Studija o rodnoj ravnopravnosti i poduzetništvu žena u BiH, izazovi i prilike

U centru Sist'Her Sarajevo održana je promocija Studije o rodnoj ravnopravnosti i poduzetništvu žena u BiH, koja donosi ključne analize i preporuke za poboljšanje poslovnog okruženja i podrške ženama poduzetnicama.

Događaj je organiziran u okviru osmomartovske kampanje "Pitaš li se ti...?", koju sprovodi organizacija Žene za žene International u saradnji sa Mrežom udruženja žena za ruralni razvoj, a u kampanji direktno učestvuje više od 1.700 žena iz 11 zajednica.

"Cilj kampanje je motivirati žene širom Bosne i Hercegovine da preispitaju svoj društveni i ekonomski položaj te procijeniti daljnje korake", saopćeno je iz udruženja Žene za žene International.

Na događaju su se obratili Seida Sarić, direktorica Žene za žene International, koja je naglasila značaj ekonomske nezavisnosti žena; François Delmas, ambasador Francuske u BiH, koji je istakao podršku projektima rodne ravnopravnosti; Chiara Febbraro iz Empow’Her Global, koja je podijelila iskustva i primjere dobre prakse iz drugih zemalja.

Kako je saopćeno, Studiju su predstavili autori Jasna Kovačevići Adnan Kadrišašić, koji su govorili o izazovima, ali i potencijalima za poboljšanje položaja žena u poduzetništvu u BiH.

Ključna tema bila je potreba za koordiniranom institucionalnom podrškom, boljim pristupom finansijama i jačanjem mreža poduzetnica, neformalnom cjeloživotnom edukacijom.

ISTAKNUTI DIJELOVI POGLAVLJA

• BiH je ostvarila napredak u kreiranju politika za promociju rodne ravnopravnosti. Izazovi u pribavljanju konzistentnih i pouzdanih podataka za procjenu uticaja ovih pravnih okvira na rodnu ravnopravnost na tržištu rada su međutim i dalje prisutni.

• Rodne nejednakosti su značajne u učešću u radnoj snazi, gdje učešće žena iznosi 40,5% u poređenju s učešćem muškaraca od 59,9% (2023.), što predstavlja rodni jaz od 19,4%. Žene su također manje zastupljene na višem i srednjem nivou rukovođenja (27.9%) i nalaze se na samo 8,2% rukovodećih pozicija u privatnom sektoru, što ukazuje na značajne nejednakosti u profesionalnom napredovanju.

• Poduzeća u vlasništvu žena čine samo 23,7% svih poduzeća, što je ispod prosjeka za Evropu i Centralnu Aziju (ECA) od 34,2%. Ograničen pristup finansijama, nedostatak koordiniranog okvira podrške i neadekvatna zastupljenost u poslovnom liderstvu dodatno ograničavaju ekonomsko učešće žena i njihov poduzetnički potencijal u BiH.

Podaci prikupljeni za ovu studiju iz različitih međunarodnih indeksa (Slika 4.) pokazuju da rodne nejednakosti postoje u BiH, te da pogađaju tržište rada. Međutim, ovi indeksi se ne mogu koristiti za predstavljanje trendova ili procjenu uticaja pravnih i političkih napora, jer bi bilo teško argumentirati uticaj ovih napora na napredak/regresiju.

PODUZETNICE U BIH: IZAZOVI I PRILIKE

• Više od 80% uspješnih i bivših preduzetnica koje su učestvovale u ovoj studiji formalno su registrovale svoje biznise, prvenstveno kao obrte ili društva s ograničenom odgovornošću.

• Žene preduzetnice uglavnom nude profesionalne, naučne i tehničke usluge, kao i usluge u oblasti umjetnosti, ICT-a i savjetovanja (menadžment, marketing, pravne usluge, itd.).

• Velika većina (preko 90%) posluje ili je poslovala kao mikropreduzeća s do 10 zaposlenih, što sugeriše trend prema malom preduzetništvu.

• Uobičajeni razlozi zatvaranja biznisa uključuju profesionalne izazove, poput neplaćenih faktura klijenata, promjene u privatnom životu i balansiranje porodičnih obaveza.

