Šemsudin Gegić: Direktor Narodnog pozorišta Mostar

Direktor Narodnog pozorišta Mostar Šemsudin Gegić imenovan je za umjetničkog direktora novoosnovanog kazališta iz Milana - Intimo Teatro Internazionale. Iako je u prvim medijskim istupima rekao da odluku još nije donio, s obzirom da je riječ o odgovornoj funkciji i gdje umjetnički direktor predstavlja glavnog čovjeka kazališta poslije predsjednika, odluka je sada donesena.

Osim spomenute funkcije koja mu je ponuđena, predstavnici ovog kazališta pozvali su Gegića da režira predstavu “360 stepeni bijesa” po romanu književnice i glumice Elene Mearini te po adaptaciji i dramatizaciji Emine Gegić. Ovaj projekt je novoosnovano kazalište iz Milana preuzeo od kazališta “Franco Parenti” koji je Gegića još prošle godine pozvao da režira spomenutu predstavu, ali se on tada nije mogao odazvati. U razgovoru za Dnevni list Gegić govori o proteklih 14 mjeseci na čelu Narodnog pozorišta Mostar, o projektu u Milanu i obvezama prema mostarskom Narodnom pozorištu.

Što će presuditi da prihvatite funkciju u Intimo Teatro Internazionale koja Vam se nudi i što konkretno ona znači, koje su Vaše obveze?

- Umjetnički, producentski i kadrovski međunarodni koncept novoosnovanog Intimo Teatro Internazionale iz Milana, Italija, jedno je izvrsno rješenje i kao takav mi je pomogao prihvatiti funkciju umjetničkog direktora - Direttore Artistico. To znači da ću koncipirati i realizirati repertoar, kao što ću biti tvorcem i prvim odgovornim za sveukupan umjetnički profil kazališta. Također, velika i odgovorna obveza mi je formirati umjetnički/glumački ansambl i voditi ga iz projekta u projekt.

Hoće li biti moguće biti direktor jednog kazališta i u Milanu i u Mostaru, ustvari, i želite li tako raditi, a s druge strane, hoće li na to pristati osnivači NP-a Mostar?

- Da, moguće, ako je ugovorno reguliran i preciziran status i pozicija ugovarača. A način rada je stvar dogovora među zainteresiranima. Ja sam već obavijestio osnivače NP-a Mostar i, zbog izuzetno dobre suradnje i ostvarenih kvalitetnih rezultata koje smo zajednički postigli za ovih 14 mjeseci otkako sam imenovan direktorom - umjetničkim direktorom NP Mostar, naši/moji nadležni: gradonačelnik Mostara, gospodin Ljubo Bešlić i ministar kulture i obrazovanja HNŽ-a gospodin Zlatko Hadžiomerović, uz čestitke za imenovanje, u jednom su bili isključivi, a to je da ne napuštam NP Mostar i festival “Mostarska liska” i da tijekom razgovora u Italiji, NP Mostar bude prioritet u odnosu na ITI Milano. Iskreno, cijenjeni predstavnici osnivača i ja osobno smo svjesni da je, nakon svega, posebice ružnog što sam od 2-3 pojedinca iz mostarskog Pozorišta doživio i uspješno, uz potporu osnivača, supruge Jasmine, publike-građana Mostara i svih drugih zaposlenika Pozorišta preživio - odluka o izboru prioriteta na meni. Za sada, jezičak prevage je nagnut na stranu mog matičnog mostarskog Pozorišta. Sve drugo će biti u domeni sporazuma.

Kad ste preuzimali funkciju direktora u Narodnom pozorištu Mostar, jeste li bili svjesni svih poteškoća? Postoji li nešto što Vas je možda iznenadilo?

- Iako imam dovoljno godina i bogato profesionalno/poslovno iskustvo, zatekle su me brojne i velike poteškoće na koje nisam računao. Ja sam vođen dobrim i poštenim namjerama došao u mostarsko Pozorište koje je od rata vegetiralo (živjelo koliko da se živi) u svakom smislu te riječi. Godinama se u tom Pozorištu taložio produkt neke supstance koja ne pripada Pozorištu kao javnoj ustanovi, koja nije uvijek bila u skladu sa Zakonom o kazališnoj djelatnosti i koja po svom svojstvu ne pripada umjetnosti. A što me samo od te pojave više iznenadilo jest da su upravo neki od onih koji se prepoznaju u ovom opisu prethodnog sunovrata Pozorišta kukavički i “anonimno” pozivajući u Pozorište brojne inspekcije lokalne i federalne razine sve to pokušali pripisati meni koji u to vrijeme nisam ni bio zaposlenik, a koji sam na prestižnom beogradskom Fakultetu dramskih umjetnosti (kazališta, filma, radija i TV-a) diplomirao najvišom ocjenom upravo na mojoj drami “Ruho” i njezinom predratnom ugovornom uprizorenju na velikoj sceni NP-a Mostar! Mene je iznenadilo, a njih zateklo jer svi inspekcijski zapisnici su konstatirali moju ispravnost i njihovo podmetanje.

O čemu govori tekst/predstava “360 stepeni bijesa”?

- To je priča o anoreksiji - pošasti suvremenog doba koja pogađa mlađi svijet, a  posebno djevojke. Kada sam prije 17 godina bio na usavršavanju multimedijalne režije u Milanu, radeći na predstavi “La Sibilla di Sarajevo”, ulogu Gane, najmlađeg lika, dodijelio sam, tada 16-godišnjoj Eleni Mearini. Nakon te predstave koja je pet godina punila kazališne dvorane i osvajala nagrade, ja sam se vratio u Sarajevo, a Elena je završila glumu na Damsu u Bologni, postala književnica... i oboljela od anoreksije. Što je opisala u svom posljednjem romanu “360 Gradi di Rabbia” (360 stepeni bijesa) na osnovi kojeg je, na Elenino inzistiranje, Emina napisala uistinu kvalitetan i scenski moćno provokativan dramski tekst za predstavu koju, opet, na Eleninu molbu direktorici Intimo Teatro Internazionale glumici Lauri Formenti, ja režiram. I u kojoj na jedan poseban način sudjeluje i Elena.    

Kakvi su Vaši planovi u bliskoj budućnosti?

- Do kraja mjeseca lipnja bih trebao na sceni La Stecca 3 u Milanu izići s talijanskom premijerom predstave “360 stepeni bijesa”, uspostaviti međunarodni umjetnički sastav ITI-ja, uskladiti akte s odlukom o prihvaćanju osnivačkih prava NP-a Mostar od HNŽ-a, s jeseni početi raditi na režiji novog mostarsko-ambijentalnog uprizorenja (sa sigurno najboljom matičnom i regionalnom glumačkom podjelom) moje kultne drame “Ruho”, a nakon 25 godina od njene praizvedbe na velikoj sceni Narodnog pozorišta Mostar. Između predstave u Milanu i početka rada na novoj predstavi u Mostaru, ljeto i odmor planiram provesti s mojim unukom Denisom na najljepšoj Smaragdnoj obali na Sardiniji gdje je rođen njegov tata Simone i žive njegovi nona Bianca i nono Gavino.