Hadžiahmetović: Nije nama Hrvatska otišla, nego je EU došla do nas

Pričati punih usta o našoj opredijeljenosti za članstvo u EU, a ne činiti ništa da se makar puzajućim korakom pomaknemo ka tom cilju, postaje historijski drsko, govori u intervjuu za Oslobođenje dr. Azra Hadžiahmetović, profesorica Ekonomskog fakulteta u Sarajevu i zastupnica u PSBiH.

BiH je sada na granici EU, Srbija uskoro u pregovorima, Crna Gora, također... Ostajemo crna rupa. Gdje je izlaz?

- Želim naglasiti da je dobro što smo okruženi zemljama koje, doduše, različitom dioptrijom, gledaju prema Bruxellesu. Dobro je to za susjedne zemlje, dobro je i za EU i, naravno, dobro za BiH. Posebno želim naglasiti koliko je važno što susjedna Hrvatska ulazi u članstvo EU. Ta činjenica ima višestruko značenje imajući u vidu vremena i okolnosti pod kojima se ovo proširenje EU događa. S jednakom važnosti cijenim iskorak susjedne Srbije na putu EU. To potvrđuje istinsko opredjeljenje kako Srbije za članstvo u EU, tako i EU da ovaj region postane sastavni dio porodice EU, jedinstvenih pravila igre, normi, ponašanja, standarda. Ovaj region se sve više euizira i, na neki poseban način ta činjenica relaksira sviju nas od nedovršenih prošlosti i bremena koje to nosi. Ovo je važno za BiH iz više razloga. Zato i svaki korak koji bilo ko u regiji napravi prema članstvu u EU treba shvatiti izuzetno pozitivnim. Ovo naglašavam iz razloga što se primjećuje da mi ponekad dišemo konkurentno i iz naše uske vizure razumijevamo to sa pozicije pravde ili nepravde. Mjerimo se ko je dostigao više, ali se, nažalost, ne takmičimo ko će prije. Nije važno kada i ko ulazi u neku fazu u procesu integracije, važno je da svi što prije, po mogućnosti jučer, budemo tamo. Nije ulazak u EU danas isti kao 2004. Ta godina i veliko proširenje EU promijenili su sve u kontekstu integracija EU. Od tada je postalo važno da na putu EU ne kasnite, jer se cijena kašnjenja povećava. Posebno važnim to treba imati u vidu iz razloga što ni mi, a ni EU, danas nismo isti kao nekoliko godina ranije. Ekonomska kriza nas je sviju promijenila, svakako nije ojačala, a cijena kašnjenja na putu integracija EU se povećava. Dakle, ko razumije ove stvari, ko je spreman da se uzdigne iznad kratkoročnih i uskih interesa, taj ide naprijed. Oni koji kasne, kasne što ne znaju, kasne što ne dišu kolektivitetom, kasne što ne žele da misle na budućnost. Uostalom, kasne iz nekih ničim razumljivih i opravdanih razloga za koje nam svaki dan dolazi račun. Pričati punih usta o našoj opredijeljenosti za članstvo u EU, a ne činiti ništa da se makar puzajućim korakom pomaknemo ka tom cilju, postaje historijski drsko. I to nešto govori. Možda još nismo spremni za takav iskorak, jer nisu oni koji odlučuju o dinamici našeg puta ka EU došli sami na vlast. Vladajuće političke garniture, većine, postale su to izbornom voljom glasača. Ali, cijenim i želim da je ovo posljednja garnitura koja je samo pričom o našoj integraciji u EU dobila povjerenje. Promijenjene okolnosti u okruženju će, nadam se, promijeniti i naše unutrašnje kriterije koji će, barem s pozicije ovog važnog, ne vanjskopolitičkog, nego unutrašnjeg i ekonomskog i političkog pitanja, biti rigorozniji.

Vanjski pritisak

Koliko nama u kontekstu integracija EU znači to što smo sad na granici EU?

