Kako prevoditi komediju i humor?

Jeste li nekad bili u situaciji da strancu pričate vic koji je vama baš smiješan, a on vas na kraju gleda pogledom koji kaže: „Što sam upravo čuo i trebam li se smijati ili ne?“ Otprilike tako izgleda situacija ako šalu na materinskom jeziku prepričavate bez pojašnjavanja ili dodatnog ukrašavanja. Vrlo su rijetke situacije u kojima su vicevi lako prevodivi i razumljivi ljudima izvan naše kulture.

Zašto je to tako?

U šalama je najčešće smiješna kombinacija kulturnih svojstava – običaji, tabui, aluzije na lokalne ljude, mjesta i stvari. Zato imamo puno viceva o Bosancima ili Crnogorcima i teško ih je pojasniti nekom Talijanu. S druge strane, šale o škrtim ljudima se u Bosni i Hercegovini vežu za Fočake, u Srbiji za Piroćance, a često su u toj ulozi i Škoti. Međutim, u Škotskoj uglavnom ne znaju da su kod nas česta tema u vicevima s tom temom, pa je bolje da im se ne pokušava ispričati neki od njih. Često koriste i jezične reference, idiomi i žargon te sve to rijetko ima ekvivalente u ciljanom jeziku. Ustvari, često i u istom jeziku postoje razlike među kulturama i nisu uvijek iste stvari smiješne svugdje. Zato, primjerice, postoji i američka, ali i engleska inačica serije «The Office», a na našim prostorima je iz istog razloga serija «Naša mala klinika» snimana u Sloveniji, a nakon toga su urađene lokalizirane inačice u Hrvatskoj i Srbiji.

Treba li se prilikom prevođenja humora pridržavati doslovnog sadržaja poruke?

S obzirom na specifičnosti koje prevođenje humora nosi sa sobom, uvijek je dilema je li važnije pridržavati se doslovnog sadržaja poruke ili je bolje napraviti određene promjene i prilagodbe u cilju postizanja jednakog efekta. Humor je važan dio svakodnevne komunikacije, važan dio brojnih književnih djela, filmova, TV serija te nezaobilazan dio masovne zabave. Češće se promatra i definira kroz sociološku ili psihološku perspektivu, a rjeđe kao specifičan prevodilački problem.

Televizija danas nudi širok izbor masovne zabave, kako igranih filmova, tako i TV serija, koje su uglavnom angloameričkog podrijetla, s humorom kao primarnim ili sporednim elementom. Prevoditelji se suočavaju sa situacijama u kojima moraju prevesti šale, a da pri tome ne smanje efekt značenja, i to svakako testira njihovu sposobnost pronalaska kreativnih rješenja.

Primjerice, rečenica „Revenge is a dish best served cold“ može se prevesti doslovce kao „Osveta je jelo koje se servira hladno“. Međutim, na našim prostorima češće se čuje izraz „Osveta je slatka“, pa je i to prijevod koji je mogao biti iskorišten. Na prevoditelju je odluka na koji način će riješiti ovu dilemu. 

Humor i šale uglavnom se mogu podijeliti na - Univerzalni humor, Kulturološki humor i Jezični humor

Univerzalnom humoru treba najmanje prilagođavanja. To su šale koje u sebi sadrže neke neočekivane obrate, preuveličavanja i nisu vezane za bilo kakve kulturne specifičnosti. Neke najstarije šale potječu iz vremena prije   Krista. 

Kulturološke šale, iako znaju biti jako smiješne, mogu biti neprimjerene i uvredljive, posebno zbog toga što su   najveći izvor kulturoloških šala religija i politika. Preporuka je da se izbjegavaju (posebice kad se radi o reklamnim     kampanjama).

Jezični humor vjerojatno je najteže prevesti zato što je humor obično sadržan u igri riječima, načinu pisanja i izgovora, a sve je to uglavnom vezano za kulturno podneblje izvornog jezika.

Da bi prevoditelj uspio u prevođenju šaljivog teksta, on mora dobro razumjeti šalu u okviru jezika s kojeg prevodi, a poželjno je da i sam ima smisla za humor. Često kažu da je za prevođenje humora potrebno malo kreativnosti i puno sreće, ali i pored toga, jezične šale nekad nije moguće prevesti.

Što čini dobrog prevoditelja humora?

Kao i kod prevođenja književnosti i literature, gdje su najbolji prevoditelji oni koji najviše čitaju, i u ovom slučaju je moguće naći poveznice. Kažu da će prevoditelj dobro uraditi posao ako se i sam smije tijekom rada i da je to prvi korak ka kvalitetno urađenom poslu. Naravno, ako zbog prevelikog smijeha uopće bude mogao raditi.

Ipak, bez obzira na znanje i spretnost, postoje ograničenja u onome što se može prevesti, a da i dalje bude smiješno. Jedan od savjeta je probati sačuvati što je više moguće, a pritom zadržati smisao. Ono što je problematično kod prevođenja humora jeste da prevoditelj može razumjeti humor i sam se smijati, ali da ne nalazi način da sve to interpretira na ciljanom jeziku; jer duhovitost je ujedno i vrsta vještine ili talent i nije nešto što se može naučiti. Upravo zato prevođenje humora ovisi o prevoditeljevom osobnom smislu za humor.

Duhovitost, kreativnost i poznavanje kultura osnova su za dobro prevođenje humora. Alati koji se koriste kod prevođenja humora su igre riječi, aluzije, verbalna ironija.

O alatima, ali i o samom prevođenju humora više možete pronaći na linku ovdje.

Na kraju, kada se sve sumira, neophodne vještine za dobro prevođenje humora su poznavanje kultura, izvorne i ciljane, kreativnost i duhovitost.

I ono što je još važno istaći je da je na prevoditelju odluka koliko će lokalizirati prijevode. Važno je imati mjeru jer pretjerana lokalizacija često zvuči smiješno i može kod gledatelja prije izazvati smijeh zbog prijevoda, a ne zbog same šale, a to sigurno nije cilj.