Dijagnoza tržišta rada: 900 hiljada neaktivnih u BiH!

Ekonomski institut Sarajevo je upravo završio studiju „Dijagnoza tržišta rada u BiH“, koja je rađena za  Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske, i Svjetsku banku.

Studija je proučila dosta interesantnih nalaza. Između ostalog, tretirala je pitanje opadanja broja stanovnika i generalno starenje stanovništva u BiH, pitanje migracija, nezaposlenosti, neaktivnosti stanovništva, neformalne zaposlenosti i nezaposlenosti mladih. Studija je posebno potencirala problem neaktivnosti stanovništva u BiH. O ovome se generalno vrlo malo govori. Osobe su u radnoj dobi (15-65 godina), a nisu zaposlene niti traže zaposlenje. Ukupan broj ovih osoba u 2014. godini je iznosio 901 hiljada osoba.

Problem aktivacije, odnosno zapošljavanja neaktivnih osoba je u tome što ih je većina samo sa završenom osnovnom školom i niže (58,7%), što su mnogi od njih penzionisani prije 65. godine (22,2%), bolesni ili nesposobni za rad (18,1%) ili obeshrabreni (15%), tj. vjeruju da ne mogu naći zaposlenje.

Kada se govori o tržištu rada u BiH uglavnom je diskusija koncentrisana na pitanje nezaposlenosti. Ona se može posmatrati s administrativnog stanovišta - u odnos stavlja registrovane nezaposlene (542.253 osobe) s radnom snagom (1.249.813 registrovanih zaposlenih i nezaposlenih osoba), prema stanju početkom maja 2015. 

Drugi način posmatranja je prema metodologiji ILO (Međunarodne organizacije rada), koji govori o realnoj (anketnoj) nezaposlenosti. 

U BiH se jednom godišnje na bazi anketiranja oko 30 hiljada osoba nastoji utvrditi koliki broj osoba stvarno radi, pri čemu osoba može biti administrativno registrirana kao nezaposlena, a stvarno zaposlena. 

Realna stopa nezaposlenosti, pored formalno registrovane, nastoje se obuhvatiti i neformalno zaposlene osobe, koje ostvaruju određene prihode po osnovu rada, ali u sklopu radnog angažmana ili nisu penziono i zdravstveno osigurane, rade "na crno" ili nisu u obavezi da se osiguraju, kao što su to primjera radi poljoprivrednici. 

Prema ovoj metodologiji broj realno zaposlenih u BiH u aprilu 2014. godine iznosio je 822.000 osobe. 

Problem neaktivnosti stanovništva je pitanje o kojem se u BiH nedovoljno govori. Osobe su u radnosposobnoj dobi (15-65 godina), a nisu zaposlene niti traže zaposlenje. Ukupan broj ovih osoba u 2014. godini je iznosio 1.465.000 osoba. Kada se na taj broj dodaju i stvarno nezaposlene osobe (311.000 hiljada), dobije se da je dvije trećine osoba u radnoj dobi nezaposleno ili neaktivno. 

Prema ovom pokazatelju BiH je rangirana među posljednjim u svijetu. Problem aktivacije, odnosno zapošljavanja neaktivnih osoba je u tome što ih je većina samo sa završenom osnovnom školom i niže, što su mnogi od njih penzionisani prije 65. godine, nesposobni za rad ili obeshrabreni (vjeruju da ne mogu naći zaposlenje). 

Problem neaktivnosti posebno je izražen kada se računa stopa zaposlenosti u BiH (zaposleni kao procent u odnosu na stanovništvo u radnoj dobi). Prema kalkulacijama Ekonomskog instituta Sarajevo ova stopa iznosi 40 posto. 

Učešće žena u ukupnom stanovništvu BiH je nešto veće nego muškaraca, uglavnom kao rezultat činjenice da je očekivani životni vijek žena 78 godina, u poređenju sa očekivanim životnim vijekom muškaraca koji iznosi 73 godine. Urbanizacija u BiH slijedi trend na svjetskom nivou i procent urbanog stanovništva je dostigao 49% u 2010, prema UN procjenama.

Usporedbe radi, cilj strategije EU 2020 je stopa zaposlenosti od 75 posto. Da bi BiH dostigla zemlje koje su u EU najniže rangirane (Grčka, Hrvatska, Španija, Italija, Mađarska, Bugarska, Rumunija i Slovačka) treba da kreira 300.000 novih radnih mjesta, saopćeno je iz Ekonomskog instituta.

 

Država kao najveći i vjerovatno najatraktivniji poslodavac S obzirom da tranzicija BiH iz komandne u tržišnu ekonomiju ne napreduje kako je očekivano od strane mnogih, nije jednostavno ohrabriti stanovništvo da iskoristi prilike za zapošljavanje u privatnom sektoru. Posebno mladi teže za pronalaskom zaposlenja u javnom sektoru. Tvrdi se da su u javnom sektoru bolje plaće, i druge beneficije, kao i sigurnost posla, obzirom da ih primjena zakona o radu ne štiti dovoljno u privatnom sektoru.

Više informacija o Studiji dostupno je na LINKU