Šutnja institucija zbog gradnje hidrocentrale na izvoru Une

Izvor Une u Srbu u Republici Hrvatskoj od 1968. godine nalazi se na Listi svjetske baštine UNESCO-a. Zbog svoje čistoće, okružena šumskim bogatstvom, Una je resurs za izgradnju samoodrživog razvoja zbog čega je pokrenuta inicijativa da se ovaj dio proglasi parkom prirode i poveže s Nacionalnim parkom Una koji svake godine bilježi više od 100.000 posjetilaca.

Hrvatska, međutim, za ovaj raj na zemlji ima druge planove. Odobrila je privatniku gradnju male hidrocentrale još 2013. godine. Zabrinuti za svoj opstanak, mještani su organizirali prosvjede kojima traže zaustavljanje gradnje i poništenje svih dozvola.

"Danima ovdje dolazimo i samo vidimo da se ova voda smanjuje. A voda će naći svoj put negdje drugo. Izvor je upisan u Ginisovu knjigu rekorda, 248 metara duboki izvor - pitanje je šta će biti s njim nakon ovolike agresije i mašina koje kopaju", kaže Tanja Rastović, predsjednica Udruge Una.

"Meni je neshvatljivo da je nečiji privatni interes ispred interesa Hrvatske", kaže Sanja Ševo, aktivistica platforme Moj Srb.

Hrvatske državne institucije šute na prosvjede građana. Inspekcije su bile na terenu, ali ni nalaza ni rješenja nema. Na naš upit je li i kako investitor dobio potrebne dozvole i je li urađena studija utjecaja na okoliš, dobili smo kratko odgovor da je zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole postavljen 2013. godine te da su se primjenjivali tada važeći zakoni. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode je tada u svom mišljenju ocijenilo da nije potrebna procjena utjecaja na okoliš jer se predmetni zahtjev ne nalazi na popisu zahvata za koji je to obaveza propisana Uredbom o procjeni utjecaja na okoliš.

"1992. godine Hrvatska je kao država potpisala međunarodni ugovor o graničnoj i pograničnoj saradnji u Helsinkiju što se tiče otpadnih voda. Ovo što se investitori i njihovi poltroni u lokalnim vlastima, leptir političari, vade na to da tada nisu trebale te eko procjene - oni lažu", tvrdi Jovo Dubajić, mještanin Srba.

Uz to, kako je riječ o pograničnom pojasu, lokaciji koja je od BiH udaljena svega tri kilometra zračne linije, Hrvatska je prema SPO konvenciji bila obavezna prije izdavanja građevinske dozvole obavijestiti BiH. A nije. Zato su sada, nakon prosvjeda građana, reagirale i institucije BiH, koje još čekaju na odgovor susjeda.

"Mi ne možemo nista više napraviti jer nismo državljani Republike Hrvatske i računamo da regule za tu oblast - tim više što je Hrvatska u EU - moraju biti konkretnije i da ovo nije racionalno niti dopustivo", objašnjava Alen Zulić, v.d. direktora Nacionalnog parka Una.

Struka naglašava da priroda ne poznaje administativne granice i da će se posljedice izgradnje ove hidrocentrale itekako osjetiti u Pounju obje države.

"Ono sto se već sada na terenu dešava jeste zamućenje vode. Zaustavljanje ili mijenjanje režima protoka je vrlo opasno i u momentima gradnje. Sve to utječe na živi svijet - koji s vremenom nestaje. Taj zahvat je katastrofalan za okoliš - nikako ne mogu shvatiti da u vrijeme klimatskih promjena nekome padne na pamet da to gradi", kaže prof. dr. Vildana Alibabić, sa Biotehničkog fakulteta u Bihaću.

U toku rijeke Une kroz BiH nalaze se Nacionalni park Una i Park prirode koji su nosioci samoodrživog razvoja, ali i garant čistoće rijeke i zdravog života na njenim obalama. A susjedna nam Hrvatska, nakon odlagališta nuklearnog i radioaktivnog otpada u donjem toku, sada dozvoljava novi ekocid u gornjem toku rijeke Une čime se ugrožava život stotina hiljada građana. Državne institucije pomalo su tihe i diskretne u istupima o ovoj temi, ali nevladin sektor i ekološka udruženja su bili jasni, direktni i glasni u borbi za svoj i opstanak budućih generacija.