Kad će u Bosni i Hercegovini kazniti vlasti zbog zagađenja?

Vijest da je francuski Visoki upravni sud izrekao državi rekordnu kaznu u iznosu od 20 miliona eura zbog toga što nije dovoljno brzo reagirala na onečišćenje zraka zbog kojeg svake godine umiru hiljade ljudi, nekako je prošla poprilično nezapaženo u Bosni i Hercegovini. Ljudi su već navikli da zagađivači ne odgovaraju nikako za narušavanje zdravlja stanovništva, jer ne postoje adekvatna mjerenja, ili plaćaju kazne jer su toliko niske da im je mnogo lakše i bezbolnije plaćati ih umjesto da obezbjede filtere da manje zagađuju.

Državno vijeće je još u augustu 2021. godine osudilo francusku državu na novčanu kaznu od 10 miliona eura zbog toga što nije dovoljno poboljšala sistem za sprečavanje onečišćenja i ta se odluka tada odnosila na prvo polugodište 2021. godine. Nova kazna se odnosi na sljedeća dva polugodišta. U presudi je navedeno da mjere koje je država do sada donijela ne garantiraju da će se kvaliteta zraka toliko poboljšati da bi se "granična vrijednost onečišćenja mogla poštovati u najkraćem mogućem vremenu".

Koncentracije benzena 255 puta iznad dozvoljenog

Organizacija Javno zdravlje u Francuskoj objavila je prošle godine da je smrtnost povezana s onečišćenjem zraka i dalje velik rizik u Francuskoj "gdje svake godine zbog sitnih čestica u zraku umire oko 40.000 ljudi".

Naravno, takvo nešto što se desilo u Francuskoj spada u sferu naučne fantastike kada je u pitanju Bosna i Hercegovina.

Početkom septembra iz Eko foruma Zenica su upozorili kako su rezultati mjerenja kancerogenih materija u okolini departmana Koksara kompanije ArcelorMittal pokazali da su satne koncentracije benzena u prosjeku 18 puta veće od ciljne vrijednosti za zaštitu zdravlja ljudi.

Predsjednik Eko foruma Zenica, Samir Lemeš je upozorio da je maksimalna koncentracija zabilježena u posljednjoj sedmici marta iznosila 1279 μg/m3, a što je i 255 puta iznad ciljne vrijednosti.

Mjerenja su na njihovo insistiranje te sa zakašnjenjem od 10 godina vršena na četiri mjerna mjesta – po pet dana tokom marta i aprila ove godine. U tom su periodu, zbog vjetra, povoljniji atmosferski uslovi, pa bi tek kontinuirana mjerenja tokom cijele godine dala i pravu sliku stanja zagađenosti zraka u Zenici.

"Koncentracije benzo(a)pirena u prašini u prosjeku su bile 12 puta veće od ciljne vrijednosti za zaštitu zdravlja ljudi, a najveća izmjerena vrijednost bila je čak 58 puta veća od ciljne vrijednosti", istakao je Lemeš uz mišljenje da bi „navedeni podaci trebali biti dostatni za nove krivične prijave te sudske postupke protiv zagađivača”.

Prim. dr. Harun Drljević, ekolog iz Zenice, rekao je da ne treba biti medicinski radnik da se shvati da će SO2, teški metali, organski policiklični ugljikovodonici, prašina i drugi polutanti u zraku, izazvati oboljenja kod ljudi koji takav zrak udišu. Rekao je da ne oboljeva samo pojedinac, već i čitava populacija koje živi u takvom okruženju. Dodao je da ne postoji mogućnost izolacije jednog zagađenog staništa od drugih, a to znači da neće oboljevati samo ljudi u jednoj lokalnoj zajednici, nego mnogo šire. Tako zagađenje, veli, nanosi štetu ne samo stanju zdravlja stanovništva kroz trenutni i dugotrajni period, već i zdravstvenim fondovima u državi.

Zašto niko ne odgovara za štetu?

"Nije pitanje šta zagađenje radi, neko koliku štetu stanju zdravlja stanovništva nanosi i zašto niko za tu štetu ne odgovara u Bosni i Hercegovini? Da bi se procijenio uticaj zagađenja na stanje zdravlja stanovništva, prvo se mora uraditi adekvatan monitoring zagađenja. Kad kažem adekvatan, mislim na validan, kompletan i akreditovan monitoring koji će provesti akreditovana i validna tvrtka, pa će sa tako rezultati takvog monitoringa moći direktno koristiti kao validni sudski dokazi", ukazuje Drljević.

