Crno zlato: Dobit od uzgoja tartufa moguća tek nakon deset godina

01.08.2013. 14:18 / Izvor: eKapija.ba
Crno zlato: Dobit od uzgoja tartufa moguća tek nakon deset godina

U BiH vlada veliki interes za uzgoj tartufa osobito jer engleska firma Green Laboratories, koja ima predstavništvo u Banjoj Luci, nudi besplatne sadnice lješnjaka koje su tartufizirane.

Nakon nedavne najave engleske kompanije Green Laboratories, koja ima predstavništvo u Banjoj Luci, da će poljoprivrednicima koji žele uzgajati tartufizirane lješnjake u BiH ponuditi besplatne sadnice, zavladao je veliki interes za ovaj posao, ali je euforija, čini se, brzo splasnula. Iako je čitava ova priča prikazana kao mogućnost velike zarade za veoma kratko vrijeme, prema mišljenjima stručnjaka koji su dugo u ovoj oblasti, to je daleko od toga.

Dr.Jasmina Glamočlija, jedna od poznatijih stučnjaka za tartufe i istraživač na Institutu za biološka istraživanja "Siniša Stanković" u Srbiji, za eKapija.ba kaže: ''Nikada nisam bila skeptična prema tartufištima, ali tartufište zahtjeva angažovanje četiri generacije i samo dugoročno gledano može biti isplativo''.

Kaže da joj se tokom prethodnih godinu dana javilo više osoba iz različitih gradova sa sličnim dilemama –tj. da li je to isplativa investicija ili ne.

Navodi da ona, usprkos tome što posjeduje velike površine zemlje u kraju gdje se tartufi nalaze još uvijek kao samonikli i što je 1991. godine bila u timu projekta Republičkog zavoda za tehnološki razvoj ''Dobijanje tartufiziranih sadnica drvenastih biljaka gajenih u kulturi in vitro''  i 1996. godine magistrirala sa temom :''Fiziološka i citološka ispitivanja ektomikorize kod nekih vrsta roda Tuber'', još uvijek nema svoje gajilište. "To nije nikakav argument, ali smatram da je tome potrebno posvetiti vrijeme i novac", kaže na naš portal ova stručnjakinja.

Ističe da se sama mikorizacija sadnica odvija na nekoliko načina, ''svi su naučno priznati pa i od strane inostranih institucija, no moje iskustvo je drugačije''.

Prema njenom iskustvu sadnice lijeske nikada ne daju lješnjak u prvih par godina. "Pogotovo ako je to mečja lijeska, a tek plodonosna tijela tartufa - oni se mogu pojaviti tek poslije 3-5 godina. Nekada je potrebno da prođe 10 – 20 godine dok se ne pojave prva plodonosna tijela'', ističe ona.

Nada se da Green Laboratories nudi i stalni konsalting jer nije problem zasijati sadnice već pravilno održavati tartufište. Tako navodi, u sušnim godinama treba ih zalijevati bez ulaženja teške mehanizacije, praviti zasune I sl. Također zemljište se treba pripremati, ne samo analizirati sastav, i to 1-1,5 godine prije implementacije sadnica.

Iz Green Laboratoriesa su prethodno naveli da postoje dva osnovna preduvjeta da bi neko mogao ući u ovaj biznis. Prvo je potrebno da ima registriranu zemljišnu parcelu na svoje ime te da je ona predviđenog kvaliteta koji pogoduje uzgoju tartufa. Oni proizvođači koji se odluče za uzgoj, potpisat će ugovor na 20 godina s kompanijom u kojem se navodi da će Green Laboratories osigurati otkup tartufa i lješnjaka po svjetskim cijenama. Inače, cijena tartufa se po kilogramu kreće od 1.000 do 5.000 eura, a lješnjaka pet eura.