Unutar grupe žena koje trenutno vode biznis, preko 50% njih ima između 10 i 19 godina radnog iskustva. Približno 75% bivših poduzetnica također ima između 10 i 19 godina radnog iskustva. Skoro 60% žena koje razmatraju pokretanje biznisa ima između 0 i 9 godina radnog iskustva (31,58%) ili između 10 i 19 godina iskustva (27,37%). Samo 6% ispitanica smatra sebe članicama ranjivih grupa, dok je 7% njih odlučilo da ne komentariše pripadnost bilo kojoj ranjivoj grupi.

Ova studija istražila je poduzetnički pejzaž za žene u BiH, fokusirajući se na njihov pristup resursima, moć donošenja odluka i uticaj društvenih normi na njihova poslovna iskustva. Na osnovu podataka prikupljenih od 168 anketiranih poduzetnica i tri fokus grupe, istraživanje pruža detaljnu analizu demografskih i poslovnih profila, operativnih praksi i ključnih izazova.

Nalazi naglašavaju otpornost i ambiciju poduzetnica, dok ukazuju na strukturne i kulturne faktore koji ograničavaju njihov potencijal. Rješavanjem ovih izazova, studija nudi plan za stvaranje inkluzivnijeg i podržavajućeg okruženja za biznise koje vode žene u BiH. Poduzetnički ekosistem za žene u BiH se razvija, s vidnim napretkom u vladinim inicijativama usmjerenim na smanjenje rodnih razlika. Međutim, nedostatak centralizovane koordinacije među ključnim akterima—kao što su finansijskeinstitucije, vladine agencije, organizacije civilnog društva i međunarodni akteri—ograničava efikasnost ovih napora. Fragmentacija u ekosistemu rezultira dupliranjem programa i propuštenim prilikama za stvaranje sinergija koje bi mogle pojačati uticaj inicijativa podrške.

Poduzetnice u BiH uglavnom su mlade do srednjih godina, dobro obrazovane i pretežno iz urbanih sredina. Dok žene iz ruralnih sredina često teže poduzetništvu, suočavaju se s većim preprekama, uključujući ograničen pristup resursima i ukorijenjene društvene norme. Tradicionalne rodne uloge ostaju značajna prepreka, pri čemu žene u urbanim i ruralnim sredinama balansiraju između poslovnih obaveza i teških kućanskih odgovornosti. U prosjeku, poduzetnice dnevno posvećuju više od osam sati neplaćenom radu u kućanstvu, što im ograničava mogućnost da se u potpunosti posvete svojim biznisima.

Većina njih su mikrobiznisi, s manje od 10 zaposlenih, i djeluju u oblastima poput stručnih usluga, umjetnosti i IKT-a. Stabilnost poslovanja i usklađenost s propisima smatraju se ključnim pokazateljima uspjeha, ali poduzetnice se suočavaju i s unutrašnjim i vanjskim izazovima. Unutrašnje prepreke uključuju poteškoće u strateškom planiranju, upravljanju financijama i digitalizaciji. Vanjski izazovi obuhvataju ograničen pristup finansiranju, tržišnim prilikama i jasnim informacijama, što im otežava rast i konkurentnost.

Pristup finansiranju ostaje ključna prepreka. Žene se uglavnom oslanjaju na ličnu štednju, navodeći složene procedure za dobijanje kredita i nedostatak prilagođenih finansijskih proizvoda kao glavne razloge odustajanja. Javna bespovratna sredstva se percipiraju kao nedostupni zbog netransparentnih procedura i administrativnih prepreka. Uprkos ovim izazovima, žene pokazuju visok nivo samopouzdanja i snažnu želju za unapređenjem svojih vještina, posebno u oblasti upravljanja financijama, pristupa tržištima i ličnog razvoja.

Ravnoteža između poslovnog i privatnog života je još jedno kritično područje fokusa. Politike koje podržavaju subvencioniranu brigu o djeci, usluge za njegu starijih osoba i fleksibilne radne aranžmane omogućile bi ženama bolje upravljanje poslovnim i ličnim obavezama, stvarajući pogodnije okruženje za poduzetnički uspjeh.