- Kako stvari sada u BiH stoje, nekome se to čini nevažnim. Granice EU na bh. granici nisu ništa za one koji imaju u vidu neke "važnije" unutrašnje granice, a ustvari imaju problem sa ograničenjima u glavi. Cijela ideja evropske integracije je brisanje granica, realizacija njenih temeljnih sloboda na kojima počiva. Ko diše s granicama, taj nije za EU, ma šta vam pričao o toj temi. Mi se svaki dan susrećemo s tim. Šta vam je priča o JMBG-u nego priča o registracionim područjima i granicama. Sistem funkcionisanja ove zemlje determiniran je voljom onih koji u ime ograničenih područja odlučuju. Blokade u mehanizmu donošenja odluka kroz tzv. entitetsko glasanje ili vitalni nacionalni interes nisu ništa drugo nego test gledanja izvan sopstvenog, usko regionalnog ili nacionalnog interesa, omeđenog nekim granicama - stvarnim ili onim u glavama ljudi. Cijenim da taj vanjski pritisak ili stimulans za ispunjavanje uslova za integraciju EU jeste poželjan, ali nije dovoljan da bi promijenio stvari. Ključni problem je unutar BiH i još nedovoljne spremnosti da se, ako treba, i odreknete nečega jako "važnog", da budete spremni na kompromis, da se uzdignete iznad sopstvenih, stranačkih, entitetskih, etničkih ili nacionalnih interesa, a da to ne shvatite kao gubitak. Pa šta je supranacionalna EU nego to? Nijedna zemlja koja je ulazila u njeno članstvo nije to promijenila niti je ulazila u EU "na svoj način".

Djelovalo bi nelogično da i ostale susjedne zemlje u nekoj bližoj budućnosti postanu članice EU i da BiH ostane pusto ostrvo. Da li je moguć takav scenarij?

- Moguć je i takav scenarij. Kod nas je sve moguće jer, očito, logika ne stanuje u BiH. Naravno, ne zauvijek. Pitanje je samo razumijevanja one cijene kašnjenja koju plaćamo i koja se sve više uvećava. Ali, niko ne treba da računa da ćemo samo zato što smo neko pusto ostrvo biti primljeni u članstvo. Mi smo ti koji moramo promijeniti stvari i to ne na naš način, nego u skladu sa pravilima igre. Hoćemo li to uraditi sada i uz pomoć koja nam je na raspolaganju ili nekad u budućnosti, možda i bez značajnije podrške - nije ni do koga, nego do nas.

Izgubljeno je mnogo vremena i prilika za napredak u integracijama EU. Može li se očekivati ikakav pomak do izbora 2014? Kakva nam je perspektiva i nakon 2014?

