Ljubljana će 16. novembra početi testiranje neobičnog električnog vozila koje izgledom podsjeća na tramvaj, ali se kreće po običnim cestama, bez šina i kontaktne mreže. Riječ je o kineskoj tehnologiji baterijskog javnog prijevoza koju već mjesecima najavljuje i Banja Luka.
Glavni grad Slovenije ulazi u novu fazu razvoja javnog prijevoza testiranjem baterijskog vozila kineskog proizvođača CRRC, dugog 30 metara, koje može primiti do 250 putnika.
Vozilo, koje se često naziva tramvajem bez šina, prvo će saobraćati bez putnika, a nakon početne faze testiranja priliku da ga isprobaju trebali bi dobiti i građani.
Prema informacijama ljubljanskog gradskog prijevoznika LPP, riječ je o pokušaju uvođenja kapacitetnijeg sistema javnog prijevoza bez potrebe za izgradnjom klasične tramvajske infrastrukture.
Kako funkcioniše tramvaj bez šina?
Za razliku od tradicionalnih tramvaja, ovo vozilo ne koristi čelične šine niti električne vodove iznad saobraćajnice. Kreće se na gumenim točkovima, a električnu energiju dobija iz velikih baterija.
Jedna od njegovih prednosti je brzo punjenje. Prema dostupnim informacijama, baterije se na krajnjim stanicama mogu dopuniti za približno deset minuta.
Vozilo je sastavljeno od više povezanih dijelova, ima vozačku kabinu na oba kraja i može promijeniti smjer kretanja bez potrebe za okretanjem na završnoj stanici.
Posebno je zanimljiv sistem upravljanja. Opremljeno je kamerama, senzorima i satelitskom navigacijom, što mu omogućava da prati unaprijed definisanu putanju označenu na kolovozu, bez klasičnih tramvajskih šina.
Ipak, tokom testiranja u Ljubljani ovom mogućnošću neće se koristiti, već će vozilom upravljati posebno obučeni vozači.
Ljubljana želi unaprijediti javni prijevoz bez izgradnje tramvajske mreže
Testna ruta u Ljubljani protezat će se od Barjanske ceste, kroz centar grada, do groblja Žale.
Izbor trase nije slučajan. Riječ je o pravcu koji ima duge žute trake namijenjene javnom prijevozu i relativno obnovljene saobraćajnice, što bi trebalo olakšati testiranje vozila dugog 30 metara.
Vozilo će u Ljubljani ostati do ljeta naredne godine. Ako se pokaže uspješnim, gradske vlasti razmatraju nabavku dodatnih primjeraka.
Jedan od razloga za interesovanje za ovu tehnologiju jeste izbjegavanje dugotrajne i skupe izgradnje tramvajskih pruga ili podzemne željeznice.
Ljubljana je klasični tramvaj imala od 1901. do 1958. godine, a njegova ponovna uspostava povremeno se razmatra već godinama.
Banja Luka najavljivala isti sistem, ali isporuka kasni
Sličnu tehnologiju već mjesecima najavljuje i Banja Luka. Gradonačelnik Draško Stanivuković ranije je najavljivao nabavku kineskih vozila, uz procijenjenu cijenu od oko pet miliona KM po primjerku.
Prvobitne najave govorile su o dolasku prvih vozila u septembru, a u maju je Stanivuković poručivao da bi Banja Luka mogla biti ispred Ljubljane u uvođenju ovog sistema.
U septembru je objavljeno da su vozila krenula iz Kine prema Hamburgu, dok je krajem oktobra kao novi rok dolaska spomenuta Nova godina. Nakon isporuke, planirano je testiranje koje bi moglo trajati od tri do šest mjeseci.
Kao potencijalne pravce za uvođenje ovog sistema spominjane su linije iz centra prema Starčevici, Laušu i Paprikovcu. Jedan od argumenata za izbor ove tehnologije jeste mogućnost savladavanja strmih uspona, bez izgradnje klasične tramvajske infrastrukture.
Međutim, projekat u Banjoj Luci prate i brojna pitanja o opravdanosti investicije, organizaciji javnog prijevoza i održavanju skupih vozila.
Da li je tramvaj bez šina zaista bolje rješenje?
Iako tehnologija izgleda atraktivno, stručnjaci upozoravaju da samo nabavka velikih električnih vozila ne znači automatski i unapređenje javnog prijevoza.
Jedna od ključnih zamjerki odnosi se na saobraćajne gužve. Ako ovakva vozila dijele cestu s automobilima, mogu se suočiti s istim problemima kao i klasični autobusi.
Zbog toga se u Ljubljani traže posebne trake rezervisane za javni prijevoz, prednost na semaforima i sistem kupovine karata prije ulaska u vozilo.
U Banjoj Luci se, osim toga, postavlja pitanje prioriteta ulaganja. Saobraćajni stručnjaci ukazuju na starost postojećeg autobusnog voznog parka, mali udio stanovništva koji koristi javni prijevoz i nedostatak jedinstvenog sistema naplate karata.
Otvara se i pitanje održavanja. Za ovako skupa i tehnološki složena vozila potrebni su odgovarajuća servisna infrastruktura i obučeno osoblje.
Iskustva drugih gradova pokazuju da ni slični sistemi nisu bez rizika. Francuski Nancy je, nakon više od dvije decenije korištenja tramvaja na gumenim točkovima, 2023. godine odustao od tog rješenja zbog kvarova, problema s održavanjem i visokih troškova.
Zato će iskustvo Ljubljane biti zanimljivo i za druge evropske gradove koji traže alternativu klasičnom tramvajskom prijevozu.
U konačnici, uspjeh ovakvog sistema neće zavisiti samo od savremene tehnologije i izgleda vozila, već prije svega od toga koliko će pouzdano, brzo i efikasno prevoziti putnike u svakodnevnim saobraćajnim uslovima.
Portal SEF
Foto: Sašo Rakić/Ljubljana Info


















