Puno sjećanja na Saračevom polju i Ravnoj planini

Pale - Ravna planina - Koranske stijene - izvor Paljanske Miljacke bila je ruta koju su 32 planinara u organizaciji sarajevskog planinarskog društva "Igman" prepješačili u subotu.

Sunčan subotnji dan bio je optimalan za pješačenje, a vedro vrijeme idealno za uživanje u pogledu na vrhove Jahorine koji se izvanredno vide sa Saračevog polja na Ravnoj planini smještenoj između Jahorine i Romanije.

Potpredsjednik Planinarskog društva "Igman Vratnik" i vođa subotnjeg izleta na Ravnu planinu Suad Sudo Hamalukić doveo je planinare na mjesto na kojem je sve do posljednjeg rata bio planinarski dom "Igmana", a nedaleko od njega i planinarski dom sarajevske fabrike "Ključ- Šik."

Grupa zaljubljenika prirode osnovala je 1956. godine Planinarsko društvo „Igman Vratnik“, a 1957. počinju gradnju planinarskog doma na Ravnoj planini na lokalitetu Saračevo polje na nadmorskoj visini 1.376 metara.

"Više od 55 godina planinarim, a počeo sam od svoje sedme godine, i kao dječak i kasnije mladić sam kroz radne akcije sudjelovao u izgradnji planinarskog doma na Saračevom polju, a nakon toga sam bezbroj vikenda i praznike s porodicom provodio u tom domu, kasnije u svojoj vikendici nedaleko od doma. Brojne Nove godine i drugi praznici bili su dočekivani u tom domu", prisjeća se Suad Hamalukić i pokazuje betonsko korito od česme koja se nalazila ispred doma i koja je jedini ostatak od nekada udobnog planinarskog doma. Sa sjetom, dok pokazuje stare fotografije na kojima se vidi gradnja doma, dodaje kako je prvi dolazak na planinu njegove kćerke Sanite bio kada je imala dva mjeseca. Tada je, kaže, zidao korito za česmu ispred doma na Ravnoj planini, a isto betonsko korito je kaže, nedavno uradio ispred planinarskog doma na sarajevskom Ozrenu, koji je nova adresa Planinarskog društva "Igman". Pokazuje i fotografiju na kojoj njegov sin Damir dok ga otac drži "jaše" konja ispred doma... Oboje Suadove djece, sada mladi ljudi, kćer Sanita i sin Damir su krenuli "očevim stopama", vrsni su planinari i zaljubljenici u brdski biciklizam.

Pokazao je nama, učesnicima pohoda, Suad i ostatke brojnih vikendica na Saračevom polju, a tu su i temelji nekadašnjeg doma fabrika "Ključ - Šik". Došli smo i do oronule spomen-ploče koju su, kako na njoj piše podigli biolozi Jugoslavije 1974. godine u znak sjećanja i poštovanja biologu Karlu Malyu koji je istraživao floru BiH, posebno biljni svijet Ravne planine i Jahorine.

Karl Franz Josef Maly je bio Austrijanac, zaljubljenik u prirodu, veliki istraživač i naučnik, botaničar. Došao je početkom 20. stoljeća s austrougarskom upravom u BiH i toliko je zavolio, da je svoj posao u Kraljevini SHS, kasnije Jugoslaviji uspješno nastavio raditi sve do svoje smrti 1951. godine. Mnogi naučni radovi, kao i Harvardska biblioteka potpisuju Malya kao Jugoslovena ili botaničara iz Bosne. Prikupio je izuzetno bogat herbarski materijal, opisao brojne endeme i relikte i sve to pohranio u Herbariju Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, koji je sam osnovao 1913. godine u Botaničkom vrtu u centralnom dijelu kompleksa Zemaljskog muzeja.

U povratku preko Koranskih stijena izuzetno strmom stazom i dijelom šumskog puta kojim je nekada prolazio krak uskotračne pruge izgrađene za izvlačenje balvana iz šume spustili smo se do izvora Paljanske Miljacke gdje se nalaze ribnjaci i restorani u kojima se priprema svježa pastrmka. Prošli smo preko dijela trase buduće ski-gondole od Pala do Jahorine, na kojoj će na nadmorskoj visini od 1.411 metara na Ravnoj planini biti međustanica.

Stariji učesnici pohoda prisjetili su se uskotračne pruge i slavnog ćire na kojeg su se na stanici na Bistriku "kačili" subotom da bi uživali u prvim dernecima na Koranu, Stambolčiću, Palama, Jahorini.

Na kraju subotnjeg izleta sarajevski planinari su uživali u ljepoti vode na izvoru Miljacke i pogledu na selo iznad Pala u kojem još poneka kuća podsjeća na prošla vremena kad je selo imalo izgled koji se još može vidjeti na nekom od ulja na platnu starih slikara ili crno-bijelim fotografijama. Baš kao i vila Hadžišabanovića na lokalitetu Gornje Pale - Koran u neposrednoj blizini vrela rijeke Miljacke.

Izgrađena je u periodu austrougarske vlasti u BiH kao vila masivne gradnje, dvokatnica, građena namjenski kao ishodišna kuća. Vilu je sagradila sarajevska trgovačka porodica Hadžišabanović 1912. godine. Pored vile bila je pilana s teretnom žičarom za transport balvana iz šume te krak uskotračne pruge do revira drvenih sortimenata za pilanu

Projekt vile je rađen 1912. u stolarskom ateljeu Augusta Taborya u Sarajevu. U privatnom vlasništvu je bila do 1946. godine, kada su je vlasti bivše države Jugoslavije nacionalizirale. Danas je vila vlasništvo Općine Pale, na listi je nacionalnih spomenika BiH, a zub vremena je ozbiljno oštetio ovaj kulturno-historijski spomenik.

Paljanska Miljacka duga je 12,9 kilometara i izvire na nadmorskoj visini od 1.010 metara. Mokranjska Miljacka duga je 20,5 kilometara i izvire u Kadinom Selu na nadmorskoj visini od 1.135 metara. Nekoliko kilometara istočno od Sarajeva u selu Dovlići, ove dvije pritoke se spajaju u Miljacku koja najvećim dijelom protiče kroz Sarajevo.