Zatim, nastavlja, treba uraditi adekvatno medicinsko istraživanje koje će dati odgovor na obim štete koji je nanesen zdravlju stanovništva.

"Ni jedno ni drugu kod nas ne postoji. Kod nas čak i pojedinci iz akademske zajednice diskutuju: da li je benzol (žestoki organski otrov) štetan ili ne (što je WHO Studijom o benzolu, Kopenhagen 2000, davno dokazala), umjesto da se bave zbrajanjem štete koju je benzol učinio zdravlju ljudi i sankcijama zagađivačima koju taj benzol emituju. Po mom mišljenju, najveću odgovornost za zulum koji godinama trpimo od zagađenja ne snose zagađivači koji proizvode to zagađenje, nego ‘domaći izdajnici’ koji im omogućavaju da bez sankcija (ili uz simbolične kazne) to zagađenje rade", izjavio je Drljević.

Tvrdi i da su ti „domaći izdajnici” krivi i za monitoring koji "služi samo zamazivanju očiju narodu kako se kao nešto mjeri, a to što se izmjeri nema nikakve validnosti na sudu", ali i da su ti "domaći izdajnici" krivi što sektor javnog zdravstva nema adekvatnih i kontinuiranih medicinskih istraživanja koji bi bili inkriminirajući po zagaditelje. Prema njegovim riječima, sve što se u posljednjih 10-15 godina uradilo u Bosni i Hercegovini su nekompetentna mjerenja, polovična istraživanja i nekompletne studije po kojima Tužilaštvo nikoga ne može optužiti, pa je čitava ova priča čist larpurlartizam.

Postoji solidna zakonska regulativa, ali…

Za razliku od Bosne i Hercegovine, evo primjera kako to rade zemlje koje vode o zdravlju svog stanovništva. Prema istraživanjima Evropske unije diljem Evrope godišnje umire oko 310.000 ljudi od posljedica učinka tzv. fine prašine (PM 2.5 i 1.0). U samoj Njemačkoj fina prašina odnosi na godinu 60.000 života. Odmah je zasjedao Evropski parlament u Strasbourgu i donio zakon o kaznama općinama koje ne budu pazile na gustoću fine prašine u ambijentalnom zraku. Po novom dogovoru, općine u Evropskoj uniji moraju od početka 2011. računati na kazne koje će im se izricati ukoliko se ne budu držale dogovorenih ograničenja.

"I kod nas postoji solidna zakonska regulativa, ali se nje malo ko pridržava. Međutim, glavni problem Bosne i Hercegovine je taj što se globalna borba protiv zagađenja u svijetu vodi prema emisijama karbon dioksida (CO2) što je vezano za klimatske promjene. Ova druga zagađenja sa SO2, NOx, teškim metalima u zemlji i zraku, benzolom, dioksinom, fenolom, benzo(a)pirenom, pirolenom i drugim otrovima kojim smo okruženi, razvijene zemlje svijeta su već odavno riješile i takva zagađena ostaju samo problem lokalne zajednice. Dakle, nema nam spasa iz Evrope i svijeta", primjećuje Drljević.

"Zato i jesmo prvi u Evropi po smrtnosti od oboljenja koja su direktni i/ili indirektno vezana za aerozagađenje. Prema procjenama WHO zagađenje vazduha, kao glavni problem zagađenja životne sredine, odgovorno je za dva miliona prijevremenih smrti u svetu, svake godine. Statistički podaci govore da je smrtnost u gradovima sa visokim sadržajem zagađenja vazduha viši za 15-20 posto u odnosu na gradove gdje je vazduh značajno čistiji", naglasio je Drljević.

I dok, prema njegovim riječima, ove brojke zastrašuju, mi i dalje uživamo u svojoj inertnosti. Malo ko u Bosni i Hercegovini hoće da shvati da sve što učinimo svom okolišu u kojem živimo, učinili smo zapravo sami sebi. Malo ko kod nas hoće da razumije da je čuvanje i briga za svoje životno okruženje direktno ulaganje u vlastito zdravlje. Krajnje je vrijeme da shvatimo da je zaista tako.