Razgovor s povodom - viceguverner Centralne banke BiH Radomir Božić: Model Valutnog odbora je omogućio održavanje finansijske stabilnosti u BiH

Teme referentna kamatna stopa, monetarna politika, te supervizija, kao važni segmenti bankarskog poslovanja, od čijeg djelotvornog funkcionisanja umnogome zavisi efikasnost rada bh. banaka, bili su povod razgovora sa novim viceguvernerom Centralne banke BiH, prof. dr Radomirom Božićem.

Bosna i Hercegovina još nema utvrđenu referentnu kamatnu stopu koja je veoma važna za tržište novca i bankarski sektor. Da li, kada i na koji način bi se mogla odrediti referentna kamatna stopa u BiH?

Božić: Pojedine Centralne banke određuju referentnu kamatnu stopu kao instrument monetarne politike. To je jedno od mogućih značenja pojma referentne kamatne stope u kontekstu aktivnosti Centralne banke. Drugo značenje tog pojma jeste referentna kamatna stopa koja se formira na međubankarskom novčanom tržištu.

Kada je u pitanju Centralna banka BiH i aranžman u kojem ona funkcioniše, treba podsjetiti da nema mogućnosti i prostora za korištenje referentne kamatne stope u prvom pomenutom značenju. Valutni odbor, kao model po kojem funkcioniše Centralana banka BiH, podrazumijeva i dozvoljava jedan instrument monetarne politike – obaveznu rezervu. Dakle, referentna kamatna, stopa kao instrument monetarne politike, u ovom aranžmanu nije moguća.

Ako govorimo o referentnoj kamatnoj stopi na tržištu novca u BiH ona zaista ne postoji, iako postoje pretpostavke za njeno utvrđivanje. Naime, u Centralnoj banci BiH je uspostavljena odgovarajuća platforma za međubankarske novčane transakcije. To je, ustvari, elektronsko međubankarsko tržište novca koje ima tri segmenta i omogućava međubankarsku trgovinu u relanom vremenu, depozitima i konvertibilnim markama, deviznim sredstvima i gotovim novcem.

Ova platforma instalirana je i u komercijalnim bankama u BiH početkom prošle godine. Prema tome, postoji tehnička pretpostavka za funkcionisanje međubankarskog novčanog tržišta. Korištenje ovih mogućnosti je na principu dobrovoljnosti, a to znači da ukoliko banke imaju potrebu za međusobnim transakcijama, vezano za depozite, devizna sredstva, ili za gotov novac, one to mogu raditi posredstvom te platforme, odnosno odnosno elektronskog tržišta novca. Sa druge strane, banke su obavezne da koriste takav način trgovanja za transakcije kupoprodaje konvertibilne marke i poslova sa gotovim novcem i eventualno drugih poslova koje bi mogla propisati Centralna banka.

Dakle, zahvaljujući postojanju pomenute platforme postoje mogućnosti realizacije i praćenja međubankarskih pozajmica u funkciji održavanja likvidnosti bankarskog sektora u cjelini. Uspostavljanje elektronskog međubankarskog tržišta novca posredstvom ovakve platforme moglo bi biti vrlo značajno u aranžmanu i uslovima, kada na bazi Zakona o Centralnoj banci, Centralna banka BiH nema funkciju kreditora u krajnjoj instanci ili tzv. zadnjeg utočišta. Naravno, pitanje je u kojoj mjeri komercijalne banke u BiH imaju potrebu za takvim pozajmicama i plasmanima ili pod kojim uslovima bi one bile motivisane da participiraju na tom tržišutu i da posredstvom tog tržišta obavljaju odgovarajuće transakcije i rješavaju svoje likvidnosne i druge potrebe.

Ovo pitanje se posebno nameće ako imamo u vidu činjenicu da znatan dio banaka koje posluju u BiH ima svoje centrale u inostranstvu. Podaci sa kojima mi raspolažemo potvrđuju da ove banke najveći dio svojih potreba zadovoljavaju direktnim transakcijama sa svojim ino centralama. Prema tome, mogućnost kotacije ponude i tražnje za novcem na međubankarskom novčanom tržištu u BiH postoji, a to znači i mogućnost da se na bazi transakcija, koje bi se posredstvom pomenute platforme realizovale, može formirati i pratiti referentna kamatna stopa.

Šta bi predstavljala referentna kamatna stopa?

Božić: Ovako shavaćena referentna kamatna stopa bi predstavljala prosječnu međubankarsku kamatnu stopu po kojoj bi banke bile spremne da daju i uzimaju pozajmice jedne od drugih na različite rokove. Važno je napomenuti da referentne kamatne stope u ovom smislu, kao prosječne međubankarske stope za pozajmice na novčanom tržištu, postoje i koriste se u nekim drugim zemljama čije CB, takođe, funkcionišu po principu Valutnog odbora.