- Tačno je da smo izgubili mnogo i vremena i podrški, ali je tačno i to da ukoliko želimo, možemo zagristi trostruko više i brže. Dakle, na pitanje može li se išta uraditi do 2014 - odgovor je da, naravno. To je 15 mjeseci, 450 dana, 10.800 sati.... Za to vrijeme možete čuda napraviti. Naravno, ako to hoćete. I neka vam niko, posebno ne od onih koji su na vlasti, ne kaže da ne može. U demokratskom svijetu se to ili čini ili se kaže da ne može ili ne želi. Nema treće varijante. Za ovo treba imati dovoljno političkog sluha, jer mi smo, posebno sada, u politički dodatno teškoj situaciji. Implementacija presude Evropskog suda za ljudska prava (Sejdić - Finci) ima višestruko značenje - naravno, prvo s pozicije njene sadržine, zatim s pozicije spremnosti da inkorporirate i primijenite evropske i univerzalne standarde ljudskih prava, a što je i svojevrsni test naše iskrenosti u opredjeljenju za evropski put. Konačno, s pozicije legitimiteta izbora 2014. A zašto je to važno? Pokušajmo malo ogoliti stvari. Zamislite da se u tom smislu ništa ne promijeni do 2014. i da izaberemo novu političku garnituru koja nema legitimitet. To bi značilo da nema legitimitet ni da promijeni Ustav u smislu implementacije presude Evropskog suda za ljudska prava. Šta to znači za BiH? Ko onda može promijeniti stvari? Samo ovo je dovoljno da svako ko iole politički promišlja, narednih 15 mjeseci ne spava, neovisno od ličnih ili stranačkih ambicija. Neka se svako upita kome bi takav scenarij išao u prilog. Ili, šta su navodne koristi od nepromijenjenog stanja, a šta politički i svaki drugi troškovi od značajnih iskoraka koji bismo napravili promjenom stanja? Istu ovu logiku možete primijeniti na svakom važnom pitanju koje se tiče našeg puta ka euroatlantskim integracijama. Baš me zanima koliko će glasova više dobiti npr. političke opcije koje ne dozvoljavaju knjiženje vojne imovine na Ministarstvo odbrane. Ili, koliko će na izborima 2014. bolje proći političke opcije kojima je bilo važno da popis stanovništva i imovine iskoriste da vide koliko gdje u BiH živi Bošnjaka, Srba ili Hrvata. Ako i dobiju dovoljno glasova na izborima zbog ovakvih opredjeljenja, onda smo i zaslužili da još budemo pusto ostrvo, a da svi oko nas idu naprijed.

Šta u ekonomskom smislu znači imati EU za susjeda? Kakve implikacije na našu ekonomiju ima pridruživanje Hrvatske EU?

- Iz ekonomskog ugla posmatrano, dobro je imati EU na granici sa BiH. Prvo, EU je naš najznačajniji vanjskotrgovinski partner, iz EU imamo, iako skromno, ali najviše stranih investicija, EU je nama najbliže tržište i to, globalno posmatrano, značajne veličine. Niz je argumenata u prilog ovome, a koji proizlaze iz činjenice da pretendujemo na integraciju u unutrašnje tržište EU koje nam postaje još bliže, koje nas sada još neposrednije navodi na primjenu standarda koji na tom tržištu važe i ponašanje u skladu s jasnim i utvrđenim pravilima igre. Sve ovo važi i u kontekstu članstva Hrvatske. Nama se smanjuje broj adresa za regulisanje pitanja vezanih za izvoz, uvoz, regulative, standarde, kontrole. Bruxelles je taj koji postaje arbitar i za neka otvorena pitanja, čije je rješavanje znalo biti determinirano našom zajedničkom prošlosti - lijepoj ili ružnoj - iz čega su znala proizlaziti različita, ponekad i subjektivna tumačenja i zahtjevi. Želim naglasiti pozitivne ekonomske efekte za BiH od ulaska RH u EU. Nama je Hrvatska i do sada bila važan ekonomski partner, vanjskotrgovinski i investicioni. Samo članstvo RH za nas može samo povećati našu ovisnost od tržišta EU. Ako i platimo cijenu od tog čina, nećemo je plaćati zbog ulaska Hrvatske u EU, nego zbog kašnjenja BiH na tom putu. To je važno da svi razumiju što prije. Nije nama Hrvatska otišla u EU, nego je EU došla do nas. Ta činjenica treba da probudi spavače i pokrene što bržu EU standardizaciju naše ekonomije. Ne trebamo se mi oslanjati ni na čiju dobru volju, da razumije naše specifičnosti, da tražimo neke izuzetke od opštih pravila. Sva naša bh. energija treba biti usmjerena da što prije budemo u okvirima pravila koja važe za sve ekonomske aktere i aktivnosti. Dolazak EU treba shvatiti kao stimulans, kao šansu, a da li ćemo to pretvoriti u pozitivan trend, do nas je.

