Nakon Mercedesa i Ronaldo kupio travničke bicikle

Dva bijela električna bicikla Ruffian čija je metalna konstrukcija proizvedena u pogonu kompanije GS - Tvornica mašina Travnik smještenom u naselju Dolac pored Travnika, kupio je Kristijano Ronaldo sebi i svojoj partnerki.

Četiri je kupio Mercedes za svoje istraživačko i razvojno odjeljenje, a najviše ga kupuju Amerikanci. Ruffian se montira u njemačkom pogonu kompanije "Ruff" u okviru holdinga "Global Sourcing" koji je 52 odsto u vlasništvu Zadranke Snježane Kepruner. Pogoni GS - Tvornice mašina Travnik smještenih u naselju Dolac kod Travnika u većinskom su vlasništvu kompanije "Holding GS GmbH" iz Regensburga u Njemačkoj.

Razmišljali su, otkriva Snježana Kepruner, da "Ruffian" potpuno proizvedu u pogonu u Bosni i Hercegovini, ali se ne bi isplatilo, jer bi se morala plaćati carina za skupi elektromotor marke "Bosch" koji ga pokreće, tako da ga sklapaju u Njemačkoj.

"Ruffian" je nastao tako da ga je Petar Desnica, sin Snježane Kepruner, gradio za sebe, a potom su ga prihvatili njegovi prijatelji, da bi se potom u jednom dijelu pogona kompanije "GS-TMT" počeo proizvoditi. Prije tri godine proizvodilo ih se oko 300 komada godišnje ne površini pogona od 120 kvadratnih metara, a sada kad su se preselili u pogon površine 400 kvadratnih metara, proizvede se godišnje oko 1.000 komada tog bicikla koji se prodaje po približno 5.500 evra.

Međutim, iz travničkog pogona ovih dana započela je prodaja drugog modela električnog bicikla "Lil'Buddy" koji je prilagođen mlađim ljudima i čija cijena ne prelazi 2.000 eura. Zanimljivo je da je prije početka proizvodnje bilo naručeno više od 500 komada. Proizvode ih 50 sedmično, a iduće godine povećaće, kako planira Snježana Kepruner, kapacitet na 100 sdmično. Dok je "Ruffian" prilagođen za iskusnije bicikliste, "Lil'Buddy" je prilagođen za mlađu populaciju koja želi imati univerzalan bicikl na električni pogon i služi za zabavu i rekreaciju.

"U Evropi, pogotovo za 'Ruffian' koji izgledom podsjeća na 'Harley-Davidson', nemamo konkurenciju. Za 'Lil'Buddy' imamo, ali smo ga unaprijedili u odnosu na naše konkurente i uklonili sve nedostatke koje imaju slični proizvodi, tako da smo korak ispred ostalih. Bicikl ima autonomiju od 100 kilometara. 'Lil'Buddy' potpuno proizvodimo u našem pogonu. Na našim biciklima piše da su ručno proizvedeni, i to kupci cijene. Radimo i usluge za neke njemačke proizvođače bicikala, kao što je kompanija 'Nicolai', jedan od triju najboljih proizvođača mauntinbajka na svijetu. Elektromotori su Boschevi, a moramo izvršiti prednarudžbe 18 mjeseci unaprijed. To nam donekle otežava posao, ali, nažalost, ostale proizvođače elektromotora kupci ne prihvaćaju, iako su dosta jeftiniji. U posljednje tri godine razvijamo dio namijenjen proizvodnji bicikala i od tog novca smo razvili sami ovaj novi model za koji smo u našem pogonu izgradili prototip. Pratimo svjetske trendove, a proizvodit ćemo bicikle kakve bude u tom trenutku tražilo hirovito svjetsko tržište. Kada pređemo na veću serijsku proizvodnju, uložit ćemo više i u reklamu", objašnjava glavni inženjer, 30-godišnji Jasmin Dženanović.

U pogonu se razvijaju i novi modeli. U odjeljenju za bicikla kompleksa GS - Tvornice mašina Travnik već se razvijaju i konstruišu novi modeli bicikala. Trenutno rade na konstrukciji solarnog otoka za najam električnih bicikala. Već na proljeće bi trebalo da bude gotov prototip. Na njemu bi se trebalo nalaziti dvadesetak "Buddyja". Taj otok bio bi namijenjen za najam za gradove, plaže, kampove, a isporučivao bi se u sklopu kontejnera. Već su došli i neki upiti u tom smjeru.

S kompanijom "Nicolai" rade i na razvoju cargo e-bicikla ili e-Portera za DB, kao i na razvoju jednostavnog i jeftinog cargo bicikla za jedan projekat u Etiopiji.

Proizvodnja bicikala na električni pogon samo je mali, ali možda najatraktivniji dio kompanije GS - Tvornica mašina Travnik, koja će ovu godinu završiti s prihodom od 20 miliona evra. Prošle godine je imala 17,5 miliona evra, a u trenutku preuzimanja 2004. godine, kad su u njoj radila 52 radnika, imala je prihod oko 400 hiljada evra. Danas je u kompaniji zaposleno oko 360 radnika od kojih su 72 s visokom stručnom spremom, a od njih je 56 inženjera. Dob zaposlenika u prosjeku je 34 godine.

Od završetka krize kompanija raste po dvocifrenim stopama, a prošle je godine rast bio 38 odsto.

Proizvodnja se sastoji od postupaka pjeskarenja, rezanja, zavarivanja, mašinske obrade, antikorozivne zaštite i osiguranja kvaliteta proizvoda, a kompletan postupak nadzora praćen je kompjuterskim sistemom SAP. Kompleks ima površinu 66 hiljada kvadratnih metara. U njemu se nalaze natkriveni objekti ukupne površine 14.800 kvadratnih metara, podijeljeni u tri proizvodne hale te na projektni i administrativni dio.

Proizvode komponente za najpoznatije svjetske kompanije "Liebherr", "GROB", "Messer", "Salvagnini", "Springer", "Siemens", "FFT", "Knor-Bremse", "Springer", "VAG", "Scheffer", "Thyssen Group"...

"Radimo samo za kremu njemačke strojarske industrije. Recimo, kompanija GROB po djelatnosti je slična zadarskom SAS-u. Krajem osamdesetih zadarski SAS je radio veći prihod od GROB-a. Oni su sada na milijardu i pol eura prihoda godišnje sa sličnim proizvodom, a SAS je na pet do šest milijuna eura. U posljednja dva mjeseca osjeti se kriza u njemačkoj industriji koja nam je glavno tržište. Nas je jako pogodila kriza 2009. godine, kada smo dosegnuli prihod od tri milijuna eura, zbog problema u koje je upao naš tadašnji glavni kupac. Pali smo na milijun, a počeli smo se oporavljati nakon dvije godine", objašnjava Snježana Kopruner.

(Novac.jutarnji.hr)