Riječ je o Litvaniji, Estoniji i Bugarskoj. Ako sve ovo imamo u vidu, onda bismo mogli zaključiti da tehničke ili infrastrukturne pretpostavke za uspostavljanje i funkcionisanje međubankarskog novčanog tržišta postoje, i mi u CB smatramo da bi se moglo početi razmišljati ozbiljnije o potrebi i mogućim efektima funkcionisanja takvog tržišta i formiranja referentne kamatne stope na tom tržištu.

Kontakti koje smo imali sa predstavnicima banaka i sa predstavnicima Udruženja banaka, ukazuju da postoji potreba za referentnom kamatnom stopom na međubankarskom novčanom tržištu u BiH.

Ko treba da odredi referentnu kamatnu stopu? Da li CBBiH kao centralna institucija ili neko drugi?

Božić: Pravila formiranja referentne kamatne stope bi trebalo da propiše Centralna banka, kao regulator i učesnik na tržištu novca, ako se o tome postigne konsenzus sa ostalim učesnicima, odnosno komercijalnim bankama. Modeli kako se to radi su poznati, a raspoloživa su i iskustva zemalja koje sam spomenuo, koje imaju sličan model funkcionisanja centralne banke. Potrebno je da se novčane transakcije realizuje posredstvom raspoložive elektronske platforme i da se propišu «pravila igre» u pogledu uslova koje banke učesnici treba da ispune, zatim načina formiranja cijene ponude i tražnje, te načina praćenja postignutih kamatnih stopa. Na osnovu toga se referentna kamatna stopa, tehnički gledano, jednostavno izračunava kao odgovarajući prosjek empirijskih kamatnih stopa, a mogla bi se utvrđivati za različite rokove dospijeća, zavisno od realizovanih transakcija.

Ovakva referentna kamatna stopa bi mogla biti jako značajna zato što pruža svojevrsnu percepciju banaka kao učesnika na tržištu novca o trenutnom stanju i perspektivama, ne samo na tržištu novca nego i u ekonomiji u cjelini. Ona bi istovremeno mogla biti i osnova za potencijalni razvoj nekih novih finansijskih instrumenata koji u svojoj osnovi imaju referentnu kamatnu stopu, kao i polazna osnova za konstruisanje tržišne krive prinosa koja govori o odnosu između kamatnih stopa i različitih rokova dospijeća. Kriva prinosa je veoma značajno analitičko sredstvo za praćenje i analizu uslova na tržištu novca i u ekonomiji kao cjelini. Nažalost, u BiH je jedna od rijetkih zemalja koja nema referentnu kamatnu stopu, a još uvijek smo dosta daleko od uslova i mogućnosti da se konstruiše kriva prinosa.

Monetarni sistem u BiH funkcioniše na principu currency boarda, odnosno valutnog odbora, koji na raspolaganju ima ograničen broj instrumenata monetarne politike. Naime, jedini instrument takve monetarne politike su obavezne rezerve. Da li je ipak, uprkos ograničavajućim okolnostima u tom domenu i kriznim vremenima, moguće staviti u funkciju i druge instrumente?

CBBiH funkcioniše u skladu sa Zakonom o Centralnoj banci kojim nije oročena primjena modela valutnog odbora. Suština tog modela je da monetarna pasiva koju čine gotov novac u opticaju i domaći depoziti banaka i drugih rezidenata ne može biti veća od neto deviznih rezervi. Jedini klasični instrument monetarne politike u ovakvom aranžmanu funkcionisanja centralne banke jeste obavezna rezerva. To dalje podrazumijeva da Centralana banka nema ovlaštenja da kreditira državu i banke i nema funkciju kreditora u krajnjoj instanci. To je polazište i okvir za funkcionisanje Centralne banke BiH.

Od osnivanja pa do danas, CBBiH je striktno primjenjivala zakonske odredbe i vodila monetarnu politiku u okviru koji je Zakonom propisan. U posljednje vrijeme bilo je dosta razgovora na temu da li ovakav model monetarne politike i dalje adekvatan, da li bi ga trebalo u određenoj mjeri relaksirati ili bi u tom kontekstu trebalo pripremati uslove za eventualno napuštanje modela Valutnog odbora. Mi u CBBiH smatramo da je, pogotovo u vrijeme globalne finansijske krize, model valutnog odbora olakšao našu misiju i omogućio CBBiH da održi stabilnost nacionalne valute, finansijsku stabilnost u zemlji i stabilnost bankarskog sektora.

