Blog Ambasadora Johanna Sattlera: Istinski šampioni evropskih integracija

Ambasador Johann Sattler je šef Delegacije Europske unije u Bosni i Hercegovini i specijalni predstavnik Europske unije u Bosni i Hercegovini od 1. septembra 2019. godine.

Juče je objavio ingteresantan i emotivan blog o svom doživljaju BiH, njenih građana i budućnosti BiH na putu ka EU. 

Prenosimo tekts u cjelosti: 

"Ovo je komplikovana zemlja: vidjećeš! Puno puta sam ovo čuo po dolasku u BiH prošlog ljeta. Bila je to uobičajena reakcija na moj optimizam da je stvarni napredak zemlje na evropskom putu moguć.

Devet mjeseci kasnije sam i dalje optimista. Bilo je dosta problema, ali nisam promijenio mišljenje.

Ovdje sam upoznao neke od najposvećenijih, najinovativnijih i najotpornijih ljudi ikada. Vjerujem da u cijeloj zemlji žive još hiljade takvih pojedinaca. Oni učvršćuju moje uvjerenje da je napredak moguć.

Ti se ljudi suočavaju sa brojnim preprekama. Odbijam prihvatiti da je glavni i osnovni razlog tome složeno uređenje u zemlji. Uglavnom se sve svodi na manjak političke volje i hrabrosti neophodne za rješavanje otvorenih pitanja.

Obrazac po kojem se napravi jedan korak naprijed a nazad dva, mora se odbaciti – zarad svih. Nakon svakog iskoraka, moraju slijediti konkretna djela, a ne vraćanje unazad, na prepucavanja i međusobnu dobro znanu, turobnu retoriku podjela.

Schumanova deklaracija potpisana prije 70 godina ovog mjeseca, dala je temelje putu pomirenju i saradnji između nekoć zaraćenih zemalja koje su u konačnici postale prijateljske i savezničke. Milioni ljudi u teškim vremenima i gladi nakon Drugog svjetskog rata, bili su spremni da rade na ostvarenju toga –što se upravo i desilo. I oni su bili optimisti uprkos teškim uslovima i slabim izgledima.

Ipak, pobijedila je ideja konkretne saradnje i solidarnosti.

Pobijedila je jer su nepravda, zločini i veličanje zločina neprihvatljivi.

Toliko je to očigledna činjenica da je ne bi trebalo ni isticati. Ipak, ponavljanje određenih događaja dokazuje suprotno. Zato mi dozvolite da jasno naglasim:

Niko nema pravo da koristi historijski narativ za ostvarivanje političkih poena!

Prošle subote smo obilježili Dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom. Privilegija je bilo proslaviti ove bitne datume sa građanima ove zemlje. Vjerujem da decenijama nakon događaja koji su doveli do promjene sudbine cijelog evropskog kontinenta, možemo realno, pragmatično i u dobroj vjeri predvoditi obnovu napora da se takve promijene dese i u Bosni i Hercegovini.

To ćemo postići vraćanjem fokusa na reforme potrebne za napredak na EU putu , što želi i velika većina građana. A oni su istinski šampioni evropskih integracija. Pozivam ih da istupe i zahtijevaju od svojih političkih lidera da se više fokusiraju na to da ova zemlja uđe u EU.

Kritika je sastavni dio posla. Ne bježim od toga. Ali preferiram konstruktivan dijalog i argumentovanu diskusiju. To je puno produktivnije od prepucavanja u javnosti. Konstruktivan angažman i to sa svim akterima – institucijama, političkim liderima, civilnim društvom, medijima, mladima i ljudima iz umjetnosti, kulture, nauke i akademske zajednice.

Socioekonomski oporavak Bosne i Hercegovine od posljedica COVID-19 pandemije, spremnost na moguće nove pojave bolesti i istovremeno ostvarivanje napretka ka većoj stabilnosti i eventualnom članstvu u EU – to su izrazito zahtjevni zadaci koji zahtijevaju snažnu posvećenost političkih, ekonomskih, vjerskih i društvenih lidera u ovoj zemlji.

Oni su ti koji snose i odgovornost za određivanje tona diskusije i sprečavanje daljeg rasta napetosti – nema svrhe da se po navici vraćaju konfliktima iz prošlosti. Mislim da bi svi trebali spustiti loptu.

Prije nekoliko decenija, moja domovina Austrija, napravila je svjesnu odluku da se pomiri sa svojom prošlošću. Tačno je da je trebalo vremena, ali su hrabri lideri u politici, religiji i društvu preuzeli vodeću ulogu i u potpunosti prihvatili ono što su danas temeljne EU vrijednosti demokratije, ljudskih prava, tolerancije i pravde. Za to se zalaže Evropska unija. To je ono što žele Bosanci i Hercegovci.

To mi je Nina iz Mostara rekla da želi.

Kao i Vanja iz Sarajeva.

I Miroslav iz Banjaluke .

To su mi rekli i mnogi oni koji su mi pisali i sa kojima sam razgovarao.

Da bi se to ostvarilo, moramo prekinuti začarani krug.

Znam mnoge ljude u ovoj zemlji koji su spremni da to i urade. Zbog toga sam ja i dalje optimista."