Gradskog vijeće Grada Sarajeva usvojilo je na jučerašnjoj sjednici inicijativu Kluba vijećnika Stranke za Bosnu i Hercegovinu (SBiH) za ponovno postavljanje spomenika austrougarskom prijestolonasljedniku Francu Ferdinandu i njegovoj supruzi Sofiji na prostoru Latinske ćuprije.
Inicijativa predviđa vraćanje spomen-obilježja na autentičnu lokaciju na kojoj se spomenik prvobitno nalazio prije nego što je uklonjen i uništen 1919. godine, nakon završetka Prvog svjetskog rata i formiranja Kraljevine SHS.
Iz Kluba SBiH ističu da, osim što je Sarajevski atentat događaj s dalekosežnim historijskim posljedicama, on prije svega predstavlja tragično ubistvo bračnog para koji je tog 28. juna 1914. godine boravio u zvaničnoj posjeti Sarajevu.
Iz SBiH su iznijeli oštar stav prema trenutnoj kulturi sjećanja u glavnom gradu BiH.
"Smatramo neprihvatljivim da u Sarajevu postoje obilježja i simbolika posvećena atentatoru Gavrilu Principu, da su vraćene njegove stope, a da istovremeno ne postoji autentičan spomenik za one koji su ubijeni i nemamo dostojanstveno spomen-obilježje za njegove žrtve", poručuju iz SBiH.
Svoju inicijativu zaključili su porukom koja će sigurno izazvati podijeljena mišljenja u javnosti: "Ne možemo mijenjati prošlost, ali možemo pokazati kakvi smo danas, hoćemo li slaviti ubistvo ili odati počast žrtvama."
Čengić: Dozvole je nemoguće dobiti
Nakon usvojene inicijative reagovao je načelnik Općine Stari Grad Irfan Čengić i poručio da u Starom Gradu neće biti podignut spomenik Franzu i Sofiji Ferdinand.
"Čak i kada bi postojala potpuna saglasnost, potrebne dozvole je u praksi gotovo nemoguće dobiti", rekao je Čengić.
Istakao je da pojedini vijećnici predlažu inicijative za koje nisu nadležni, kao i da Gradsko vijeće usvaja zaključke mimo svojih ovlasti. Međutim, to, navodi Čengić, ne znači da će se takve stvari realizovati.
"Pozivam Gradsko vijeće da se bavi svojim nadležnostima i što prije donese Odluku o mostovima od značaja za Grad Sarajevo, što je obaveza propisana Ustavom Kantona Sarajevo", poručio je Čengić.
Osim njega, uslijedile su brojne reakcije.
Francu i Sofiji je mjesto u muzeju
Načelnik Općine Centar Srđan Mandić kaže da ne želi uopšte otvarati prostor za različita tumačenja i mišljenja jer se o dokazanim istorijskim činjenicama ne raspravlja.
"Ko imalo poznaje istoriju, zna ko su bili okupatori u ovoj zemlji. A, okupatori se ne slave niti im se ne podižu spomenici! Osjećam stid i ograđujem se od sramotnog glasanja gradskih vijećnika Naše stranke, koji su podržali ovu odluku. Čiji spomenik je slijedeći? Ne smijem ni da pomislim. Ispravite ovo kako znate i umijete, dok još niste u potpunosti izgubili integritet i identitet", poručio je načelnik Općine Centar Srđan Mandić .
Reditelj Jasmin Duraković mišljenja je da je Franzu Ferdinandu, Sofiji i Gavrilu Principu mjesto je u muzeju.
"Gradski oci bi, ako već žele da pokažu brigu za našu prošlost, trebali dati inicijativu za izdvojanje sredstva za njegovu modernizaciju i prilagođavanje potrebama brojnih turista. Neuki historijski ressentiment SBiH i onih koji su se danas poveli za njima pri glasanju u Gradskom vijeću trebaju svoj zaključak o vanjskom spomeniku za carski par baciti niz Miljacku ili, narodski, okačiti mačku o rep. Franz i Sofija su, to se ne smije zaboraviti, bili zvaničnici predstavnici sile koja je okupirala Bosnu", poručio je Duraković.
Šta se desilo s originalnim spomenikom?
Originalni spomenik, zvanično nazvan Spomenik umorstvu ili Spomenik umorenome prijestolonasljedničkom paru, postavljen je krajem juna 1917. godine, na treću godišnjicu atentata.
Spomenik je osmislio poznati mađarski arhitekta i vajar Eugen Bory. Bio je impozantnih dimenzija i monumentalnog izgleda – činila su ga dva snažna kamena stuba, visoka oko deset metara, koja su bila spojena dekorativno oblikovanim lukom. Na konstrukciji su se nalazili bronzani medaljoni s reljefnim likovima nadvojvode Franza Ferdinanda i njegove supruge Sofije, kao i ploča s latinskim natpisom posvete. Podignut je upravo na mjestu atentata Gavrila Principa, tik uz Latinsku ćupriju, koja je u periodu Jugoslavije nosila naziv Principov most.
Spomenik se, međutim, nije dugo zadržao u javnom prostoru Sarajeva. Već početkom 1919. godine, nakon sloma Austro-Ugarske i uspostavljanja nove vlasti, uklonjen je. Bronzani medaljoni su sačuvani i danas su dio zbirke Muzeja Sarajeva, dok su kameni elementi demontirani i tokom narednih decenija korišteni u druge svrhe ili su nestali.
Kako se navodi u inicijativi, pojedini fragmenti originalnog spomenika i dalje postoje, ali su raspršeni na različitim lokacijama. Jedan segment nalazi se u Muzeju Sarajeva, dok su preostala dva dijela smještena u Trebinju i na Kobiljoj Glavi.
"Osobe koje su u posjedu tih dijelova ranije su iskazale spremnost da ih ustupe uz određenu novčanu nadoknadu, čime bi se otvorila realna mogućnost restauracije i ponovnog postavljanja spomen-obilježja. Ukoliko se ne bude moglo doći do preostala dva originalna dijela, tražimo da Grad Sarajevo pokrene proceduru izrade njihovih replika, na osnovu dostupne arhivske građe, fotografija i stručnih smjernica", navode iz SBiH.
