Povratak bh. kompanija u Libiju na čekanju

Iako je libijsko ministarstvo vanjskih poslova i međunarodne saradnje krajem marta uputilo i zvaničan poziv našim kompanijama da se vrate na svoja gradilišta u Libiji, nadležne institucije bh. vlasti još nisu poduzele konkretne sistematske korake usmjerene na ponovno otvaranje Vrata Afrike za bh. privredu.

Gotovo dvije godine nakon Libijske revolucije, koja je kad je riječ o posljedicama po našu zemlju kao rezultat imala brisanje kompanija iz Bosne i Hercegovine s poslovne mape Libije, privrednici iz naše zemlje, prvenstveno oni iz građevinske branše koji su svoj opstanak i razvoj godinama bazirali na projektima realiziranim u tom dijelu svijeta, i dalje su u svojevrsnom statusu čekanja.

Mada je na adresu Ambasade BiH u Tripoliju još krajem marta stigla cirkularna nota libijskog ministarstva vanjskih poslova i međunarodne saradnje, kojom se bh. kompanije pozivaju da se vrate na svoja gradilišta u Libiji, tada najavljeni odlazak visoke delegacije naše zemlje na dogovor s Libijcima o konkretnim detaljima ponovnog otvaranja Vrata Afrike za kompanije iz BiH još nije realiziran niti ima naznaka da će se to desiti u bliskoj budućnosti.

Procjena rizika

U međuvremenu se domaće kompanije vraćaju na libijsko tržište u vlastitom aranžmanu, na osnovu internih procjena o sigurnosnoj situaciji i ukupnom poslovnom ambijentu u postrevolucionarnoj Libiji.

"Bosna-S iz Sarajeva, kao firma koja je radila na poslovima održavanja u rafineriji nafte, što je libijski prioritet, bila je prva bh. kompanija koja se, istina u početku s manjim brojem radnika, već u oktobru 2011. godine vratila na ranije napušteni posao. U 2012. godini na dio ranijih poslova i neke nove poslove obnove se, također s manjim brojem radnika, djelimično vratio i Energoinvest iz Sarajeva. Obje kompanije, istina uz manje probleme, i danas rade u Libiji. Za razliku od njih dvije koje rade na prioritetnim poslovima u Libiji i za koje su s libijske strane uglavnom osigurani uvjeti, ostale bh. kompanije su u znatno nepovoljnijoj situaciji. Predstavnici kompanija konstatirali su da je politička i sigurnosna situacija u Libiji znatno poboljšana, ali na takvom nivou da još nije garantirana potpuna sigurnost. Zato bi svaka kompanija, zavisno od lokaliteta gradilišta, trebala procijeniti da li postoje ti sigurnosni uvjeti te odlučiti kada će se vratiti, ali to treba učiniti što prije. Treba napomenuti da su razaranjima osim gradilišta bile izložene i zaostale mašine i oprema i materijal koji su prije napuštanja bili fizički osigurani. Oni su i nakon okončanja ratnih sukoba bili izloženi devastaciji i djelimičnom otuđenju, što značajno otežava brz povratak", ističe u izjavi za Novo vrijeme Džemal Kalajdžisalihović, sekretar Asocijacije građevinarstva i industrije građevinskih materijala Vanjskotrgovinske komore BiH.

Sporost u pokretanju sistemske akcije kojom bi se ubrzao povratak bh. kompanija u Libiju, za najveću direktnu posljedicu ima milionske finansijske gubitke koji se uvećavaju iz dana u dan. Prema procjenama VTK, štete izazvane prinudnim odlaskom naših firmi iz Libije popele su se na više od 100 miliona eura.

"Treća procjena šteta, obavljena tokom aprila 2013. godine, ukazala je na određen stepen nezainteresiranosti kompanija za ponovno procjenjivanje šteta. Naime, od ukupno 12 kompanija koje su u prethodne dvije procjene dostavile podatke, njih osam odgovorilo je na provedenu anketu. Četiri kompanije, među kojima i Širbegović, koja je među tri koje su pretrpjele najveće štete u Libiji, unatoč urgencijama nisu uzele učešće u inoviranju procjene šteta.

