvi pogled, 300 KM mjesečno nije zanemariv iznos za domaćinstvo koje plaća visoku kiriju. Međutim, kada se iza ukupnog budžeta napravi jednostavna računica, postavlja se pitanje koliko ova mjera zaista može utjecati na stambeni položaj mladih u Kantonu Sarajevo.
Ako jedan par ostvari maksimalnu subvenciju od 300 KM tokom svih 12 mjeseci, dobit će ukupno 3.600 KM.
Budžet od 300.000 KM dovoljan je, prema tome, za punu subvenciju za približno 83 para.
Naravno, konačan broj korisnika može biti nešto veći ukoliko pojedini korisnici budu ostvarivali subvenciju nižu od 300 KM, jer je Odlukom predviđeno da se u slučaju niže najamnine isplaćuje iznos stvarne kirije. Ipak, u okolnostima u kojima su kirije u Sarajevu posljednjih godina značajno porasle, teško je očekivati da će veliki broj ugovorenih najamnina biti ispod tog iznosa.
Pomaže se plaćanje kirije, ali šta je sa uzrokom?
Subvencija može kratkoročno rasteretiti kućni budžet mladog para, ali sama po sebi ne povećava dostupnost stanova niti mladima omogućava da lakše postanu vlasnici nekretnine.
Drugim riječima, javnim novcem ublažava se posljedica visokih troškova stanovanja, dok problem zbog kojeg je takva pomoć uopće potrebna ostaje.
Sarajevsko tržište nekretnina posljednjih godina karakteriziraju visoke cijene kupovine, ali i sve skuplji najam. Za mlade koji tek počinju raditi, zasnivaju porodicu ili nemaju dovoljno vlastitog kapitala za učešće za stambeni kredit, kupovina nekretnine postaje sve udaljenija mogućnost.
Zbog se postavlja pitanje da li 300 KM mjesečno predstavlja korak prema rješavanju stambenog pitanja ili pomoć mladima da lakše ostanu podstanari?
Subvencija može završiti i u višim kirijama
Kod ovakvih mjera postoji još jedno ekonomsko pitanje koje zaslužuje pažnju.
Ako ponuda stanova za dugoročni najam ostane ograničena, a država subvencioniranjem poveća platežnu sposobnost dijela podstanara, postoji mogućnost da dio finansijske koristi indirektno završi kod stanodavaca.
To ne znači da će zbog subvencije od 300 KM automatski porasti sve kirije. Međutim, bez povećanja ponude pristupačnog stanovanja i uređenijeg tržišta, subvencioniranje potražnje samo po sebi ne garantuje smanjenje troškova stanovanja.
Zato se stambena politika teško može svesti samo na pitanje koliko će novca biti izdvojeno za kirije.
Ko će kontrolisati ugovore?
Za ostvarivanje subvencije mladi će, između ostalog, morati imati zaključen ugovor o najmu stana ili kuće na području Kantona Sarajevo na period od najmanje 12 mjeseci.
Međutim, veliki broj podstanara danas uopće nema zaključen ugovor sa stanodavcem. Dio tržišta najma funkcioniše neformalno, dogovor se postiže usmeno, kirija se plaća u gotovini, a stanodavci nerijetko izbjegavaju ugovorno vezivanje i prijavljivanje prihoda od najma.
O tome smo razgovarali i sa više mladih parova u Kantonu Sarajevo koji trenutno žive kao podstanari. Iako subvenciju od 300 KM mjesečno vide kao dobrodošlu pomoć kućnom budžetu, dio njih smatra da takva mjera ne rješava njihov ključni problem, mogućnost da dugoročno riješe stambeno pitanje.
"Nama bi 300 KM mjesečno svakako značilo i ne možemo reći da je to mala pomoć. Ali nakon godinu dana ponovo smo na istom. Kirije su visoke, cijene stanova još više, a do vlastitog stana je veoma teško doći. Voljeli bismo vidjeti mjere koje će mladima pomoći da riješe stambeno pitanje, a ne samo da lakše plaćaju kiriju“, kaže za Akta.ba mladi bračni par iz Sarajeva, čiji je identitet poznat redakciji.
Dok jedni imaju uredno zaključene ugovore o najmu, drugi kažu da ih nikada nisu ni dobili, iako godinama žive kao podstanari.
"Stan iznajmljujemo već nekoliko godina, ali nemamo ugovor. Kiriju plaćamo u gotovini i vlasnik stana do sada nije želio zaključiti ugovor. Pošto je uslov za subvenciju ugovor, mi se praktično ne možemo ni prijaviti, iako svakog mjeseca uredno plaćamo kiriju", kaže drugi bračni par.
Dodaju da bi zbog subvencije svakako pokušali ponovo razgovarati sa stanodavcem o zaključivanju ugovora, ali nisu sigurni da će on na to pristati.
S druge strane, zahtjev za ugovorom mogao bi imati i pozitivan efekat, odnosno podstaći legalizaciju dijela tržišta najma i jasnije definisati prava i obaveze podstanara i stanodavaca. Ministar Mladen Pandurević upravo je naveo da Vlada kroz ovu mjeru želi podržati legalno i uređeno tržište najma.
Ipak, sama činjenica da postoji potpisan ugovor ne mora nužno dokazivati da korisnik zaista stanuje u toj nekretnini niti da plaća najamninu navedenu u dokumentu. Ako je ugovor ključni dokaz za ostvarivanje prava na javni novac, bit će važno znati hoće li se provjeravati prijava stanovanja, način plaćanja najamnine, poreske obaveze stanodavca ili drugi podaci kojima se može potvrditi da najam zaista postoji.
Zbog toga će način kontrole i dokumentacija koja će se zahtijevati u javnom pozivu biti jednako važni kao i sami kriteriji za dodjelu subvencije.
Ko ima prednost?
Podsjetimo, pravo prijave imat će mladi od 18 do 35 godina koji su u bračnoj ili vanbračnoj zajednici, državljani su Bosne i Hercegovine, najmanje tri godine neprekidno imaju prebivalište u Kantonu Sarajevo i imaju zaključen ugovor o najmu na najmanje godinu dana.
Prilikom rangiranja uzimat će se u obzir broj članova domaćinstva, prihodi po članu domaćinstva, stručna sprema i visina najamnine, dok će određene kategorije imati dodatne bodove.
Javni poziv tek treba biti raspisan i bit će otvoren najmanje 30 dana.
Premijer KS Nihad Uk poručio je da će mjera rasteretiti mjesečni budžet mladih i dati im "razlog više da ostanu u Sarajevu".
Za par koji dobije 3.600 KM godišnje to svakako može biti značajna finansijska pomoć, ali na nivou stambene politike ostaje pitanje šta nakon tih 12 mjeseci?