Valutni odbor se u teoriji i praksi i predlaže kao model monetarne politike u nestabilnim okolnostima i u zemljama koje bi u takvim okolnostima trebalo da uspostave i održe monetarnu i makroekonomsku stabilnost. Ako napravimo osvrt na period tokom poslednje godine dana, kao odgovor na ispoljavanje efekata globalne finansijske krize u bankarskom sektoru u BiH, CBBiH je vršila određene intervencije u domenu obavezne rezerve kao raspoloživog instrumenta monetarne politike.

O kakvim je intervencijama riječ?

Božić: U okrobru prošle godine snižena je stopa obavezne rezerve sa 18 na 14 posto. U novembru su izuzeti iz osnovice za obračun obaveznih rezervi novopozajmljena sredstva, dakle depoziti i krediti koje su komercijalne banke u tom periodu povlačile iz inostranstva. U januaru 2009. godine diferencirana je stopa obavezne rezerve na sredstva sa ročnošću do jedne godine, u visini od 14 posto, i preko jedne godine u iznosu od 10 posto. Posljednja izmjena u tom smislu je učinjena u aprilu ove godine, i tada je CB snizila stopu obavezne rezerve na depozite preko jedne godine sa dotadašnjih 10 na 7 osto i iz osnovice za obračun obavezne rezerve isključila depozite Vlada koji su namjenjeni za razvojne programe. U osnovi ovih mjera je nastojanje CBBiH da omogući bankarskom sektoru u ovim kriznim uslovima da lakše održava svoju likvidnost i da podstakne komercijalne banke da, oslobađanjem dijela obaveznih rezervi, usmjere ta sredstva na izdašnije finansiranje realnog sektora.

Nažalost, raspoloživi podaci ukazuju da je uprkos tome u toku 2009. godine došlo do smanjenja kreditne aktivnosti komercijalnih banaka. Opšta je procjena da su na to uticali otežani uslovi pribavljanja depozita u uslovima finansijske krize, ali isto tako i procjena kreditnih rizika od strane komercijalnih banaka koje posluju u BiH, što je determinisalo obim njihove kreditne aktivnosti. Naravno da to nije dobro u ovim aktuelnim kriznim uslovima i da ne doprinosi održavanju nivoa proizvodnje u realnom sektoru i očuvanju radnih mjesta.

CBBiH je nedavno organizovala sastanke sa predstavnicima Udruženja banaka i sa predstavnicima entitetskih agencija za bankarstvo i tom prilikom ukazala na potrebu, odnosno pozvala komercijalne banke da razmotre mogućnosti veće kreditne podrške bankarskog sektora realnom sektoru u BiH.

Kakva su očekivanja u pogledu daljeg modela funkcionisanja CBBiH?

Božić: Rasprave koje su vođene tokom prethodnih godina na temu mogućih relaksiranja modela valutnog odbora ili njegovih značajnijih promjena, prema informacijama sa kojima mi raspolažemo nisu rezultirale nekom visokom saglasnošću u stručnim i akademskim, a pogotovo u političkim krugovima. CBBiH je nastavila da posluje po odredbama postojećeg Zakona o Centralnoj banci i mi procjenjujemo da za takve eventualne promjene ne postoje još uvijek odgovarajući uslovi. To ne znači da CBBiH kontinuirano ne prati i ne analizira razloge i faktore koji bi mogli dovesti do određenih promjena u modelu funkcionisanja i vođenja monetarne politike. Mi se pripremamo, pratimo i analiziramo iskustva drugih i smatramo da ćemo u tehničkom smislu biti spremni i za određene promjene i u domenu monetarne politike, ako i kada dođe do ozbiljnih razgovora na tu temu i kada se procijeni da postoje uslovi i odgovarajući faktori koji bi zahtijevali odgovarajuće promjene.

Naravno, u tim razgovorima bićemo spremni da se argumentovano uključimo i damo svoj doprinos eventualnim promjenama monetarne politike u BiH.

Kakvo je vaše mišljenje o trenutnom ustrojstvu supervizije u BiH, posebno imajući u vidu činjenicu da je ona uspostavljenana entitetskom, a ne na državnom nivou?

Božić: Kada govorimo o superviziji banaka u BiH, treba imati u vidu institucionalni okvir u kome je ona uspostavljena i funkcioniše, sa jedne strane, ali istovremeno i aktuelne okolnosti, dakle činjenicu da je još uvijek na sceni globalna finansijska kriza, sa druge strane. Zašto ta dva pitanja povezujem? Zato što je upravo funkcionisanje bankarskog nadzora i supervizije banaka u BiH i u aktuelnim kriznim uslovima pokazalo da su oni bili efikasni i da su obezbijedili stabilnost bankarskog sektora. Prema činjenicama i informacijama koje su dostupne javnosti, a to je ocjena i nas u CBBiH, bankarski sektor u BiH, je zahvaljujući koordiniranim aktivnostima zakonodavne i izvršne vlasti u državi, ali i nadležnih entitetskih agencija za bankarstvo, komercijalnih banaka i uz odgovarajuću koordinaciju CBBiH, uspio da održi likvidnost i bez većih problema prebrodi dosadašnji krizni period. To znači da je izdržan prvi udar na povlačenje depozita koji se desio u oktobru prošle godine i da je obezbijeđena stabilnost bankarskog sektora kao cjeline.

