Borba za zaštitu prirode u BiH: Ekolozi protiv interesa profita i nebrige vlasti

Borba za zaštitu prirode u vrijeme sveopće trke za iskorištavanjem njenih bogatstava povezuje ekološke aktiviste u našoj zemlji. Njihov cilj izboriti institucionalnu zaštitu prirodnih područja koja su već prepoznata po biološkoj i pejzažnoj raznolikosti. Ratificiranjem konvencije o biološkom diverzitetu obavezali smo se da ćemo do 2020. zaštiti najmanje 17 posto svoje teritorije, a stali smo na 3 posto. Aktivnu borbu za zaštitu prirodnih područja vode ekolozi iz Zeničko-dobojskog kantona, gdje se stvari polako mjenjaju ka boljem, no i dalje su jedina prepreka – donosioci odluka, piše Federalna.

Proglašenjem zaštićenog područja planine Zvijezda, nakon skoro 10 godina od ideje, stekli su se uslovi da se konačno potakne obnova i razvoj, te da se, pored eksploatacije u svrhu turizma, ujedno i sačuvaju sve postojeće vrijednosti kulturno-historijskih lokaliteta.

"To su kovačije u selu Oćevija, nacionalni spomenik BiH, nekoliko nekropola stećaka. Što se tiče flore i faune, niz životinja i biljaka je na crvenim listama koje se zaštićene. Prirodne vrijednosti visokog karaktera - prije svega vodopad na rijeci Oćevici, tunel Ponikve, Đildine krečane", navodi Admir Čizmo, certificirani vodič i član Planinarskog sportskog društva Perun iz Vareša.

Ovo područje na lokalitetu općine Vareš je postalo tek drugo koje je zaštićeno, dok je prije toga samo Spomenik prirode Tajan kod Zavidovića bio pod svojevrsnom zaštitom. A moglo je biti i više jer se dugi niz godina ekolozi zalažu za zaštitu nekolicine lokaliteta na području Zeničko-dobojskog kantona. Iako je iskorak napravljen na aktivnom uspostavljanju ustanove za zaštićena područja po primjeru iz Kantona Sarajevo, ipak se na zahtjeve ekologa nije odgovorilo u punoj mjeri.

"Zbog čega je to tako? Mi imamo osnov sumnjati da vlasti u prirodna dobra ne gledaju kao u zajednička dobra, koja treba štititi za sve nas i buduće generacije, nego kao prostor gdje se može ostvarivati kapital i profit", tvrdi Azra Berbić, članica Fondacije za društvene promjene ACT.

Trstionica kod Kaknja, Babino - Tvrtkovac u Zenici te nedaleko od Žepča lokalitet Matinskog visa samo su neka od područja koja bi se trebala zaštititi. I pored stvorenih preduvjeta - i dalje su na čekanju.

"Općinsko vijeće Žepče je donijelo dvije odluke koje se tiču dodjele koncesije za nove kamenolome. Sa druge strane, naša zamolba za zaštitu Matinskog visa stoji u ladici. Na tom primjeru vidimo kakav je odnos naših donosioca odluka prema prirodi", ističe Davor Šupuković, sekretar Udruženja građana Fojničani Maglaj.

Proglašavanje prirodnih područja zaštićenim uveliko je olakšano nakon što je prošle godine izmijenjen Zakon o zaštiti prirode Federacije pa je tako je otvoren prostor lokalnim zajednicama da sami i na jednostavniji način mogu donijeti odluku o zaštiti određenog lokaliteta.

"Zapinjemo na lokalnom nivou. Lokalne zajednice se protive zaštiti zato što ne razumiju šta zaštita predstavlja. Ili tu imate interesne skupine - lovokradice i one koji nelegalno sjeku šumu ili odlažu otpad ili ne razumiju da zaštitećno područje ne znači zabranjena zona", objašnjava Samir Lemeš, predsjednik Upravnog odbora Eko foruma Zenica.

Zabrinutost ekologa čini se opravdana, jer se u posljednje vrijeme sve više spominju investicioni projekti i to na područjima za koja se upravo oni zalažu da budu zaštićena.

"Rudarske aktivnosti i odlagališta jalovine izuzetno negativno utječu na biodiverzitet, na prirodu. Prije nego se rudnici otvore i dođu kompanije - a imamo ekspanziju rudarstva i ogroman pritisak iz EU-a - moramo prvo zaštititi ono što je najvrednije. Što ostane, mogu biti rudnici", dodaje Lemeš.

Šupuković još kaže kako sumnjanju da upravo zbog tih investicija u prirodi postoji otpor donosioca odluka:

"Nemamo osjećaj za tu prirodu, a jako se volimo hvaliti da smo bogati lijepom prirodom, da je BiH prelijepa država. Na terenu to ne pokazujemo".

Do 2020. godine naša država se na putu ka Evropskoj uniji obavezala zaštititi 17 posto teritorije a samo smo 3 posto uspjeli staviti po zaštitu. Sada smo u obavezi u narednih 5 godina taj procenat podići na 30 posto, što je i dalje nerealno bez volje vlasti i adekvatnijeg pristupa ovoj temi.