Javni sektor mora da radi na jačanju odgovornosti svih učesnika

Panel diskusija o temi "Izazovi održivosti u upravljanju javnim finansijama" u okviru Drugog kongresa javnog sektora BiH koji se održava u Neumu predstavila je ključne aspekte i predstojeće izazove održivog upravljanja javnim finansijama i istakla potrebu za kontinuiranim prilagodbama koje će oblikovati budućnost ove oblasti utemeljenu na principima održivosti, odgovornosti i transparentnosti. 

Amra Salihović, konsultantica iz Revicona, ističe da je uloga javnog sektora u procesima tranzicije ka održivosti bitna. 

"Svjesni smo da moramo raditi na nekoliko značajnih segmenata. Jedan od njih je kohezija javnog i realnog sektora, posebno važan u transformaciji fiskalnog okvira. Zato je jedna od tema koju smo analizirali na Drugom Kongresu i moguća rješenja/izmjene, posebno poreznog sistema, kao jednog od instrumenata fiskalne politike. Inače, instrumenti fiskalne politike su snažni, kod nas i osnovni instrumenti koji stoje na raspolaganju, jer, kao što je poznato, nemamo mogućnost da koristimo instrumente monetarne politike, zbog politike valutnog odbora", istakla je Salihović. 

Smatra da javni sektor mora da radi i na jačanju odgovornosti svih učesnika kao i da reformiše određene mehanizme, koji će dati nezavisna uvjerenja da sistem funkcioniše odnosno da se javna sredstva troše efikasno i da se zaista dobija prava vrijednost za uloženi novac. 

"To nas vodi do pitanja mehanizama svojevrsnog nadzora ili podrške koji se ogleda u sistemu interne revizije i u sistemu finansijskog upravljanja i kontrole, u sistemu revizije i državne i komercijalne. Ono što bih posebno željela da naglasim jeste da mora da postoji sinergija, timski rad i oslanjanje profesionalaca jednih na druge. Revizori nisu inspektori, oni daju preporuke. Iako bi svima možda bilo lakše da postoji neka obaveza da se preporuke ispoštuju, sistem tako ne funkcioniše. Ono što je potrebno u ovom pogledu je jačati odgovornost - primarno rukovodstva da preporuke koje daju revizori - bilo interni ili državni – percipiraju kao doprinos poboljšanju upravljanja javnim sredstvima. Znači, to je poenta priče i taj segment moramo jačati. Eksterna revizija neminovno treba da koristi rezultate rada interne revizije koja opet treba da doda vrijednost javnom sektoru i da bude jedan korektivni faktor trošenja javnih sredstava", rečeno je.

REDEFINIRANJE REVIZIJE JAVNOG SEKTORA

Dževad Nekić, generalni revizor Ureda za reviziju institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine kazao je da je prilagođavanje izazovima, stvaranje novih vrijednosti i kvalitet rada u srži misiji i vizije Ureda za reviziju institucija u FBiH. 

"Najveća promjena do koje će doći u procesu prilagođavanja izazovima održivosti u oblasti revizije je veći fokus na reviziju učinka odnosno rezultatima i uticaju projekata. Revizija javnog sektora je tradicionalno bila usmjerena na provjeru fer prezentacije finansijskih izvještaja i usklađenosti s pravilima i propisima. Međutim, sve se više prepoznaje važnost usmjerenosti na postizanje stvarnih rezultata i društvenog uticaja. Revizori trebaju razviti metode za mjerenje tih rezultata, te procijeniti kako javne politike i programi doprinose društvenom napretku odnosno da li se povjereni resursi koriste na ekonomičan, efikasan i efektivan način", navodi Nekić. 

Napominje da je u svemu ovome važno da revizija javnog sektora ostane nezavisna, profesionalna i relevantna za potrebe društva. Kako se javne politike budu sve više okretale mjerama održivosti i razvoja, tako će se revizija javnog sektora morati prilagoditi i dati novu vrijednost temama poput ekološke održivosti, rodne ravnopravnosti i inkluzivnosti, zdravstvu i obrazovanju. 

"U tom cilju, revizori javnog sektora moraju neprestano nadograđivati svoje znanje, vještine i pristupe kako bi se uspješno nosili s promjenama u okruženju i izazovima koji se pojavljuju", naglasio je.

JAVNA SREDSTVA PRIPADAJU DRUŠTVU ​

Elma Kamerić iz Federalnog zavoda za zapošljavanje istaknula je da je krajnji cilj upravljanja javnim finansijama pravedna raspodjela javnih sredstava.

"Ne smijemo zanemariti činjenicu da su javna sredstva u konačnici vlasništvo društva, i da sve fakture javne potrošnje idu na teret društva. Kod slučajeva dobrog, domaćinskog upravljanja javnim sredstvima, dolazi do poboljšanja životnih uslova. Suprotno tome, kod lošeg upravljanja javnim sredstvima poseban teret snose najosjetljivije kategorije društva. Stoga je izazov promijeniti percepciju sa 'kako' na 'zašto' nešto radimo odnosno kako doprinosimo društvu određenim troškom". 

Bitnu reformsku aktivnost u oblasti javnih finansija predstavlja upravljanje rizicima, istaknula je Belma Islamović iz Federalnog ministarstva finansija. Prema njenim riječima, upravljanje rizicima traži od organizacija javnog sektora da sistemski i blagovremeno razmišljaju o onome što može usporiti ili obustaviti realizaciju strateških i operativnih ciljeva, što ga čini vrlo efikasnim i moćnim alatom za rukovodstvo. "I upravo zbog toga ne smije biti svedeno samo na poštivanje forme u smislu popunjavanja predviđenih obrazaca već pokazatelj zajedničkih napora rukovodstva i zaposlenih da uspješno predvide i uspješno se nose sa svim rizičnim događajima koji se mogu dogoditi u budućnosti. Rezultati su višestruki, a najvažniji je da se postiže kontinuirani napredak kojem treba težiti svaka organizacija javnog sektora".

Benina Veledar, Ekonomski fakultet Sarajevo, se osvrnula na Model tri linije kao jedan vrlo praktičan mehanizam koji pomaže javnom sektoru da identificiraju, procjenjuju i upravljaju rizicima na način koji osigurava integritet i transparentnost.

"Prvu liniju predstavlja operativni menadžment i kontrola rizika, čiji je zadatak prepoznati i upravljati rizicima na operativnom nivou, te osigurati poštovanje unutrašnjih pravila i standarda. Druga linija su specifične pozicije koje se bave postavljanjem okvira za upravljanje rizicima i kontrolama, te prate usklađenost s tim okvirom. Treću liniju predstavlja interna revizija i nezavisno uvjeravanje koje ocjenjuje efikasnost prve i druge linije te identificira prilike za poboljšanja", kazala je Veledar.

Na pitanje da li pomenuti kontrolni mehanizmi i u kojoj mjeri mogu doprinijeti smanjenju zloupotreba u javnom sektoru, dr. Veledar kaže da ne postoji sistem internog nadzora koji apsolutno može garantovati otklanjanje rizika od nepravilnosti i nesvjesnih grešaka. "Cilj je osigurati zadovoljavajući nivo sigurnosti da se nepravilnosti neće dešavati, a ukoliko do njih dođe da će biti informisan odgovarajući nivo vlasti", zaključeno je.