Poljoprivrednici u Hercegovini osjećaju posljedice suše: Prinosi manji i do 40 posto

Dugotrajno razdoblje visokih temperatura i nedostatka padavina već se odrazilo na poljoprivrednu proizvodnju u Hercegovini. Na pojedinim gazdinstvima posljedice su posebno vidljive kod kukuruza, čiji bi ovogodišnji prinos mogao biti i do 40 posto manji nego prošle godine.

Frano Arapović, koji se na području Čapljine i Rakitna kod Posušja bavi stočarstvom i ratarstvom, kaže za Fenu da su zbog vremenskih prilika ove godine kukuruz za silažu morali požnjeti znatno ranije.

"Kukuruz za silažu ove smo godine morali "skinuti" dosta ranije zbog velikih vrućina. Prinos je bio manji otprilike 40 posto, a prerano sazrijevanje odrazilo se i na kvalitetu", kaže Arapović.

S obzirom na to da kukuruzna silaža predstavlja jednu od najvažnijih komponenti u ishrani muznih krava, manji prinos istovremeno znači manje hrane proizvedene na vlastitom gazdinstvu, a time i povećanje troškova za stočare.

Posljedice visokih temperatura, prema Arapovićevim riječima, ne osjećaju se samo u ratarskoj proizvodnji. Vrućine direktno djeluju i na stoku, zbog čega se očekuje smanjena proizvodnja mlijeka, ali i poteškoće s reprodukcijom. Nastavak sušnog perioda bez značajnijih padavina mogao bi dodatno pogoršati situaciju i u pojedinim područjima dovesti u pitanje dostupnost vode.

Potpore više usmjeravati u sisteme navodnjavanja

Da ovogodišnja suša ostavlja značajne posljedice potvrđuje i agronomski stručnjak Dubravko Pocrnja iz Federalnog agromediteranskog zavoda Mostar. Prema njegovoj procjeni, prinosi određenih poljoprivrednih kultura mogli bi biti smanjeni i do 30 posto.

Osim nepovoljnih vremenskih prilika, problem vidi u nedovoljnoj zastupljenosti sistema za navodnjavanje i nepravilnoj primjeni agrotehničkih mjera. Iako se za poljoprivredu izdvajaju značajna sredstva, navodnjavanjem je, prema njegovim riječima, obuhvaćeno tek oko deset posto površina.

Zbog toga smatra da bi trebalo mijenjati prioritete prilikom raspodjele poljoprivrednih potpora i više novca usmjeravati prema projektima koji proizvodnju mogu učiniti otpornijom na sve češća sušna razdoblja.

"Ne možemo ulagati u ono što nije nužno, a pritom nemati riješeno navodnjavanje. Ako se već izdvajaju značajna sredstva za poljoprivredu, prioritet bi trebala biti ulaganja koja će proizvodnju učiniti otpornijom na sušna razdoblja", kaže Pocrnja.

Međutim, dostupnost većih količina vode sama po sebi nije dovoljna. Pocrnja ukazuje i na značaj njenog racionalnog korištenja, izdvajajući sistem "kap po kap" kao jedan od najefikasnijih načina navodnjavanja. Takvim pristupom voda se usmjerava direktno prema biljci, čime se smanjuju gubici. Istovremeno je potrebno pravilno odrediti vrijeme i količinu navodnjavanja jer i previše vode može imati negativan utjecaj na biljke.

Proizvodnju prilagoditi raspoloživim resursima

Prilagođavanje poljoprivrede klimatskim ekstremima, međutim, zahtijeva širi pristup od samog ulaganja u navodnjavanje. Prema Pocrnjinoj ocjeni, značajnu ulogu imaju primjena stručnih znanja i pravilno upravljanje gazdinstvom, odnosno planiranje proizvodnje u skladu s raspoloživim zemljištem, vodom, hranom i drugim resursima.

Takav način upravljanja posebno je važan kod intenzivne poljoprivrede, gdje je potrošnja resursa znatno veća. U stočarskoj proizvodnji to, između ostalog, podrazumijeva usklađivanje broja grla s raspoloživim poljoprivrednim površinama i mogućnostima gazdinstva da samo proizvede dovoljne količine hrane.

Autohtone pasmine i kulture otpornije na sušu

Sve izraženiji klimatski ekstremi mogli bi zahtijevati i promjene u izboru kultura i načinu organizacije proizvodnje. Pocrnja kao jedan od mogućih pravaca izdvaja veće oslanjanje na autohtone pasmine, kao i sjetvu i sadnju kultura koje lakše podnose sušu i druge nepovoljne vremenske uslove.

Važnim smatra i način upravljanja zemljištem. Minimalna obrada tla, prema njegovoj ocjeni, može doprinijeti očuvanju vlage i smanjenju isušivanja njegovog najplodnijeg sloja.

Poseban značaj pritom daje znanju i njegovoj primjeni u poljoprivredi, navodeći primjere zemalja koje uspijevaju ostvariti razvijenu proizvodnju i pored ograničenih prirodnih resursa.

"U poljoprivredi su ključni voda, tlo, sunce i znanje. Među najrazvijenijim državama u poljoprivredi su Nizozemska i Izrael. Jedni imaju vodu, drugi praktički samo sunce, a sve ostalo nadoknađuju znanjem i pametnim ulaganjima. Mi ovdje praktički imamo i vodu, i tlo, i sunce, ali ne koristimo znanje", ističe Pocrnja.

Prema njegovoj ocjeni, sposobnost domaće poljoprivrede da se u budućnosti nosi sa sušnim periodima zavisit će od efikasnijeg upravljanja vodom i zemljištem, većeg oslanjanja na stručna znanja, kvalitetnijeg vođenja gazdinstava te pravovremenog prilagođavanja proizvodnje klimatskim uslovima.