Svetlana Cenić, ekonomska analitičarka - Mislim svojom glavom, a to se ne oprašta

Javnost se podijelila kada je u pitanju Svetlana Cenić, ili je vole ili mrze. Nema sredine. Ne tako davno, vodila je entitetsku kasu, a danas je nepoštedni kritičar vlasti. Njene analize ekonomskih i društvenih pitanja prožete su ciničnim opaskama i humorom. Niko ne spori njenu stručnost, no mnogi joj zamjeraju na otvorenosti i oštrini. Nema stalno zaposlenje, ali uvijek nešto radi.

Svetlana Cenić istaknuta je ekonomska analitičarka, sa više od 25 godina radnog iskustva. Iako je mnogi pamte kao bivšu ministricu finansija u Vladi Republike Srpske, ona ističe da je najmanje vremena u životu bila na državnim jaslama.

"Većina moje karijere je bila u privatnom sektoru, prevashodno inostranim firmama. Znam kako je zaraditi pare, znam kako je privredi da stvori novu vrijednost , a onda se neko dočepa toga i troši nemilice, a da nikakav boljitak ne vidi društvo", kaže Svetlana Cenić u razgovoru za eKapiju.

Govoreći o tome kako je došlo do njenog imenovanja za ministricu finansija, napominje da to nikad nije bila njena ideja, niti želja. Tadašnji premijer insistirao je na tome, jer nije htio partijski podobne činovnike, već je smatrao da neko ko neće biti predmet političkih ucjena treba da bude na tom mjestu.

Rezultati koje je postigla na toj funkciji danas joj služe na ponos. Podaci o učinku ministarstva pod njenom ingerencijom dostupni su svima na portalu Direkcije za ekonomsko planiranje, pa je lako uporediti, ističe ona.

"Za godinu dana koliko sam bila na funkciji ministrice finansija, ostvaren je suficit, izvršene sve obaveze, pare na računima ostale pripremljene za reformske zahvate, zabilježen rast industrijske proizvodnje prosječno 19.8 posto za tu godinu, jedina vlada za koju se ne vezuje niti jedna jedina afera", navodi Cenić.

Jedni zarađuju, drugi troše

Puno više od vlasti, draži su joj poslovi koji spajaju spoljnu trgovinu i proizvodnju, odnosno kad se stvara neki novi proizvod i promoviše na tržištu. Radeći u državnoj služi, ali i u poslovnom sektoru, najbolje zna koja je razlika između ta dva svijeta.

"Razlika je ogromna u svakom pogledu - od radnih navika, discipline, kreativnosti, nemilosrdnosti u smislu opstanka i uspjeha, znanja i sposobnosti kao osnovnih kriterijuma u privatnom sektoru dok u državnom može da prođe svaki poluinteligent ako je podoban", tvrdi ona.

Državnom aparatu je najlakše da predstavi bankarski sektor kao lihvare, a privatne preduzetnike kao krvopije, ističe Cenić. Kratko i jasno - jedni zarađuju, a drugi smatraju da im pripada da troše i nikom ne polažu račune. Ne spori da država treba biti regulator, ali se ne može ponašati kao da je iznad svega i svakog.

"Ima nas svakakvih, tačno je, ali u privatnom poslovnom sektoru se moraju pokazati rezultati, inače se propada. Državni aparat produkuje štetu, a da niko ne odgovara za to. Takva je situacija kod nas, a dokle god bude tako, nema naprijed", poručuje Cenić.

Najvažnije imati rezultate

Svetlana Cenić rođena je šestog decembra 1960. u Sarajevu. Osnovnu školu i gimnaziju završila u Sarajevu, diplomirala na sarajevskom Ekonomskom fakultetu u 22. godini. U mladosti se željela baviti psihologijom ili nekom drugom naukom koja podrazumijeva rad sa ljudima, svih vrsta i profila, te putovanja po svijetu. No, kako tada u Sarajevu nije postojao studij "čiste" psihologije, odlučila se za ekonomiju.

Njeno prvo radno mjesto bio je "Razvoj-projekt" iz Tešnja, kasnije "Univerzal" Beograd, pa onda engleske kompanije sve do početka rata kad se vratila u Sarajevo. Tokom rata bila je sekretar u kabinetu Nikole Koljevića na Palama.

"U toku rata sam radila na Palama dok me nisu ocijenili nepodobnom, a poslije rata sam godinama radila kao konsultant ili rukovodilac poslova za regiju BiH. Prošla sam sve - od spoljne trgovine, marketinga, proizvodnje, finansija, ali izučavala i ono što kod nas tek dolazi - održivi razvoj i međusektorsko partnerstvo", prisjeća se ona.

Od 2000. do 2005. godine bila je nestranački savjetnik Dragana Čavića, ali je odbila stalno zaposlenje jer bi bilo nespojivo sa ostalim aktivnostima i daljim obrazovanjem u inostranstvu.

Trenutno nema stalno zaposlenje, no nikada nije bez posla. Sarađuje sa poslovnim i nevladinim sektorom. Bitno joj je da u poslu ima rezultate, te da svoje znanje stalno usavršava. Magistrirala je na prestižnom univerzitetu Cambridge, a planira nastaviti studije vani. Jedina je iz regije članica mreže održivog razvoja Nj. V. Princa Charlesa.

Sasvim lično

U privatnom, a i poslovnom životu vodi se starom poslovicom: U dobru se ne uzvisi, u zlu se ne ponizi. I kada je obavljala neke odgovorne funkcije, uvijek je imala na umu da će jednog dana ući u prostoriju, a na njenom mjestu će sjediti neko drugi.

"Ako vas u poslu ponese uspjeh, pa se nešto izdignete, vrlo brzo vas stigne kazna. Ako vam ide loše, ponižavanjem nećete steći ni poslovne prijatelje, ni klijente. Isto je i u svakodnevnom životu. Nemate pojma koliko prezirem ljude koji umisle da su faca neka, pa im se prići ne može. Nažalost, mi smo na Balkanu skloni da nekog vinemo u visine, pa ga srozamo u blato", smatra ona.

Privatno, za sebe kaže da je žena koja bi sve dala za porodicu i prijatelje, žena koja najviše voli knjige i putovanja, žena koja još uvijek voli ljude i želi da im veruje, žena koja je prije svega svoja, a to se na Balkanu ne oprašta.

Nermina Voloder

Pogledajte i druge dokumente u rubrici "Ko je ko"