Kako se provodila privatizacija u Mostaru: Državni kapital prenesen na privatne kvazi vlasnike

Privatizacija provedena u Mostaru, kao i u cijelom Hercegovačko-neretvanskom kantonu, nije u potpunosti postigla niti jedan od očekivanih ciljeva, ona je provedena već bez ikakvog ekonomskog aspekta gdje je bila važnija tehnika od strategije privatizacije.

Ovo su rezultati "Studije privrednih djelatnosti Grada Mostara" Ekonomskog instituta Sarajevo, gdje se navodi da se od prodaje državnog kapitala očekuje privlačenje privatnih investitora koji znaju restrukturirati nekonkurentne državne kompanije i pokrenuti rast bruto dodatne vrijednosti, profita, investicija i zapošljavanja.

No, ovi ciljevi često su zanemarivani u privatizaciji mostarskih kompanija, koje su uglavnom prodavane putem javne ponude dionica za uplatu putem vaučera.

"Time se proveo koncept masovne privatizacije koji je poznat po tome što ima za cilj da se državni kapital prenese na privatne kvazi vlasnike koji zatim tragaju za strateškim investitorima koji su sposobni da izvedu restrukturiranje. Na području Mostar ovaj je koncept shvaćen bukvalno, pa je najveći dio vrlo vrijednih potencijala državnih poduzeća ponuđen na većinsku privatizaciju putem vaučera", navodi se u Studiji koju je uradio Ekonomski institut u Sarajevu.

Primarni vlasnici do danas se smatraju i definitivnim vlasnicima i pored toga što nisu učinili ništa na restrukturiranju poduzeća sa vrijednom imovinom koju su dobili u bescjenje plaćanjem certifikatima, čija se tržišna cijena kretala na nivou od 2,5 do 3% nominalne vrijednosti, stoji u ovom dokumentu.

"U međuvremenu,vlasnici takvih poduzeća tragaju za prilikama da ostvare kapitalne dobitke tako što će stečenu imovinu prodati po daleko većim cijenama valorizirajući ih kao atraktivne poslovne lokacije", ističu autori Studije.

Metodom prodaje putem tendera, koja se smatra najprihvatljivom jer se mogu postaviti uslovi u pogledu cijena, investicije i zapošljavanja, u Mostaru su do 2007. godine prodati samo Soko Zrakoplovstvo, Velmos i Merkur. Na ovaj način je za 58.960.000 KM državnog kapitala ostvarena cijena u gotovom od tek 4.360.000 KM.

Na području Grada privatizirano je 50,6% kapitala sa područja HNK, a od toga 72,1 državnog kapitala ponuđeno na prodaju putem javnog upisa dionica.

"Na ovaj način izgubljene se prilike da se putem privatizacije istinski priđe njihovom restrukturiranju i obnavljanju proizvodnje, investicija i zaposlenosti. Preostale projekte privatizacije trebalo bi voditi sa maksimalnom stručnošću i vizijom kako bi se iz njih izvukli optimalni efekti po budući razvoj privrede Mostara", navodi se u Studiji.

HEPOK Mostar - strateški investitor ključ uspješne privatizacije

Kao uspješan primjer privatizacije navodi se hercegovački vinarski div Hepok Mostar koji je doživio veliki procvat nakon što su 2008. godine strateški partneri, Amko komerc iz Sarajeva i Vino župa iz Aleksandrovca, kupili 67 posto kapitala.

Kupci su u nekada uspješnoj kompaniji zatekli haotično stanje, uništene plantaže mašine, pogone, obespravljene radnike, ali su za samo dvije godine ispunili su sve obaveze iz kupoprodajnog ugovora i samo u rekonstrukciju vinograda uložili oko 32 miliona maraka.

N.Voloder