Indira Krupić, najmlađa direktorica u BiH: Rame uz rame sa rudarima

Dvadesetpetogodišnja Indira Krupić, direktorica Rudnika mangana u Bužimu, mlada magistrica ekonomskih nauka je najmlađa direktoricama u BiH i jedina dama koja se usudila stati rame uz rame sa rudarima.

Pod sretnom zvijezdom

Za sebe kaže da je rođena pod sretnom zvijezdom. Spremna je na sve izazove, te stoga njena oduka o zauzimanju čelne pozicije u firmi u usponu nije iznenadila njenu porodicu i prijatelje. Jer kako, kaže kad se nešto želi, nije se teško snaći, iako priznaje da njena direktorska pozicija nosi velike obaveze i odgovornost.

"Snalazim se, polako učim o svemu. Moja struka je računovodstvo, što nema nikakve veze sa rudarstvom, međutim imam oko sebe tim pametnih i stručnih ljudi od kojih se može dosta toga naučiti. Sad sam kao u vrtiću sve me zanima i sve želim znati. Možda sam nekad i dosadna sa pitanjima, ali još uvijek se ne bune", za ekapiju priča Indira Krupić.

Prva radna iskustva počela je sticati sa svojih 14 godina, kada je zajedno sa tatom radila u računovodstvenom birou. Prvo što je naučila raditi na računaru bila je kalkulacija cijena, što je kasnije i odredilo njen životni put. Prvo Ekonomska škola u Velikoj Kladuši, a zatim i dodiplomski studij na Ekonomskom fakultetu u Bihaću i postdiplomski studij smjera računovodstvo i revizija na Ekonomskom fakultetu u Travniku.

Jedinice i petice

Prisjećajući se školskih dana kaže kako je bilo svega, opravdanih i neopravdanih časova. Bilo je kaže jedinica i petica, dobrih i loših nastavnika i profesora, ali i dobrih i loših predmeta.

Otkriva nam kako je njena najveća želja da Rudniku mangana osigura dostojanstveno mjesto na tržištu.

"Ponovno pokretanje proizvodnje je san svih nas i radit ćemo dok ga ne ostvarimo. Samim tim otvorit će se nova radna mjesta i bar jednim malim dijelom doprinjet ćemo razvoju naše zajednice", kaže Indira Krupić.

Rad, red i disciplina

Njen radni dan počinje u osam sati i nikad ne znam kako i kada će završiti. Puno je posla i uvijek je u pokretu. Izrada projekata, elaborata, nabavka materijala, sastanci, pregovori, dogovori, obilazak Rudnika i rudara, kupci, dobavljači... Sve je to dio njene svakodnevice.

"Kada se ispravno postave prioriteti stvar je jasna. Jedino što uspijeva su red, rad i disciplina, kombinovani sa jakom željom i upornošću. Ono što me ne slomi čini me jačom! Bez obzira šta me snašlo, kako, kada i gdje ne gubim vjeru i nadu."

U Rudniku nastoji prije svega kreirati jednu pozitivnu radnu atmosferu bez nepotrebnih dodatnih pritisaka i odnosa nadređeni-podređen i zato njeni radnici kažu da nemaju problema sa dosta mlađom direktoricom.

Doktorat

"Ja sam rođena pod sretnom zvijezdom. Imam porodicu i prijatelje koje bi svako poželio za sebe. Ponosni su na moj rad kao i ja sama. Nadaju se da će Rudnik Mangana na čelu sa mnom zasjati u punom sjaju."

Kada su njene želje u pitanju kaže nije skromna. Želi sve, upisati doktorski studij, ostvariti uspjeh kako na poslovnom tako i u privatnom planu.

Shopping, film i knjiga

Slobodno vrijeme provodi sa prijateljicama u shoppingu i svim ostalim "ženskim stvarima". Također, bez obzira na sve obaveze za dobar film i knjigu uvijek nađe vremena.

"Najviše volim komedije, nekako se opuštam uz njih, zaboravim sve probleme i nasmijem se i često sa svojim prijateljicama pravim kućno kino, kokice, coca-cola, fim. Trenutno čitam `Avanture nevaljale djevojčice` (Mario Vargas Ljosa) i slobodno mogu reći da je knjiga zasluženo dobila Nobelovu nagradu za književnost."

E. Kokor

Pogledajte i druge dokumente u rubrici "Ko je ko"