Hrvatski ulazak u eurozonu ipak će kasniti

Unatoč razornim posljedicama koje pandemija koronavirusa izaziva na gospodarskom planu, Hrvatska nastavlja putem uvođenja eura.

Premijer Plenković ponovio je da bi sada bilo puno lakše da je Hrvatska već u eurozoni jer bi imali pristup tamošnjim izvorima likvidnosti, te je opisao daljnji hodogram pristupanja ERM II sustavu, svojevrsnoj čekaonici za euro.

Slijedi, dakle, skoro slanje pisma obavijesti o provedbi reformskih mjera resornim europskim institucijama, potom njihova povratna informacija, a očekuje se da će biti potvrdna, nakon čega bi slijedila predaja hrvatskog zahtjeva, te konačna odluka o ulasku Hrvatske u ERM II sustav, čemu se premijer nada do sredine srpnja.

To je inače i bio plan, ući u čekaonicu za euro već početkom srpnja, odnosno u drugoj polovini godine, kada Europskom unijom predsjeda Njemačka. U ERM II sustavu, kao pripremi za euro, pretpostavlja se da bismo se zadržali najmanje dvije i pol godine, odnosno najranije je moguće da euro stvarno i uvedemo već početkom 2023., kako je ranije rečeno, dok je ipak izglednije krajem 2023., u kojem pravcu sada idu i očekivanja Vlade, piše Novi list.

No, koronavirus i povezana korona-kriza mogle bi poremetiti planove, ako se fiskalni parametri koje je potrebno ispuniti za uvođenje eura toliko poremete da ih se ne bi moglo vratiti na održivu putanju dulje vrijeme. Prijeti li Hrvatskoj scenarij nekih baltičkih zemalja koje su u čekaonici za euro provele osam do deset godina? Naime, nakon ulaska u ERM II, a kako bi mogli aplicirati za ulazak u eurozonu, potrebno je ispunjavati kriterije iz Maastrichta.

Hrvatska je te kriterije, poput udjela javnog duga u BDP-u, fiskalnog deficita itd., već ispunjavala, no sada potrebe za zaduživanjem rastu, izvjesno je značajno pogoršanje i parametara i trendova, pa bismo, ako ovakvi uđemo u »čekaonicu«, tamo mogli ostati zaključani dulje vrijeme, u nekom limbu, u kojem više nemamo potpunu monetarnu suverenost, a opet bez eura. Guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić nedavno je međutim poručio kako kriza s korona virusom »nije zaustavila ni usporila hrvatski put u eurozonu.« I profesorica na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu Marijana Ivanov smatra da ima smisla i u ovakvim okolnostima nastaviti proces pristupanja eurozoni.

"Tečajnu politiku ionako ne koristimo, iz već poznatih razloga, a kad pandemija prođe i počnemo koliko-toliko normalno funkcionirati, vjerojatno ćemo opet relativno brzo početi ispunjavati kriterije za ulazak u eurozonu, s tim da će se, s obzirom na okolnosti, još više no prije promatrati tek trendovi. Nema pravila, neke zemlje su u čekaonici provele dvije, a neke desetak godina. Za nas mislim da je realno da ćemo euro formalno uvesti, ne ipak početkom 2023., ali početkom 2024. je izgledan scenarij. Kad krene oporavak, potrebe za zaduživanjem će se smanjiti, a tada će biti bitno tek da se udio javnog duga u BDP-u smanjuje dovoljnom dinamikom. Gledat će se trend, ponašanje zemlje, a ne da taj udio striktno bude baš 60 posto, kao što je formalno propisano", tumači Ivanov. Imali mi kunu ili euro, bitno je povećati proizvodnju i izvoz, a smanjiti uvoz. Treba promijeniti strukturu ekonomije. Turizam, veli Ivanov, vjerojatno više nikada neće funkcionirati kao prije korone, i s tim se moramo naučiti nositi.

Ivanov ističe da je i banke za razumjeti u smislu da se ekonomija tek otvara, neizvjesno je kada će se i koji segmenti tržišta oporaviti.

"Banke si postavljaju pitanje trebaju li dati kredit za likvidnost poduzeću koje možda neće prodati robu. Sve je još puno nepoznanica, tek ćemo negdje sredinom lipnja znati u kojoj je mjeri otvaranje uspjelo, a da se ne govori o rizicima vezanim uz pandemiju, koji naravno sve diktiraju", ističe Ivanov.

Ona vjeruje da će se domaća ekonomija oporavljati po modelu U-krivulje: dakle, oštro ćemo pasti, neko vrijeme stagnirati, i tek će onda započeti oporavak.

"Bitno je da se povežemo u europske lance stvaranja dodane vrijednosti, ne toliko globalne, jer oni imaju sve manji značaj. Što se tiče monetarne politike, u čekaonici tečaj će biti stabilan, a takav je bio i do sada, te se tu neće ništa bitno promijeniti. Mi ionako nismo niti bismo tečaj koristili kao polugu rasta, uslijed te visoke euroiziranosti i ovisnosti o euru. Kada pak jednom uvedemo euro, monetarna vlast postaje eurosustav, koji se sastoji od Europske središnje banke i nacionalnih središnjih banaka. Iako se monetarna suverenost prenosi na ECB, monetarna politika svake članice provodi se decentralizirano. HNB će i dalje provoditi odluke u Hrvatskoj, kao što Njemačka središnja banka i dalje to radi u Njemačkoj. Primarna emisija i dalje će se odvijati, iako će se promatrati na razini cijelog eurosustava. Nećemo, dakle, imati suverenitet niti upravljati emisijskom dobiti, ali ćemo sudjelovati u njenoj raspodjeli", tumači Ivanov.

Vezano uz otkup obveznica Republike Hrvatske koje je Hrvatska narodna banka u ovoj krizi počela provoditi posredno, putem tržišta, kako bi održala njihove cijene (strukturne operacije fine prilagodbe), čime je oslobođeno 11 milijardi kuna, Ivanov veli da HNB radi što i ostale središnje banke, nema opasnosti od inflacije, stabilnost cijena nije ugrožena.

Na pitanje je li moguće da HNB počne na sličan način pomagati i poduzećima, jer se likvidnost koju je pustio preko banaka, ponovo ne spušta do realnog sektora, Ivanov veli da HNB primarno »spašava« banke, financijski sektor, a ne gospodarstvo.

"HNB-u je jednako nevažna realna ekonomija danas, kao što joj je bila i zadnjih 20 ili 25 godina. Središnja banka gleda prije svega da ispuni svoje temeljne ciljeve, a to su stabilnost cijena i stabilnost financijskog sustava. U Zakonu u HNB-u nigdje izričito ne piše da HNB ne smije kreditirati poduzeća, međutim, njih je puno, ona ne može provoditi selektivnu politiku, pa se stoga to prepušta tržištu, kaže Ivanov. No, tržište ne funkcionira, primjećujemo, ako se golema likvidnost oslobodi, a banke je opet dalje ne distribuiraju, nego »čekaju« klijenta s kojim imaju najmanje posla i rizika - državu. Ivanov veli da kod nas primjerice nije razvijeno ni tržište korporativnih obveznica, a da postoji stvarna diskontna politika, mogao bi se vršiti otkup mjenica. Ovako, nema tih kanala, a sve to opet ide u prilog uvođenja eura. Nema se puno za izgubiti", kazao je.