Brže je jeftinije

Naša privreda u ovom trenutku ni izbliza nije spremna za EU. Koji su ključni zahvati da se ona osposobi za konkurenciju EU?

- Ovo pitanje spremnosti naše ekonomije za EU vezano je za startne uslove koje neka zemlja treba ispuniti u kontekstu integracije. Podsjećam, riječ je o političkim kriterijima (koji se tiču demokratskih standarda), ekonomskim kriterijima (vezanim za sposobnost integracije u unutrašnje tržište EU) i kriterijima Acquisa (inkorporiranja zakonodavstva EU). Kada je riječ o ekonomskim kriterijima, zemlja treba da bude osposobljena da se integracijom u unutrašnje tržište EU (što podrazumijeva ponašanje u skladu sa pravilima tog tržišta) može nositi sa konkurencijom. Kako se gradi ova spremnost ekonomije zemlje koja pretenduje na članstvo? Svakako ne čekanjem da nešto dobro samo po sebi dođe. To se nije desilo ni jednoj zemlji, pa neće ni BiH, niti se ikome desilo u ekonomski boljim vremenima, a posebno ne sada. Na nama je da to gradimo, upornošću i sa ciljem koji hoćemo postići. Za to treba i vrijeme i strpljenje. Naravno, i podrška EU, koja ni do sada nije nikome izostajala. Uostalom, podsjetiću vas da je EU imala više finansijskih mehanizama podrški za zemlje koje su bile na tom putu - od PHARE, CARDS, ISPA do aktualnog instrumenta pretpristupne pomoći - IPA. Drugo je pitanje da li i kako neko razumije ono što mu stoji na raspolaganju kao finansijska podrška u procesu pristupanja. Uz to, podsjetiću vas i na pregovarački proces koji zemlja kandidat ima sa EU i koji se vodi po definisanim poglavljima pregovora, a koja su u funkciji pripreme zemlje za članstvo. To znači i postepenog osposobljavanja za unutrašnje tržište EU. Dakle, pravila osposobljavanja su poznata, zahtjevi jasni, podrške na raspolaganju, a na nama je da to iskoristimo. Nije nijedna zemlja u novijoj historiji ušla u članstvo EU a da tome nije prethodio ovaj proces. Ali, nisu ni sve zemlje jednako koristile sve mogućnosti. Neke su to radile brže i/ili ekonomski mudrije. Šta govore različita iskustva? Najbolje su u ovom pretpristupnom periodu prošle one zemlje koje su imale jasnu strategiju integracije, primijenile brzinu, iskoristile što više sredstava koja su im stajala na raspolaganju. Dakle, mi moramo prvo riješiti problem sa sobom u smislu definisanja prioriteta. Ukoliko to istinski bude EU, definisati strategiju integracije sa planom aktivnosti, obezbijediti efikasan sistem odlučivanja i iskoristiti sredstva pretpristupnih fondova što je moguće više u funkciji bržeg osposobljavanja za EU tržište. Ovo nije ni stvar izbora, već imperativ, a na nama je da odredimo dinamiku tog procesa. Možemo sada i brzo, a možemo i za nekoliko godina i sporije. To šta moramo uraditi nije sporno, sporno je samo kada ćemo. Moramo znati da, ako to radimo brzo, za nas je bolje i jeftinije. Jeste da bi to bilo teško zbog ekonomski zahtjevnijih vremena i u EU i u BiH, ali ko vam može garantovati da će vam biti za koju godinu lakše i bolje? Postavimo sebi pitanje bi li nam bilo lakše da smo to radili ranije, kada EU nije bila u krizi kao danas, i kada je BiH bila u mnogo manje lošoj ekonomskoj situaciji nego što je to danas? Dakle, koliko taj proces može trajati, zavisi kada i kako počnete, vodeći računa o promijenjenim globalnim i okolnostima EU koja je danas zahtjevnija nego prije nekoliko godina, ali svakako manje zahtjevna od onih koje dolaze.