Tome je svakako doprinijela i tzv. Bečka inicijativa dogovorena nakon poptisivanja SBA sa Međunarodnim monetarnim fondom (MMF). Suština ove inicijative, uz aktivno učešće CBBiH, a kojoj su pristupile najznačajnije banke u BiH čije se matične banke nalaze izvan BiH, je da su centrale tih banaka obećale i obavezale se da će zadržati nivo kapitala i obezbijediti podršku svojim bankama u BiH.

Funkcionisanje bankarskog sektora u BiH tokom dosadašnjeg kriznog perioda je dovoljno dobar dokaz da je postojeći model supervizije uspostavljen na bazi zakonskih propisa, koji podrazumjevaju nadležnosti i ovlaštenja entitetskih agencija i dogovorene oblike koordinacije supervizije na relaciji entitetske agencije - CBBiH, mogao da odgovori zadacima i očekivanjima. Dakle, pružen je očigledan doprinos očuvanju i obezbjeđenju likvidnosti i stabilnosti bankarskog sektora u BiH. Pored toga, treba podsjetiti da je regulativa u pogledu nadzora i supervizije, koju prema zakonskim propisima sprovode entitetske agencije, gotovo je identična. Ta regulativa je zasnovana na međunarodno armonizovanim pravilima i najboljim praksama, a u proces koordinacije u domenu supervizije banaka je kroz redovne aktivnosti uključena i CBBiH. Takođe treba naglastiti, da svi učesnici u tom procesu, uključujući i komercijalne banke, pažljivo prate aktuelne i očekivane promjene u domenu regulacije supervizije banaka koje su, pogotovo u posljednje vrijeme, međunarodno prihvaćena i harmonizovana pravila i to pravila koja se mijenjaju i koja će se uskoro vjerovatno dodatno mijenjati. Promjena tih pravila je, prije svega, odgovor najrelevantnijih autoriteta u tom domenu na međunarodnom nivou, na dešavanja u finansijskom i bankarskom sektoru tokom ove aktuelne krize. Problemi koji su se pojavili su bili signal i nametnuli potrebu da se preispita postojeći model regulacije supervizije i da se predlože određena poboljšanja koja bi trebalo da otklone probleme sa kojima se bankarski sektor suočio, da se djeluje preventivno i da se spriječi ponavljanje sličnih ili nekih drugih kriznih uslova, kada je riječ o bankarskom sektoru u cjelini.

Da li po vašem mišljenju treba nešto mijenjati u tom domenu u cilju unaprijeđenja supervizije?

Božić: Potrebno je prihvatiti i primijeniti međunarodno harmonizovana pravila i najbolje prakse iz okruženja koje su prihvaćene od najvećih autoriteta u pojedinim zemljama i na međunarodnom nivou. Takođe je potrebno imati institucionalizovan koncept koji omogućava da se takva pravila efikasno primjene. CBBiH uvažava aktuelni okvir regulacije, nadzora i supervizije nad bankama i u postojećem okviru dogovoren je model koji znači koordinaciju supervizije na relaciji CBBiH - entitetske agencije za bankarstvo. Interesantno je ukazati šta se u ovom domenu trenutno dešava. CBBiH i entitetske agencije za bankarstvo su uključeni u jedan regionalni program na temu jačanja makro i mikroprudencijalne supervizije u zemljama kandidatima i potencijalnim kandidatima za članstvo u Evropskoj Uniji (EU).

Riječ je o projektu koji se finansira i realizuje u okviru posebnog paketa mjera za ublažavanje krize i u koji su uključene sve zemlje zapadnog Balkana i Turska. Suština tog programa je da pomogne svim pomenutim zemljama kroz koordinairani pristup od strane Evropske centralne banke, ključnih evropskih i drugih međunarodnih institucija, da unaprijede superviziju banaka i primjene novi pristup koji u tom domenu u međuvremenu bude prihvaćen na međunarodnom nivou. Neke aktivnosti u okviru tog regionalnog programa su relaizovane u 2009. godini, a tokom naredne predviđen je nastavak veoma značajnih aktivnosti u tom domenu i u kojem će, naravno, učestvovati predstavnici entitetskih agencija i CBBiH.

Tekst: Duda Adžović, UBBiH

Pogledajte i druge dokumente u rubrici "Ekonomski izvještaji"