No prema iskustvima proizvođača iz Srbije cijene lješnjaka na svjetskoj burzi mogu pasti i na 3 eura jer su zemlje kao što je Turska, koja je veliki proizvođač ovog proizvoda, te koje diktiraju cijene. Zbog toga što se rod lješnjaka i tartufa očekuje tek poslije nekoliko godina kompanija potpisuje ugovor na tako dug period, a plantaže su održive minimalno 50 godina. Kako stoji na stranici Green Laboratories u prvom rodu (nakon 3 godine) na parceli od 2.000 kvadrata, na kojoj se može zasaditi 100 lješnjaka, godišnji prihod o tartufa bio 15.000 eura, te 1.500 eura od lješnjaka, ukupno 16.500 eura. 

Kako bi vidjeli koliko se poljoprvrednika odlučilo za uzgoj lješnjaka i tartufa kontaktirali smo i Opštinu Srbac, u kojoj je nedavno održana prezentacija ove kompanije, i gdje je prethodno pokazan veliki interes poljoprvirednika. Iz Općine su nam kazali da ih se na prezentaciji pojavilo samo četvero proizvođača. Navode da su razlog slabog odziva vjerojatno informacije koje su pronašli na internetu te iskustva iz Srbije gdje se sa ovim projektom počelo prije tri četiri godine i gdje je samo mali broj ljudi uspio sa ovom proizvodnjom.

Kako saznajemo od poljoprivrednih stučnjaka, za uzgoj tartufa veoma je važan kvalitet zemljišta. Njima odgovora zemljište lakše, rasteresite strukture gdje može da se razvija. Područje koje bi bilo pogodno za to su brdsko-planinska područja kao Kozara, Motajica, Centralna Bosna, i otprlike svi vinogradski regioni odnosno koji su još za vrijeme Austro-Ugarske uvedeni kao takvi. U BiH ima 10-tak takvih vinogradarskih regiona.

Prevara ili ne?

Ono što potencijalne proizvođače može odbiti su i dvojbe o samoj kompaniji, tj. skepsa o tome da li se radi o prevari ili ne. Naime, na internet stranici Company Check koja pruža informacije o firmama i njihovim vlasnicima na području Velike Britanije i Irske, podaci pokazuju da je kompanija Green Laboratories Ltd. pokrenuta 2007.  da ima uposlene dvije osobe - direktor i sekretarica. Kompanija je prema posljednjem godišnjem izvještaju prijavila sredstva na računu u banci od 55 britanskih funti. Tu su i dugovanja od 12.384 funte, neto imovina od 24.281 te ukupna imovina vrijedna 36.655 funti.

Kao vlasnik kompanije naveden je Edward Petre-Mears, a ovo ime spominje se još prošle godine u britanskim medijima koji ga opisuju kao lažnog vlasnika i prevaranta. Naime, Guardian piše kako zvanični podaci govore da je Petre-Mears naveden kao direktor najmanje 1.000 međunarodnih firmi. List naročito ističe njegovu saradnicu po imenu Sarah Petre-Mears, koja, barem na papirima, kontroliše više od 1.200 kompanija razbacanih od Kariba, Novog Zelanda do Irske i Velike Britanije.

Tako registar britanskih kompanija raspolaže sa 12 njenih adresa, od kojih skoro nijedna nije stvarno mjesto stanovanja/poslovanja. Neke od njih su samo poštanski pretinci, dok tek jedna predstavlja stvarnu adresu stanovanja. 

Novinari Guardian-a pronašli su vilu Sarah Petre-Mears u mjestu Nevis na Karibima. Upravo na ovom mjestu, kako piše list, došlo se do podataka o poslovanju koji upućuju na to da je riječ o čistoj prevari. Već godinama, piše Guardian, kurir DHL-a dolazi na ovu adresu noseći hrpu papira koje Petre-Mears treba potpisati u zamjenu za keš. John Parker, jedna od njenih veza u Velikoj Britaniji, obavlja registraciju offshore firmi za anonimne klijente za koje se ona pojavljuje kao navodni direktor. Prema pisanju Guardian-a, potpisi Petre-Mears pojavljuju se u poslovima koji sežu od kupovine luksuznih nekretnina u Rusiji, do kasino i porno stranica…

Danijela Kozina 

TAGOVI:

*Pri preuzimanju teksta s portala Akta.ba potrebno je navesti izvor i linkovati tekst.

Dojavi vijest na viber +387 60 3315503 ili na mail urednik@akta.ba.

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Akta.ba.

Vijesti