Raspisivanje javnih nabavki: Zarađuju i na papiru

Tenderska dokumentacija pojedinih javnih ustanova ili preduzeća u BiH u posljednje vrijeme dostiže toliku cijenu da ponuđače tjera da razmisle hoće li uopšte učestvovati na tenderu.

Doda li se tome korupcija u javnim nabavkama, odnosno dogovor onog ko nabavlja robu i onoga ko je nudi, jasno je da "pošteni" ponuđači ili oni koji nemaju nikakvu vezu, bježe od ovakvih tendera, svjesni da će badava preuzeti dokumentaciju.

Mada se ugovorni organi - oni koji tenderom nabavljaju robu ili usluge - pravdaju da su cijene realne, u to je teško povjerovati, jer je Zakon o javnim nabavkama BiH definisao da će novčana naknada pokrivati samo stvarne troškove kopiranja i dostavljanja dokumentacije dobavljačima. Prema tome, logično je pitanje kakav je obim i kvalitet dokumentacije i na koju adresu se šalje ako košta i po nekoliko stotina ili čak hiljada maraka?

Računica govori suprotno

Prosta računica UG "Tender" pokazuje da bi cijena tenderske dokumentacije morala da bude neuporedivo manja. "Na primjer, cijena obostranog kopiranja 15 listova koliko prosječno čini tendersku dokumentaciju, iznosi 1,5 KM. Dostava poštom jednog komplentnog stanja dokumentacije je tri marke. Dakle, za takvu jednu nabavku cijena dokumentacije ne bi trebalo da bude veća od 4,5 KM", upozoravaju iz UG „Tender“.

Ipak, takvih primjera je mnogo. Između ostalih, Republička uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove RS za preuzimanje dokumentacije tražila je čak 600 KM, Socijalno-gerijatrijski centar Banjaluka 80 KM po lotu, kojih je bilo tri, a opštine Laktaši, Mrkonjić Grad i RiTE Gacko po 100 KM. Istu sumu za papire tražila je i Jedinica za koordinaciju projekata pri Ministarstvu zdravlja RS, dok je RiTE Ugljevik zahtijevao 117 maraka.

Ništa bolja situacija nije ni u FBiH

Direktor Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Tihomir Gligorić tvrdi za „EuroBlic“ da cijena tenderske dokumentacije od 600 maraka nije dovoljna ni da pokrije troškove koje uprava ima po ovom osnovu. On kaže da je nabavka za potrebe Uprave specifična i da "stručnjaci na njenoj pripremi rade od dva do tri mjeseca".

"Ljudi misle da u dokumentaciji postoji samo papir formata A4. Naša dokumentacija sastoji se od podloga, papira i skica velikih formata, veličine zidne karte. Na bazi takvih podloga mi pravimo nešto, i to je drugačije. Jednostavno, nas toliko košta i ko sumnja neka dođe i provjeri. Onda će sve drugačije da posmatraju ili onda kada budu pravili zakone", poručuje Gligorić.

Glavni revizor RS Boško Čeko uvjeren je da "neko zarađuje na tenderskoj dokumentaciji".

"Desi se da ponuđač ne prođe na tenderu, a platio je 1.000 maraka. Budući da svi ne mogu da prođu, cijena bi trebalo da bude prihvatljiva za sve. Agencija za javne nabavke BiH trebalo da interveniše ", smatra Čeko.

Međutim, od Agencije za javne nabavke ne treba očekivati mnogo jer je nevladin sektor godinama pokušava natjerati da, u skladu sa pravilnikom i Zakonom, radi tzv. „preventivni monitoring“. Direktorka Agencije Đinita Fočo kaže da oni rade ovakav minitoring, ali je priznala da „nemaju dovoljan broj stručnjaka koji bi pregledali svaki javni poziv