Astronomski rast plaća u javnom sektoru Hrvatske, daleko najveći u EU

Hrvatska ima najveći rast plaća u EU, ali je to isključivo zbog rasta u javnome sektoru.

Rast plaća u privatnom sektoru Hrvatske nije najveći u EU, ali je zato rast plaća u javnom sektoru uvjerljivo najveći. I više je nego dvostruko veći od rasta plaća u privatnom sektoru, piše Index.hr.

Rezultat je to predizborne odluke vlade premijera Andreja Plenkovića da drastično poveća plaće u javnom sektoru, na uvjeravanje sindikalnih čelnika koji su tvrdili da je cijeli javni sektor potplaćen i da se zbog toga gube zaposlenici, koji odlaze u privatni sektor.

HRVATSKA IMA NAJVEĆI RAST PLAĆA U EU

Plaće u Hrvatskoj snažno rastu već nekoliko godina, za razliku od perioda 2009.-2015. kada su stagnirale, pa čak i realno padale (kada se uračuna inflacija).

Prema najnovijim podacima Eurostata, statističke agencije EU, Hrvatska je u travnju, svibnju i lipnju ove godine imala rast plaća od 17.6 posto u odnosu na isto razdoblje 2023.

To je daleko više od prosjeka EU (5.1 posto) i eurozone (4.5 posto). Iza Hrvatske su Bugarska (15.4 posto), Rumunjska (15 posto), Mađarska (13.2 posto) i Poljska (13 posto).

Najmanji rast je imao Island (1.3 posto), zatim Belgija (2.5 posto), Finska (2.9 posto) i Švedska (3.3 posto).

Radi se o nominalnom rastu, koji ne uzima u obzir rast cijena. Kada bi se uračunala službena stopa inflacije, da se dobije realni rast plaća, promijenile bi se razlike među državama, ali bi Hrvatska ostala na prvome mjestu.

Razlog tomu je što Bugarska, Rumunjska, Mađarska i Poljska imaju veću stopu inflacije, tj. cijene im više rastu.

RAST PLAĆA U TRAVNJU, SVIBNJU I LIPNJU 2024. U ODNOSU NA ISTO RAZDOBLJE 2023.

HRVATSKA NIJE PRVA PO RASTU PLAĆA U PRIVATNOM SEKTORU, NEGO JAVNOM

Ukupni rast plaća je dobar indikator stanja u nekoj državi, ali ni izbliza dovoljno detaljan.

Postoje velike razlike između različitih sektora, između decilnih skupina te između prosjeka i medijana. Jedna od glavnih razlika je pitanje radi li se o plaćama u poslovnoj ekonomiji, tj. privatnom sektoru, ili ne-poslovnoj ekonomiji, tj. javnom sektoru.

Kada se plaće podijele na dva glavna sektora gospodarstva, jasno je da Hrvatsku ne prvo mjesto EU po rastu plaća gura javni sektor.

Na godišnjoj razini je u javnom sektoru Hrvatske rast plaća iznosio čak 29 posto. To je uvjerljivo najveći rast među državama EU, s prosjekom od 5.3 posto.

Najbliže Hrvatskoj je bio rast plaća u javnim sektorima Bugarske (22.9 posto) i Poljske (20.2 posto). Jasno je, javni sektor u Hrvatskoj je imao najveći rast među sektorima svih država EU, a Hrvatska ima i najveću razliku između rasta plaća u privatnom i javnom sektoru.

Plaće su u privatnom sektoru Hrvatske rasle 12.1 posto na godišnjoj razini, što je za 16.9 postotnih bodova manje nego u javnom sektoru. za razliku od rasta u javnome, gdje je Hrvatska uvjerljivo prva, rast plaća u privatnome je manji nego u Rumunjskoj, Bugarskoj i Mađarskoj.

RAST PLAĆA U POSLOVNOJ EKONOMIJI (PRIVATNI SEKTOR) I NE-POSLOVNOJ EKONOMIJI (JAVNI SEKTOR), Q2 2023.-Q2 2024.

Isječak tabele s prikazom podataka Eurostata za Hrvatsku.

MANJE RAZVIJENE DRŽAVE ČEŠĆE POVEĆAVAJU PLAĆE U JAVNOM SEKTORU NEGO U PRIVATNOM

Razlika u rastu plaća između privatnog i javnog sektora je tema još od najave povećanja plaća u ožujku ove godine. Izračuni su se radili na temelju podataka Državnog zavoda za statistiku o rastu plaća u pojedinim djelatnostima. Eurostatovi podaci su samo grupirali djelatnosti privatnog sektora u skupinu "Poslovna ekonomija", a djelatnosti javnog sektora u skupinu "Ne-poslovna ekonomija".

Zaključak je sličan dosadašnjim analizama, a to je da su plaće u javnom sektoru Hrvatske otprilike rasle dvostruko više nego plaće u privatnom.

