10 mjera za pokretanje domaće proizvodnje Muhameda Pilava

Ovako nam je: imamo 390.000 penzionera u Federaciji BiH, 400.000 nezaposlenih u evidencijama Zavoda za zapošljavanje. Oko 430.000 ljudi dolazi na posao, dok 63% mladih radno sposobnih, ne radi, a 10.000 mladih svake godine napusti Bosnu i Hercegovinu. Novu vrijednost stvara maksimalno 100.000 radnika, a isto toliko ih je na minimalcu. Plaće uposlenih u proizvodnji su između 316 i 343 KM. Osim toga, 5,8 milijardi privreda duguje bankama, a 5,5 milijardi iznosi vanjski i unutarnji dug u Federaciji međutim sredstva nisu utrošena u projekte koji su u stanju da taj isti dug vraćaju. Moramo hitno nešto činiti, kazat će svi. Kako?

Piše: Muhamed Pilav

Jedina šansa za oporavak društva je hitno otvaranje, kratkoročno 50.000, a dugoročno 100.000 novih radnih mjesta u proizvodnji dobara i usluga za izvoz i povećanje privatne investicione potrošnje (kompanijske i lične).

Jedan od primjera je i taj da je industrija namještaja i papira najveći izvoznik u zemlji. Izvoz u 2013. godini iznosio je jednu miljardu i 150 miliona KM. Naša šansa je u razvoju prerađivačkih sektora: drvoprerade, metaloprerade, hrane, tekstila, kože; kao i energetskog sektora (ali da proizvodi jeftinu energiju za naše fabrike), i sektora usluga među kojima se ističu razvoj informacionih tehnologija, građevinarstva, transporta, itd.

Država u tržišnoj (socijalno osjetljivoj) privredi kreira okvirne uvjete, sigurnost i ambijent za razvoj ekonomije. Poslodavci zajedno sa radnicima kreiraju novu vrijednost od koje živi država i korist ima cijelo društvo.

Stoga smatram nephodnim hitno usvajanje 10 deset jednostavnih mjera. Evo ih:

1. Izvoznici roba i usluga na 5 godina da plaćaju povlaštene stope, i to maksimalno 50% poreza i doprinosa na plaće (prerada tekstila, kože i obuće već koristi ovu pogodnost). Ili, da radnici u fabrikama plaćaju samo PIO 33,33%, a sve ostalo da se subvencionira iz budžeta (općinskih, kantonalnih, federalnog).

2. Kamate na nove kredite i refinansiranje postojećih za izvoznike da budu maksimalno 2%, sa minimalnim rokom otplate 10 godina i u dovoljnim količinama (minimalno 1 milijarda KM).

3. Smanjiti cijene energije (plin, struja...) za proizvodnju. Npr. za izvoznike ukinuti vršno opterećenje; ili da izvoznici kupuju struju po cijeni po kojoj se struja izvozi.

4. Porez na promet nekretnina (zemljište i privredni objekti) da ne plaćaju privredni subjekti, ako se koristi u privredne svrhe.

5. Kontinuiranim aktivnostima sivu ekonomiju i korupciju svesti na nulu. Poreze moraju svi plaćati (i udruženja građana...).

6. U svim budžetima (od općine do Federacije ili države ) predvidjeti 5% sredstava za stimulacije i subvencije proizvodnje za izvoz.

7. Firme koje dobit reinvestiraju u proizvodnju roba i usluga, opremu i objekte za osnovnu djelatnost, osloboditi plaćanja poreza na dobit.

8. Subvencionirati izvoznicima troškove izlaganja na ino-sajmovima.

9. Trgovačkim lancima (i povezanim licima ) ograničiti tržišno učešće na maksimalno 10% uz obavezu da dobavljačima moraju platiti robu najduže za 30 dana.

10. Zaštititi domaću proizvodnju carinskim i vancarinskim barijerama jer većina razvijenih zemalja subvencionira direktno ili indirektno izvoznike i u BiH ulaze robe po Damping cijenama.

Ove mjere bi dovele do povećanja plaća u proizvodnji, povećanja proizvodnje i broja uposlenih u postojećim fabrikama, a onda i do otvaranja novih fabrika, te povećanja prihoda za fondove, i konačno do suficita u svim budžetima.

(autor je direktor kompanije MS&WOOD, bosanskohercegovačkog proizvođača namještaja koji u stopostotnom obimu izvozi svoje proizvode na zahtjevna svjetska tržišta)