
18.03.2013 |
Ličnosti / PRIVREDA I POLITIKA
Izvor: eKapija.ba
Želja za uspjehom odvela je u daleki svijet, gdje je kroz učenje i školovanje uporedo sticala i poslovna iskustva. Trenutno je u fazi pripreme doktorata, a ovu uspješnu i šarmantnu damu krasi impresivna biografija.

Upoznala je razne kulture, običaje i mentalitete. Želja za uspjehom odvela je u daleki svijet, gdje je kroz učenje i školovanje uporedo sticala i poslovna iskustva. Trenutno je u fazi pripreme doktorata, a ovu uspješnu i šarmantnu damu krasi impresivna biografija. Student generacije, dobitnica zlatne značke, završena dva fakulteta … jednom riječju štreber – kako se i sama kroz smijeh okarakterisala.
"Imala sam poprilično specifičan životni put kroz koji sam jako rano sazrela i postala samostalna. Bila sam povlašteno i pametno, blago razmaženo dijete. Tu bezbrižnost prekinula je smrt mog oca koji je poginuo u avionskoj nesreći kada sam imala samo osam godina. Poslije toga je uslijedio rat…", ovako svoju priču počinje za časopis Magazine Dalija Hasanbegović, urednica Al Jazeere.
Prijatna, sa prekrasnim osmijehom i prelijepim crtama lica, odlučila je, iskreno i otvoreno, podijeliti sa mnom detalje koji su obilježili njeno djetinjstvo, odrastanje i životni put.
"Nakon smrti oca nisam imala luksuz biti razmažena, nego sam morala brinuti o mlađoj sestri i mami. U ratu sam, umjesto da idem u školu, učila kako bježati od granata i kako praviti rođendansku tortu od prezle… To su stvari koje su me ojačale i uticale na moje sazrijevanje. Kao da sam preko noći odrasla", nastavlja Dalija, koja je zbog nemogućnosti da se obrazuje, nakon rata odlučila napustiti Bosnu i Hercegovinu.
U proteklih 10 godina živjela je u Americi, Istanbulu, Londonu, Dubaiju i Abu Dabiju. Želja za učenjem i sticanjem iskustva bila je jača od svega. Sama, odlučna i jaka uzela je sudbinu u svoje ruke i od godina provedenih u inostranstvu napravila impresivan životopis koji joj je donio uspjeh u kojem trenutno uživa.
Pripremajući se za intervju i surfajući internetom zanimljivo je kako nigdje nisam mogla pronaći ni jedan trač, ali ni intervju s Vama, osim podataka koji su vezani za Vaš posao na Al Jazeeri . Kako je jedna javna ličnost uspjela ostati tako skrivena od očiju javnosti?
- Bavim se javnim poslom a ustvari sam jako skrivena, što je paradoks. Radim svoj posao i drago mi je što sam uspjela postići da radim na televiziji i da mogu normalno otići na pijacu ili hodati ulicom, a da ljudi nisu sigurni da li sam to zaista ja. Mogu živjeti lagodno, onako kako želim. Tračeva o meni nikada nije bilo jer za to nisam davala povod i jednostavno ne živim u takvom svijetu. Bio bi mi veliki problem da svjesno dajem materijal za javnu raspravu o meni. Živim normalan život i zbog toga nisam podložna lošim i „žutim“ novinskim natpisima.
Živjeli ste u raznim svjetskim i evropskim metropolama i konačno se vratili u Sarajevo. Zauvijek ili…?
- U Sarajevo sam se vratila šest mjeseci prije zaposlenja na Al Jazeeri. Umorila sam se od hodanja svijetom i dosadilo mi je iznova se prilagođavati novim sredinama. Vrijedilo je biti odvojen od rodnog grada, jer sam ispunila svoj zadatak. Akademsko i poslovno usavršavanje bio je moj cilj. U Londonu sam magistrirala na London School of Economics and Political Science. Dobila sam vrlo prestižne i britanske i američke diplome. Moj odlazak u inostranstvo bio je logičan slijed mojih želja. Uvijek sam voljela učiti i raditi, sticati nova iskustva i to je ono što me činilo sretnom. Brzo mi je prošlo tih 10 godina usavršavanja i evo me…konačno sam došla svojoj kući.
Trebalo je mnogo odrcanja i hrabrosti otići u sve te metropole, potpuno sama…
- Želja za učenjem i radom bila je jača od svega. Znala sam da moram uložiti mnogo truda i odreći se stvari koje volim, kako bih uspjela. Cijeli rat sam provela u Sarajevu i najbolja stvar koju sam naučila u tom periodu je da vam znanje i uspjeh niko ne može oduzeti. A istina je…nije bilo lako biti sam, pogotovo za rođendane, praznike…
Kako je Vaša mama to sve podnijela?
- Ona je shvatala da želim uložiti u sebe kako bih mogla biti svoj čovjek i imati hljeb u svojim rukama. U periodu kad sam odlučila otići, niko me nije mogao zadržati. Mama je sretna što sam se vratila sa ispunjenim snovima i namjerama. Moja mlađa sestra krenula je mojim stopama, ali je mami lakše jer sam sad ja uz nju.
Ostatak intervjua pročitajte u štampanom izdanju časopisa Magazine
*Pri preuzimanju teksta s portala Akta.ba potrebno je navesti izvor i linkovati tekst.
Dojavi vijest na viber +387 60 331 55 03 ili na mail urednik@akta.ba.