Dapače, ranije procjene su podcijenile razliku jer je prema podacima Eurostata rast plaća u javnom sektoru Hrvatske više nego dvostruko veći od rasta plaća u privatnom.

Hrvatska nije jedina članica EU u kojoj su plaće u javnom sektoru rasle više, ali nigdje razlika nije toliko velika.

Kada se usporede države po razvijenosti, čini se da manje razvijene (Hrvatska, Mađarska, Rumunjska, Bugarska...) imaju veću sklonost dati javnom sektoru veći rast plaća nego što je u privatnom sektoru, dok je u razvijenijim državama to rjeđe slučaj ili je bar razlika između dva sektora puno manja.

U NORMALNIM DRŽAVAMA ZAPOSLENI U PRIVATNOM SEKTORU IMAJU VEĆE PLAĆE OD ZAPOSLENIH U JAVNOM SEKTORU

Dinamika u rastu plaća između privatnog i javnog sektora je indikativna jer pokazuje odnos vlasti, politike i društva prema dva tipa zaposlenosti, u privatnom sektoru s jedne strane i javnom sektoru s druge.

Radnici u privatnom sektoru su jedini koji neto pune proračun. To znači da samo oni više uplate u državni proračun nego što iz njega dobiju. PDV, trošarine, doprinosi i drugi porezi efektivno smanjuju iznos koji poslodavac izdvaja za radnika.

Bruto plaće su trošak poslodavca po zaposlenome, a tek nakon plaćanja doprinosa za zdravstveno osiguranje, mirovinskog doprinosa i poreza na dohodak radnik dobije "stvarnu" plaću, u neto iznosu.

Ali to nije kraj jer se ta neto plaća realno smanjuje prilikom svake kupnje zbog poreza na dodanu vrijednost (PDV), trošarina i drugih davanja državi.

S obzirom na sve oblike poreza, jasno je da radnik dobije manje od pola iznosa koji je za njega "potrošio" poslodavac.

Zaposleni u javnom sektoru plaćaju iste poreze državi, ali, zbog same činjenice da ih plaća ta ista država, oni ne mogu biti neto uplatitelji u proračun.

Jednostavno, kada zaposleni u javnom sektoru i uplati tisuću i više eura na razne doprinose i poreze, to je svejedno gubitak za državni proračun jer mu je plaća i došla iz državnog proračuna.

Zbog veće sigurnosti i drugih prava koje zaposleni u javnom sektoru ostvaruju, u razvijenim državama je pravilo da su zaposleni u privatnom sektoru bolje plaćeni.

Veća plaća je premija zbog većeg rizika koji imaju od otkaza i općenito manjih radnih prava, ali kao oni koji pune državni proračun imaju "pravo" biti bolje plaćeni od zaposlenih u javnom sektoru.

PRIVATNI SEKTOR NAPUNIO PRORAČUN, JAVNI GA BRZO ISPRAZNIO

Hrvatska tradicija od samih početaka je da javni sektor ima bolje plaće od privatnog, korigirano za staž, obrazovanje, dob i druge karakteristike.

Rad u javnom sektoru je postao sam sebi cilj, a na one koji su radili u privatnom sektoru se gledalo sa sažalijevanjem.

Ekonomski sasvim racionalno, svi su se željeli "ugurati" u javni sektor jer su tako ostvarili dvostruko pravo: veću sigurnost i veću plaću.

To se počelo mijenjati nakon pandemije zbog snažnog rasta gospodarstva Hrvatske i niske nezaposlenosti, posebno 2023. Prvi put u povijesti je privatni sektor postajao ravnopravan javnome po pitanju plaća. Na takvu "herezu" su brzo reagirali sindikati.

Sindikalnim vođama je bilo jasno da se 2024. održavaju parlamentarni, europski i predsjednički izbori. Idealna situacija, koja im je omogućila da ucjenjuju vladajuće masovnim štrajkovima ako se radikalno ne povećaju plaće u javnom sektoru i spriječi nastanak situacije u kojoj je privatni sektor bolje plaćen, kao u normalnim državama.

Taj isti privatni sektor je odlično punio državni proračun, pa je samo u 2023. država prikupila 3.1 milijardu eura više prihoda od doprinosa i poreza na potrošnju (PDV, trošarine...) nego prethodne godine.

Iste godine kada su snažno rasli državni prihodi, u javnom sektoru se počelo masovno prosvjedovati, a sindikalni čelnici su obilazili medije u kampanji lobiranja za rast plaća u javnom sektoru i zastrašivanja Plenkovića štrajkovima pred izbore.

Ucjene su uspjele, a rezultat je da su plaće u javnom sektoru rasle drastično više nego u privatnome iako je samo privatni neto uplatitelj u državni proračun.