Ugovor za autoput Banja Luka-Prijedor javan, ali finansijski model se i dalje krije

Centar za životnu sredinu dobio je treću po redu presudu Okružnog suda u Banjoj Luci kojom se poništava rješenje kojim je Ministarstvo saobraćaja i veza Republike Srpske odbilo da dostavi ugovor o koncesiji koji je, radi izgradnje autoputa Banja Luka-Prijedor, Vlada RS zaključila sa poznatom kineskom firmom.

Stav Okružnog suda u Banjoj Luci je nedvosmislen – ugovor o koncesiji je predmet od javnog interesa koji kao takav mora biti dostupan i transparentan za građane.

Na sjednici održanoj 22. decembra 2023. godine, Vlada RS je konačno donijela zaključak da Ministarstvo saobraćaja i veza objavi ugovor, ali bez Priloga br. 23. tog ugovora, koji čini finansijski model projekta izgradnje i puštanja u rad autoputa Banja Luka-Prijedor, čime se potpuno obesmišljava samo objavljivanje ovog ugovora. 

"Ovdje se, vrlo je moguće, radi o jako štetnom uticaju za Republiku Srpsku i sve njene građane. Još čekamo da nam se dostavi i Studija ekonomske opravdanosti, jer bi se iz nje moglo iščitati dosta toga. Indikativno je da posljednje brojanje prosječnog godišnjeg dnevnog saobraćaja (PGDS) na putevima RS datira iz 2017. godine, pa se postavlja opravdano pitanje: zbog čega se šest godina ne zna koliko i kuda se saobraća na putevima RS? Kao što smo i na samom početku rekli, svu dokumentaciju ćemo morati dobiti i nećemo odustati od traženja svih priloga koji su sastavni dio Ugovora o predmetnom autoputu", istakao je Tihomir Dakić, predsjednik Centra za životnu sredinu.

Podsjećamo, Okružni sud u Banjaluci je, već tri puta usvojio tužbe Centra za životnu sredinu, a kojima je tuženo Ministarstvo saobraćaja i veza, zbog odbijanja da dozvoli pristup informacijama - ugovoru o koncesiji za izgradnju autoputa Banjaluka - Prijedor, sa pripadajućim aneksima. 

Dragana Stanković, advokatica koja u ovom slučaju zastupa Centar, podsjeća da je prvu presudu po tužbi sud donio 20.07.2022. godine, međutim, iako je tuženi (Ministarstvo saobraćaja i veza) poslije te presude bio obavezan da po presudi u potpunosti postupi, tuženi je donio skoro istovjetno rješenje prethodnom - u sudskom postupku poništenom rješenju:

"Nakon toga smo ponovo vodili još dva spora,  i u tim sporovima je sud takođe stao na stanovište da tuženi ne postupa shodno propisima koji se odnose na slobodan pristup informacijama. Ovakvim svojim postupanjem tuženi tužiocu, ali i ostalim građanima, koji imaju pravo da budu upoznati sa ugovaranjima i aktima, koje u njihovo ime donosi javna vlast, ograničava slobodu izražavanja i mišljenja, pravo na učešće u upravljanju javnim poslovima i pravo na učešće u zaštiti životne sredine. Neprihvatljivo je odbijanje Ministarstva, kao organa izvršne vlasti, da postupa u skladu sa obavezujućim sudskim odlukama, i da na taj način omalovažava sudsku vlast, te da pretpostavlja interese koncesionara interesima građana i javnim dobrima".

Centar za životnu sredinu zagovara transparentan proces zaključivanja ugovora o koncesiji, kao i transparentnost njegove realizacije, te, u skladu s tim vrijednostima, smatra da bi upravo zbog slučajeva kao što je ovaj bilo neophodno donijeti novi Zakon o koncesijama, u kojem bi zaključivanju ugovora o koncesiji prethodila faza izjašnjavanja javnosti na koju bi takav ugovor mogao da bitno utiče.

U narednom periodu Centar za životnu sredinu će insistirati na objavljivanju kompletnog ugovora o koncesiji, sa svim njegovim prilozima, upravo nastojeći da uspostavi praksu transparentnosti i dostupnosti ovih informacija građanima.