Na bazi podataka osam anketiranih kompanija iz aprila 2013. godine, a uzimajući u obzir procjene u novembru 2011. godine za četiri bh. kompanije koje se nisu odazvale na posljednju anketu, može se konstatirati da ukupna procijenjena šteta bh. građevinskih kompanija izazvana prekidom njihovih poslova u Libiji iznosi 109.854.756 eura, od čega se na nenaplaćena potraživanja odnosi 44.369.008 eura, dok se 32.363.724 eura odnosi na vrijednost materijala, mašina, alata i opreme", precizira Kalajdžisalihović, uz opasku da je informacija o inoviranoj procjeni šteta još u maju dostavljena Ministarstvu vanjske trgovine i Ministarstvu vanjskih poslova BiH, uz molbu da se u što skorije vrijeme organizira zvanična posjeta Libiji radi razgovora o prioritetnom rješavanju problema s naplatom potraživanja po osnovu izvršenih poslova, ali i pretrpljenih šteta, te da odgovora iz spomenutih institucija još nema.

Alternativna tržišta

Kada je pak riječ o pokušaju pronalaska alternative za izgubljeno libijsko tržište, Kalajdžisalihović naglašava da je ta vrsta preusmjeravanja domaćih operativnih kapaciteta jedan od prioritetnih zadataka Asocijacije u posljednjih nekoliko mjeseci, ali da ni na tom planu stvari ne teku naročito glatko.

"Tu je ključno pitanje finansijska podrška građevinskim kompanijama radi pribavljanja neophodnih garancija na tenderima i osiguravanje povoljnih kreditnih sredstava za realizaciju projekata u inozemstvu.

U više je navrata Vijeću ministara sugerirana potreba finansijskog jačanja Investiciono-garancijske agencije (IGA), ali se u tome nije otišlo dalje od inicijativa. Slično su prošle i inicijative za veće usmjeravanje finansijskih sredstava entitetskih razvojnih banaka za ove namjene, jer sadašnji nivo sredstava ovih banaka, kao i bankarskog sistema BiH uopće, nisu adekvatni da osiguraju iole ozbiljan posao bh. građevinskim kompanijama na stranom tržištu.

Neophodno je da u narednom periodu radimo i na operacionalizaciji već uspostavljenih kontakata sa zemljama u kojima smo već imali posjete, ali i da proširimo posjete i uspostavljanje kontakata na druge značajne zemlje kao što su Rusija, Irak i Saudijska Arabija, s tim da trebamo imati u vidu i zemlje naše regije, kao i za nas vrlo značajno evropsko tržište”, zaključuje Kalajdžisalihović.

Međunarodno finansiranje

Kao alternativu finansijskom jačanju domaćih poslova u inozemstvu, Asocijacija građevinarstva i industrije građevinskih materijala Vanjskotrgovinske komore BiH izlaz vidi u uključivanju BiH u međunarodne finansijske institucije. Ovo učlanjenje ima dvojak efekat, jer, s jedne strane, to je izvor informacija, a s druge strane, članstvo je mogućnost za osiguravanje potrebnih sredstava za dobijanje i realizaciju projekata u pojedinim zemljama. U okviru toga posebno je apostrofirano pitanje aktiviranja članstva BiH u Afričkoj banci za obnovu i razvoj i učlanjenje u Islamsku banku

Energoinvest ispituje situaciju "Kad je riječ o libijskom tržištu, naše poslovne aktivnosti su se s izbijanjem sukoba značajno smanjile. Libija već dugo predstavlja jedno od najvažnijih tržišta za Energoinvest, te zbog toga nastojimo osigurati nastavak realizacije postojećih ugovora u ovoj zemlji. Trenutno pratimo sigurnosno-političku situaciju u ovoj zemlji. Naši zaposlenici su već na terenu i nadamo se što skorijem nastavku realizacije projekata u Libiji. Energoinvest nije u potpunosti, ali jeste većim dijelom uspio naplatiti potraživanja na ovom tržištu. Uz materijalnu, najveća šteta za našu kompaniju je u nerealiziranim a ugovorenim poslovima prije izbijanja sukoba u februaru 2011. godine. Naglašavamo i to da je Energoinvest i ranije radio na tržištima u Alžiru, Albaniji, Etiopiji, Iraku, Kongu, Slovačkoj, te smo u teškim vremenima ekonomske krize dobili poslove s kojima možemo stabilizirati kompaniju i imati dobre pretpostavke za Energoinvestov rast", objašnjavaju iz Energoinvesta, kompanije koja je decenijama bila sinonim uspjeha domaće privrede u Libiji i predvodnik velike bosanskohercegovačke kolonije u toj zemlji.