Emir Mafke Vražalica, fotograf: Sarajevo vječita inspiracija

1. Odakle potiče Vaša ljubav prema fotografiji i od kada ona traje?

Teško je tačno reći kada se javila ljubav prema fotografiji, ali možda se razlog može naslutiti u tome što se fotografija uvjek "provlačila" kroz moj život. Naime više članova moje uže i šire familije se bavilo fotografijom, pa sam i ja kao mali provodio vrijeme u fotografskoj radnji mog strica.

2. Šta je bila prekretnica da postanete profesionalni fotograf?

Koliko to god čudno zvučalo, ja ne mislim da sam profesionalni fotograf. Mislim da u Bosni i Hercegovini i ne postoje pravi profesionalni fotografi. Naši fotografi, mladi i stari, su daleko od profesionalizma. Bilo da je pitanje o tehničkim uslovima ili o odnosu sa svojim klijentima.

Prava prekretnica u mom životu je bila jedna vožnja vozom kada sam svjedočio prelijepoj sceni sa maglom, mostom i vozom koji "nestaje" u magli. Tada sam u dubini srca zažalio što pored sebe nemam aparat da tu scenu ovjekovječim. Nakon toga sam skupio nešto novca i kupio najjednostavniji digitalac... Ostalo je došlo samo od sebe.

3. Koji su Vam omiljeni detalji prilikom fotografisanja? Da li radije fotografišete portrete ili scene iz (ne)svakodnevnog života?

Teško je odgovoriti na ovo pitanje jer omiljeni detalji za fotografisanje zavise od mog raspoloženja. Isto tako, nekoliko starijih fotografa je primjetilo da nemam neki određen stil ili motiv koji preovladava - fotografišem sve. Tako sam jedan period posvetio tramvajima i vozovima. Imam preko 300 fotografija iz te edicije. Jedan period sam fotkao samo po noći, samo po magli... Mada, što duže fotografišem sve više uživam u uličnoj fotografiji i detaljima sa ulice.

4. Obišli ste veći dio svijeta baveći se fotografijom. U kojem gradu Vam je bilo najdraže raditi?

Vječita dilema. Svaki grad ima svoju osobenost i svoju ličnost. Skoro da se mogu uporediti sa ljudskim osobenostima. Npr. Kairo je star, očaravajući i izrazito fotogeničan, Pariz je svjetski i romantičan, Helsinki je hladan, ali prijatan, dok je Prag prelijep i srednjovjekovni. Koliko god čudno zvučalo najdraže mi je fotkati u Sarajevu. Sarajevo mi je vječita inspiracija, uvijek se dešava nešto novo i drugačije.

5. Koliko je teško obezbijediti sredstva za putovanja kako bi bili u prilici slikati nove i egzotične lokacije?

Mislim da nije teško. Zapravo sam ja primjer da je to u većini slučajeva besplatno. Ako neko nema novca da putuje – uvjek postoje takmičenja, seminari, volontiranje... A jedno putovanje vuče drugo. Dešavalo mi se da na putovanjima upoznam ljude koji me kasnije pozovu da se vratim ili da radim i fotkam za njih.

6. Koja Vam je vaša fotografija najdraža?

Najdraža mi je fotografija pod nazivom "Zalazak". Fotografisana je na Žutoj tabiji iznad Sarajeva. To je zapravo fotografija koja govori mnogo više od hiljadu riječi. Na njoj se nalaze otac i sin koji gledaju zalazak sunca iznad Sarajeva, dok otac gleda prema zalasku, sin gleda prema meni. Većina kritičara je tu vidjela zapravo motiv koji se veže za budućnost mladih, ali i sa roditeljskom pažnjom i brigom.

7. Osim fotografijom, čime još ispunjavate Vaše vrijeme?

Do skora sam vrijeme ispunjavao studiranjem i fotografijom, ali nakon zavšenog fakulteta ostala je samo fotografija. Kada sam bez obaveza putujem, idem u šetnju, isprobavam nove tehnike fotografisanja, otkrivam nove dijelove grada... tako da je teško reći da ispunjavam vrijeme bilo čim osim fotografijom.

8. Kakvi su Vam planovi za bližu buducnost?

Ovih dana sarađujem sa grupom kreativaca na izdavanju monografije Bosne i Hercegovine u kojoj će se između ostalih nalaziti i moje fotke. Nakon toga rado bih realizovao projekat Foto šetnja Bosnom i Hercegovinom - gdje bi nekoliko fotografa putovalo po zemlji i fotkalo gradove. Naravno tu tražimo i nekog sponzora, pa ako je neko iz Ministarstva turizma ili neko drugi ko može pomoći, zainteresiran – molimo ga da se javi.

Napomena: Intervju možete pročitati u 4. broju FaceToFace Magazina

Pogledajte i druge dokumente u rubrici "Ko je ko"